Dva dana trebalo je da je nađu kad je 1971. slavna američka fotografkinja Diane Arbus počinila samoubojstvo. Nikoga to, međutim, nije šokiralo. I kao da je bilo očekivano, jer pokrića je za to bilo napretek. Nigdje nema toliko ljudskog mraka kao u crno-bijelim fotografijama Diane Arbus (1923.–1971.)!
Ispod površine
U civilizaciji koja je za manje od tri desetljeća poslije njezine smrti ružno učinila glavnom slikom popularne kulture, Diane bi se trebala savršeno uklapati. No čudovišta i nasilni prizori TV serija i programa koji bez cenzure svakodnevno ulaze i u dječje glave samo su “mehanički užas”, koji navodno i ne izaziva pravu stravu jer pravu stravu izazivaju stvarni ljudi koje dokumentira cjelokupni rad Diane Arbus! Velika retrospektiva, koju je berlinski Gropiusbau pripremio zajedno s newyorškim Metropolitan muzejom i pariškim Jeu de Paume, proglašena je europskim kulturnim hitom ljeta 2012.! Ostaje otvorena do rujna. “Obični ljudi” Diane Arbus sve su prije nego obični. Čak i transseksualci iz 60-ih tu su manje šokantni od običnih mladih parova iz manjih gradskih sredina! Diane je snimala skaredne cirkuske face i duševne bolesnike, ali se i na najbogatijim damama koje je snimala kao oličenje američke kulture 60-ih vidi ono nešto u biti jezivo.
Božanski usud?
Teoretičari i povjesničari umjetnosti potvrdili su Dianinu potragu za “božanskim u običnome” u smislu božanskog usuda. I jako im je točna primjedba da s Dianom dobivamo naočale s kojima nam se čini da smo progledali, kao što se to čini slabovidnom čovjeku koji prvi put stavlja naočale i napokon jasno vidi!
