Josip Mlakić široj je javnosti postao poznat kada je 2002. godine trijumfalno na sajmu knjiga u Puli dobio VBZ-ovu nagradu od 100.000 kuna za roman \"Živi i mrtvi\". Otada je objavio niz zapaženih knjiga, bio u nebrojenim užim izborima i finalima prestižnih regionalnih književnih nagrada. Ovih mu je dana Fraktura predstavila novi roman \"Planet Friedman\" kojim Mlakić (konačno) namjerava osvojiti i strane čitatelje.
:: Zašto ste odlučili napisati SF roman?
S obzirom na to da je riječ o distopiji, čovjek bi pomislio da je to veći odmak od onoga što sam do sada radio. Međutim nije. Svaki pisac pokušava opisati stvarnost koju živi i pokušava uvjeriti čitatelja da je to ta stvarnost. Ovaj je roman opisivanje današnje stvarnosti, ali na malo drugačiji način. Pokušavam proniknuti u to kako će taj svijet izgledati. Svaka je distopija refleksija stvarnosti iz koje pisac piše u daleku ili bližu budućnost.
:: Svijet koji opisujete strogo je kontroliran, ali u njemu postoji otpor?
Postoji otpor, ali je sveden na minimum. Roman počinje u trenutku kada taj otpor sazrijeva i kada se u svijetu u kojem je povijest stala i u kojem ne postoje nikakve promjene te promjene počinju događati. Pokušao sam zamisliti svijet budućnosti koju određuje današnja pohlepa i to uz određeno karikiranje. Distopija je i karikiranje određenih odnosa.
:: Očekujete li sudske tužbe jer ste neke kompanije, koje se, zanimljivo, bave lijekovima, otvoreno spomenuli?
Stavljene su u roman, ali imena su promijenjena. Zna se na koje tvrtke mislim, ali one nemaju pravo ime. To je nekakva brana. Te korporacije koje u romanu rade ono što rade, rade to i danas. Nema tu velike razlike. Oni se i ponose tim radom. Nemaju nikakve moralne skrupule zbog načina na koji stvaraju profit. U roman sam uključio i sport pokušavajući zamisliti kako bi taj sport funkcionirao u budućnosti. Ne postoje tu više sportaši kao individue, nego sport postaje natjecanje farmaceutskih kuća u smislu koja će napraviti bolji doping. Rezultati se ne pripisuju sportašima nego farmaceutskim kućama, tj. klubovima koje one osnivaju.
:: To je vrlo aktualno?
Aktualno i vrlo moguće. Jedan od mogućih pravaca kojim ovaj svijet može krenuti. Kada srušimo sve moralne ograde, a one su dobrim dijelom srušene, zašto ne očekivati i da se doping proglasi nečim dopustivim zato što netko hoće biti gladijator i ići svojim putem samo radi uspjeha. Danas ne postoje moralne dileme u vezi s tim hoće li se to dopustiti ili ne.
:: U tom vašem svijetu nema knjiga?
Knjige su veliki neprijatelji. To je čest motiv u distopijama. One su u \"Fahrenheitu 451\" pale, u Orwellu su zabranjene i ne postoje. Jedino što sam ja ovdje uveo jest to što nisu paljene i uništavane, nego su nestale same od sebe, tržište ih je jednostavno uništilo. Pogledamo li danas situaciju na knjižarskom tržištu, čini mi se da se nešto slično već događa. Devedeset posto od onoga što se potura pod knjigu ne možemo uopće smatrati knjigom, to je samo forma knjige, a ne knjiga. To je jedan od nekakvih scenarija koji bi se mogli dogoditi.
:: Jeste li knjigu završili u optimističkom ili pesimističkom duhu?
Ne znam kako to nazvati. Revolucija pod navodnicima je uspjela i uništila je civilizaciju koja je izniknula iz doktrine Miltona Friedmana. Međutim, ti ljudi iz povlaštenih zona A sve su svoje znanje prenijeli na brodove i otišli s namjerom da se jednog dana vrate. Oni su neprijateljima ostavili samo spaljenu i sprženu zemlju, ali će se jednog dana vratiti. Povijest koja je bila zaustavljena tako se ponovno pokreće. To je povijest koja se zasniva na principu revolucija i kontrarevolucija, a taj se zamašnjak ponovno pokreće. Nakon svake revolucije doći će neka kontrarevolucija, jedna će slijediti drugu i mi ponovno ulazimo u povijest kakvu smo poznavali.
:: Vi imate zone A, B, C, a taj me A podsjeća na onih 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj?
Može to biti simbolika za svaku privilegiranu skupinu pa i za tih 200 obitelji. Mi već danas živimo u svijetu gdje postoji zona A. Što je Europska unija za one koji su ostali izvan nje nego nekakva zona A koja je onima koji su ostali izvan nje nedostupna, recimo Bosni i Hercegovini.
:: Vi ste prvi dobitnik VBZ-ove nagrade, ali po mnogim ocjenama i najuspješniji?
Ne bih to komentirao jer mi je to i kompliment. Bilo je nagrađeno dosta dobrih knjiga, recimo Košćecov \"Wonderland\" ili Novakovićev \"Vođa\". Vidim da je ove godine natječaj ukinut, što je šteta. To je bio lijep način da ljudi uđu na velika vrata u svijet književnosti. Ja sam prije \"Živih i mrtvih\" imao jedan roman, ali tek sam s njima dobio dodatni motiv za ulazak u svijet književnosti, pogotovo zbog do tada nezamislive cifre od 100.000 kuna.
:: Ta je nagrada došla prije deset godina. Koliko prijevoda imate otad?
Nemam prijevoda, tj. samo su \"Kad magle stanu\" prevedene na njemački i objavljene u Austriji te u Sloveniji \"Živi i mrtvi\". Danas prijevode organizira svaki pojedini pisac. Ja po tom pitanju nisam radio ništa.
:: Je li problem i u tome što živite u Gornjem Vakufu?
Što se toga tiče, da. Sve drugo nije problem. No nije mi zbog toga žao jer ni tu mi nisu primarni književni kriteriji. Jer, ako čovjek treba biti dio neke grupe da bi mu se knjiga prevela, ja na to ne bih pristao ni da živim u nekom većem gradu.
:: Vi ste vuk samotnjak?
Da, što se tiče pisanja, jer pisanje je usamljenički posao. To je najpoštenije i prema sebi i prema drugima. Nikada nisam pisao s nakanom da od toga živim i da ću od toga živjeti.
:: Živite li od pisanja ili radite i dalje kao inženjer?
Radim i dalje svoj posao. S te strane imam ogromnu slobodu. Ne moram se držati nikakvih opcija ni principa. Kao što reče Meša Selimović u uvodu \"Derviša i smrti\": Pišem iz potrebe jače od koristi razuma.
:: Imali ste uspjeha s ekranizacijom \"Živih i mrtvih\". Hoće li još koji vaš roman završiti na filmu?
Nedavno je, točnije 27. prosinca, počelo snimanje filma \"Most na kraju svijeta\" režisera Branka Ištvančića koji je prošao na natječaju HAVC-a. A za dvije godine počinje i snimanje filma \"Mrtve ribe plivaju na leđima\" koji će raditi Kristijan Milić. \"Most na kraju svijeta\" snima se u okolici Karlovca i Zagreba. Ja sam radio scenarij i kasnije sam tražio od režisera neke ideje i te sugestije inkorporirao u scenarij. Taj scenarij prošao je u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a glumit će, što me posebno veseli, Miralem Zubčević, pa Slobodan Čustić najpoznatiji kao Kuduz, Boro Stjepanović, Mladen Vulić, Slaven Knezović, Jelena Perčin...
:: Suradnja s Milićem bila je jako dobra?
Da i nastavljamo je i s romanom \"Mrtve ribe plivaju na leđima\" koji se sastoji od šesnaest samostalnih priča ulančanih u roman. Pokušat ćemo ga snimiti po uzoru na sjajne \"Kratke rezove\" Roberta Altmana u kojima je on prema Carverovim kratkim pričama napravio, prema mojem mišljenju, jedan od najboljih filmova na svijetu. Pokušat ću iskoristiti tu formu, no kod Altmana su veze jako labave i slučajne te ispremiješane iz vremenske perspektive, što kod nas neće biti slučaj.
:: A što vam je na vrhu književne top-liste?
\"Prokleta avlija\". To je vrh. Od kada sam prvi puta pročitao tu knjigu, ona mi je na vrhu. Ta je knjiga izvanvremensko remek-djelo pripovijedanja, a da ne govorimo o drugim refleksijama tog djela, prije svega filozofskima.
vrhunski pisac i što je najvažnije, čovjek na mjestu.