U zagrebačkoj Galeriji Nova otvorena je izložba “Rad, (ne)red i (samo)disciplina: nevidljivo djelovanje radnica i radnika u kulturi” umjetnika koji otvaraju pitanja prekarnog rada u kulturi i faktora koji utječu na nesigurne radne uvjete u kontekstu neoliberalnog kapitalizma.
k
– U kulturnom bismo polju izreku: “Izaberi posao koji voliš i nećeš više raditi niti dana u životu” mogli preformulirati u “Izaberi posao pesimistično”, no iskustva brojnih umjetnika pokazuju da je takav vid snalažljivosti neophodan za rješavanje egzistencijalnih pitanja u svijetu suvremene umjetnosti.
Kratkoročni i nestabilni ugovori, niska primanja, fleksibilno radno vrijeme, eksploatacija, samozapošljavanje i prilagođavanje zahtjevima tržišta pojmovi su koje možemo svesti pod zajednički nazivnik prekarnih radnih uvjeta koji nadilaze polje kulture te zahvaćaju gotovo sve djelatnosti – kaže kustosica izložbe Tena Starčević. U kontekstu neoliberalnog kapitalizma tako umjetnički rad postaje nevidljiv jer ne postoji mjerni instrument koji može izračunati cijenu satnice rada uloženog u stvaralački proces, smatra.
Organizatori izložbe su WHW i Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, a izlažu Vanja Babić, Klara Berdais, Tara Ivanišević koja preispituje granice privatnog i poslovnog prostora, Mia Maraković, Morana Radočaj, Dora Slakoper koja je zaokupljena vidljivošću montažerske struke u filmskoj industriji, Šimun Stankov, Una Štalcar-Furač, Espi Tomičić i Marko Vojnić Gin koji se bavi problemom umjetnosti vrednovane kroz nagrade što vodi do utrke za neprestanim dokazivanjem i toksične kompetitivnosti na umjetničkoj sceni.
– Ova izložba komunicira problemske teme koje ne mogu biti riješene bez sustavnih promjena. Ipak, lociranje problema čini korak naprijed u demistifikaciji umjetničkog rada koji zahtijeva kompenzaciju u obliku honorara, a ne časti i slave – zaključuje kustosica Tena Starčević.
