Renomirani hrvatski i crnogorski umjetnik Dimitrije Popović prije desetak je dana, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, u atriju palače Sponza otvorio izložbu pod nazivom "Toutes les femmes", u hrvatskom prijevodu "Sve žene".
Mitske heroine poput Medeje i Meduze, biblijske junakinje poput Judite, Salome i Marije Magdalene, zatim u svakom smislu ikonična Marilyn Monroe te, naposljetku, umjetnikova supruga Jagoda samo su neke od žena čija lica i tijela možete vidjeti na platnima koja će u palači Sponza ostati izložena do 30. srpnja, a svaka od njih, kroz različite aspekte, prikazuje ženu kao simbol ljepote, duhovnosti, snage i tajanstvenosti.
– Svaka je žena svijet za sebe. S druge strane, sva se različitost njihovih personalnosti može označiti – jungovski rečeno – "općom ženom", pri čemu se misli na važnost arhetipova koji su svojstveni svakom ljudskom biću. Svakoj sam ženi prilazio tako da pokušam prodrijeti u zamršenost ili složenost njena bića – bilo da se radi o okrutnoj Medeji, zavodljivoj i hrabroj Juditi, osvetoljubivoj i fatalnoj Salomi, preobraženoj bludnici Mariji Magdaleni ili pak Marilyn Monroe, tragičnoj zvijezdi svijeta spektakla i blještavoga glamura. Ono što me privlači kod ovih žena jest stanovita dramatičnost njihovih sudbina, intrigantnost njihovih priroda u kojima eros i smrt igraju važnu ulogu, a koje ih na stanovit način određuju kao tragične heroine – kaže nam Dimitrije Popović te priču nastavlja objašnjavajući kako je nastao portret supruge Jagode, s kojom je već pedeset godina u braku.
– S Jagodom više živim umjetnost nego što je stvaram. Upravo su zato njezini portreti rijetki, ovo je prvi put da se iz intime našeg doma Jagodin portret izloži javnosti, a pristup tom portretu drukčiji je od prethodno spomenutih. Premda je Jagodin portret rađen u nadrealističkom konceptu, on je bio rezultat trenutačnog nadahnuća te je stvoren u jedno poslijepodne 1993. godine. Nisu mu prethodile pripreme u smislu proučavanja karaktera, kao što je to bilo u slučaju ostalih ženskih likova. Ono što me posebno privuklo – od prvog dana kad sam svoju buduću suprugu sreo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji – bio je njezin profil, koji ima nešto upravo idealno što je odgovaralo mom tipu ženske ljepote, a što potvrđuje i jedan nadrealistički, imaginarni ženski lik koji sam radio na Cetinju prije nego što sam upoznao Jagodu. Mnogi mi znaju reći kako Jagodin lik vide u brojnim mojim radovima, skulpturama, slikama ili crtežima, i to baš u karakterističnoj formi profila. Ovo je dokaz djelovanja nesvjesnog u kreiranju likovne forme – otkriva Dimitrije Popović.
Iako ovaj svestrani umjetnik u svom opusu, u kojem se nerijetko bavi temom žena, ima još kompozicija koje, nažalost, nije mogao izložiti zbog nedostatka prostora, smatra kako je ovaj izbor sasvim dovoljan da pokaže "uvijek inspirativno i nikada iscrpno zanimljivo žensko biće u tolikim razlikama njegove prirode i njegova karaktera", no uza sve spomenute dame, središnje djelo izložbe ipak je triptih naziva "Crna Vjenčanica".
Izložbom "Toutes les femmes" Dimitrije Popović donosi svoje viđenje žene kao simbola ljepote, duhovnosti, snage i tajanstvenosti
– Ovaj triptih pripada recentnim radovima ciklusa "MIT MODE". Moda me posebno zanima kao društveni fenomen s bitnom dozom estetizacije i erotizacije onoga što se i kako prezentira ili nudi. Crna vjenčanica, čiji dekor čine aplicirane kosti i umjetno cvijeće, simbolizira vječne cikluse rađanja i umiranja. Na slici nema ženskog tijela, postoji samo modna kreacija namijenjena nevidljivom, imaginarnom tijelu žene. Moda je jedan od najsuptilnijih simbola čovjekove prolaznosti, no kompozicija posjeduje i nešto od bizarne svečanosti i otmjene morbidnosti, što odgovara mojoj pesimističnoj slici svijeta – kaže umjetnik, kojeg smo za kraj upitali kakve su bile reakcije posjetitelja na samom otvorenju, koje je održano 12. srpnja.
– Jedna mi je gospođa prišla i rekla kako se iznenadila mojom hrabrošću da prikažem ženu, odnosno njeno složeno biće, na tako precizan način. Termin "precizan" za mene je jako znakovit jer ne znam je li gospođa mislila na preciznost prikazanu u smislu jasnoće forme ili u onome što ta forma, dakle žensko tijelo i ženski lik, izražavaju. U svakom slučaju – svjesno ili ne – izrečena konstatacija gospođe bila je točna. U svom likovnom izrazu uvijek želim biti precizan u oba značenja te riječi, dakle u smislu estetske forme i simbolike teme kojom se bavim, a ima još jedan znakovit detalj s otvorenja. Naime, obično na otvorenjima izložbi posjetitelji više razgovaraju nego što gledaju slike, no te večeri u Sponzi primijetio sam kako puno posjetitelja radoznalo promatra slike te ih fotografiraju ili prave selfije. To mi je bilo drago vidjeti – zaključuje Dimitrije Popović.
Otvori KEKS Pay
Kič