Da je živ, umjetnički genij Julije Knifer proslavio bi nedavno 101. rođendan. Na svijet je stigao 23. travnja u Osijeku, a upravo u njegovu rodnom gradu, i velikom umjetniku za rođendan, predstavljen je projekt "Od Ulice do Galerije". Tematski i umjetnički on povezuje nedavno imenovanu Ulicu Julija Knifera, u kojoj se nalaze prostori Akademije za umjetnost i kulturu, s galerijskim prostorom koji nosi umjetnikovo ime, smještenim u središtu Osijeka.
Simbolička os projekta proteže se između tri točke važne za Kniferov život i memoriju grada: njegove rodne kuće u Vukovarskoj ulici, Ulice Julija Knifera i Galerije Knifer. Nizom umjetničkih, edukativnih i participativnih aktivnosti projekt promišlja odnos javnog prostora i suvremene umjetnosti, inspiriran stvaralaštvom jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća.
– Kada smo prije desetak godina radili s asistentima, profesorima i studentima na realizaciji dokumentarnog filma o Željku Senečiću, on je tada rekao: "Kakvi ste vi Osječani, ne znate da je najznačajniji suvremeni umjetnik rodom iz vašega grada i ne znate mu se odužiti, niti znate gdje mu je rodna kuća." Zaista sam ostala iznenađena, nakon što smo proveli anketu među građanima, što za ime Julija Knifera gotovo nitko tada nije čuo, a kamoli znao da mu se rodna kuća nalazi u Vukovarskoj ulici na broju 62, u blizini naše Akademije. Organizirali smo tada širi znanstveno-stručni skup, na kojem smo mapirali ideje kako pozicionirati Julija Knifera u našem gradu – počela je Helena Sablić Tomić, dekanica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
– Dakle, ideja nam je bila organizirati znanstvene skupove, ali i uključiti sve naše odsjeke u realizaciju projekta, s obzirom na to da je Knifer bio i sportaš, i zaljubljenik u nogomet, trčao je i bio je ne samo svestran u likovnosti već i u drugim umjetnostima. Željeli smo ga javnije pozicionirati pa smo s Gradskim uredom za sport i na inicijativu našeg profesora, vanjskog suradnika Zorana Pupovca, pokrenuli Utrku Meandar, koja se trči svake godine oko Kniferova rođendana. Uz podršku Grada Osijeka, dobili smo Prolaz Julija Knifera. Pojavio se onda profesor Vladimir Frelih s prijedlogom o Galeriji Julija Knifera. Kao Akademije za umjetnost i kulturu, zaista nismo posustajali u realizaciji projekta kojim ćemo vratiti Knifera u njegov rodni grad, odnosno upoznati građane s tako značajnom osobnošću suvremene umjetnosti. I na koncu, nedavno je imenovana Ulica Julija Knifera, u kojoj je adresa naše akademije – nastavila je dekanica Sablić Tomić. Ulica Julija Knifera, inače, samo je nekoliko desetaka metara udaljena od Vukovarske ulice, u kojoj je odrastao Julije Knifer.
Što se galerije tiče, prostor u Županijskoj ulici, u središtu Osijeka, druga joj je adresa.
– Prva je bila u Eurodomu od 2019. do 2023. godine, i taj smo prostor morali napustiti. Hitno smo morali pronaći novu adresu. Na svu sreću, uselili smo se u državni prostor, u kojem ćemo moći biti nešto dulje, ako ne i trajno. Ideja galerije je višeznačajna i pretpostavlja obrazovni aspekt, ali i neku vrstu razmjene informacija, što umjetničkih, što umjetničko-znanstvenih. Želja nam je, naime, da naši studenti imaju neku vrstu prakse, da svoje diplomske radove, pa čak i neke uspješne radove s godišnjih izložbi, pokažemo u Galeriji Julija Knifera. S druge strane, želimo pokazati i studente s drugih akademija, ne samo nacionalnih nego i internacionalnih, kao što smo to radili i u prvoj galeriji, u kojoj smo predstavili studente iz Stuttgarta, Novog Sada, Pečuha..., kao i profesore i umjetnike iz drugih akademija – rekao je prof. art. Vladimir Frelih, voditelj Galerije Knifer.
Izuzetno je važno, zaključio je, da se Galerija saživi s gradom i doživi kao gradska galerija "u kojoj će se pokazivati vrlo zanimljivi radovi koji nam otvaraju nove vidike i poglede u smislu umjetnosti, a i obrazovanja".
Slikar Julije Knifer odavno je prerastao granice naše zemlje. Nakon Drugog svjetskog rata seli se s obitelji iz Osijeka u Zagrebu. Studirao je pravo, no nije se u njemu pronašao pa je završio Akademiju likovnih umjetnosti, a potom i poslijediplomski studij. Meandre, kojima je ostao vjeran cijelog života, počeo je slikati 1960. godine. U to je vrijeme bio prilično radikalan za našu sredinu.
– Moglo bi se postaviti pitanje je li on dobar umjetnik zato što je cijeli život slikao samo meandre, ili zato što ih je slikao najbolje od svih drugih, ili zato što je sam tip meandra po sebi poseban, značajan ili vrijedan? Odgovori na sva ta tri pitanja bili bi negativni. Da bismo uopće procijenili u čemu leže potencijali interpretacije Knifera kao velikog umjetnika, nikako ne smijemo poći od motiva meandra. Jer, to bi značilo da neka modernistička slikarska forma, a to meandar jest, sama po sebi ima neko imanentno značenje koje već samom činjenicom da je forma emanira ili transcendira tu neku auru umjetnosti iz umjetničkog djela prema publici. To je, po meni, potpuno pogrešan način i zato nam trebaju forumi koje organizira Akademija kako bismo te stvari propitivali – poručio je prof. dr. sc. Krešimir Purgar, voditelj Foruma Julija Knifera.
