Poštovani,
kao odgovor na konfabulacije Snježane Abramović Milković objavljene na Vecernji.hr. povodom Eurokazovog otvorenog pisma a radi utvrđivanja činjenica, želimo istaknuti sljedeće:
Ponajprije da ukratko ponovimo.
Od arhivistice ZKM-a dobili smo email u kojem nas obavještava da je ravnateljica ZKM-a naredila da Eurokaz preuzme svoju arhivu do 1. svibnja ili će ista biti bačena u smeće. Takva ravnateljičina odluka svojom bahatošću ne ostavlja baš prostora za dostojanstvenu, ravnopravnu komunikaciju, koju, čini se, Abramović Milković u svom odgovoru potiče, već tek prostor za ponizno, utilitarno djelovanje, to jest - kupi svoje prnje što je prije moguće.
Ako su nama, kako tvrdi ravnateljica ZKM-a, predani duplikati, znači da negdje u ZKM-u postoje originali. Prema našim saznanjima u sporne dvije kutije predana je sva građa Eurokaza koja je do dana današnjega pronađena u ZKM-u, pa bi u svrhu dokazivanja istinitosti njezine tvrdnje bilo dovoljno da nam pokaže gdje su to spremljeni originali.
U dvije kutije koje smo prebacili u ured Eurokaza nalaze se najvećim dijelom fotografije predstava, nešto presscuta i programi Eurokaza. Teško je povjerovati da postoje originali fotografija i njihove ponovo razvijene kopije. Krajem osamdesetih to baš nije bio običaj, ali čekamo originale.
Prebaciti svu odgovornost na arhivisticu je u najmanju ruku nemoralno i korespondira s formulom: ubijte glasnika. Niti jedan arhivist ne bi samoinicijativno nikada rekao da će nešto baciti u smeće jer se to protivi zakonima struke. Uz to, jedna novozaposlena arhivistica baš nikako ne bi smogla snage izreći takav ultimatum i odrediti mu datum.
Ali, nemojmo se izmotavati, svi dobro znamo o čemu se tu radi i tko je što rekao i tko je kome naredio da na sebe preuzme krivicu i ublaži je izgovarajući se na nesporazum. A što se tiče nepostojanja komunikacije i tih komunikacijskih nesporazuma između ravnateljice, arhivistice i Eurokaza: nije li upravo ravnateljica, zbog delikatnosti same stvari mogla obavijestiti Eurokaz da arhivi Eurokaza nije više mjesto u ZKM-u i eventualno nas ali i javnost pitati što mislimo o tome. Ali s Eurokazom nema potrebe komunicirati ravnopravno, za Eurokaz je dovoljno da mu arhivistice prenose odluke i naloge. Volja uprave ZKM-a za neposrednom komunikacijom možda ne bi dovela do tih otvorenih pisama.
I zaključno, o dosadašnjoj uspješnoj i dobrohotnoj suradnji ZKM-a i Eurokaza: prije točno pola godine zamolili smo Snježanu da nam posudi nekoliko kostima za predstavu Posljednja noć. Radilo se o ženskim haljinama s početka 20. stoljeća za koje sigurno znamo da postoje u fundusu (korištene su u Brezovčevim predstavama) i da trenutačno ne igraju ni u jednoj predstavi, ali nam je preko tajnice (opet glasnik) poručeno da takvih kostima nemaju, a to znači niti će ih za Eurokaz biti. I još jedna sitnica: ravnateljica bi se barem mogla raspitati ako se već ne može sjetiti, kako se zvala kineska manifestacija Eurokaza koja se održala u ZKM-u. Dakle, nije Euriksia (!) već Eurijala.
Kad arhivistica pronađe originale, stvar će doći do svoje istine, a ova afera svojom sićušnošću neće, tu se slažemo sa Snježanom nimalo doprinijeti poboljšanju hrvatske kulture, ali će doprinijeti osjećaju javnosti da ravnateljica ZKM-a brižljivo, nimalo tašto postupa s arhivima jednako kao i sa svima onima koji gradonačelniku nisu baš prirasli srcu.
Gordana Vnuk
Branko Brezovec
