Ulogu Perice Martinović u svom autorskom projektu \"Allons enfants\" Nataša Rajković i Bobo Jelčić najavili su kao veliko iznenađenje. Ona je to doista i bila. Kao predsjednica Gradskog vijeća već je u prvih nekoliko scena osvojila publiku, jer do najsitnijih je detalje \"skinula\" manire političara koje svakodnevno gledamo: od blazirane dosade na licu, preko stalnog prčkanja po mobitelu, kosi... sve do govora u kojem govori o sebi, a ne o temi o kojoj treba donijeti odluke. Pitamo stoga tko joj je od političarki poslužio kao uzor?
Domaće zadaće
– Inače mrzim gledati takve stvari na televiziji. No, ovo mi je prvi put da radim s Bobom Jelčićem i Natašom Rajković, zapravo prvi put da sudjelujem u predstavi koja je tako nastajala. I kada sam dobila ulogu, kada smo počeli raditi na predstavi zaista sam prvi put počela čitati intervjue s političarima, gledati ih. Bio je to naš radni zadatak, domaća zadaća, put kojim je nastajala predstava. Na njemu sam naučila mnogo toga, između ostalog shvatila sam da zapravo ništa ne znam ni o problemima u svom rodnom Dubrovniku. Možda to i jest sramota, ali zaista sam sve to znala vrlo površno, a svi smo mi morali vrlo duboko ući u tu tematiku da bismo odigrali tu predstavu. I zato za moju predsjednicu Vijeća nije postojao neki konkretan uzor. Nikoga nisam skinula, nego sam lik stvorila, kao i moji kolege svoje likove, crpeći sve iz sebe, iz svog mraka i svoje svjetlosti – objašnjava ta Dubrovkinja i kroz smijeh priznaje kobne posljedice takvog načina rada:
– Jedino je gadno što sada svi možemo govoriti bez prestanka, a ne reći ništa.
Otkrila nam je da joj je kao inspiracija poslužila i sjajna danska TV serija \"Borgen, sjedište moći\" iz koje je zapisala i upotrijebila nekoliko rečenica. I njezino citiranje Winstona Churchila, kojeg onda u predstavi namjerno krivo prevede s engleskog, svojevrsna je zamka za publiku, jer tu rečenicu o umijeću pregovaranja zapravo je izgovorio J. F. Kennedy, pa tko zna, zna. Perica je dojmljiva i u sitnim fizičkim detaljima kojima je izgradila svoj lik: skidanje košulje, poigravanje s kosom, o čemu govori:
– To vam je jedna dugogodišnja političarka, koja u tom svijetu opstaje još od osamdesetih. Garniture se smjenjuju, stranke mijenjaju, ona opstaje. No, sada su je već i godine dohvatile, tu je već i klimakterij... Sve je to u toj ulozi.
Mudra selekcija
A kada prođu izvedbe \"Allons enfants\", za Pericu Martinović još neće biti odmora. Štoviše pred njom je i uloga Lucije (starice od osamdeset godina) u obnovi Vojnovićeva \"Ekvinocija\", legendarne predstave redatelja Joška Juvančića koja se igra na Lokrumu i koja je 2004. godine osvojila četiri Nagrade hrvatskog glumišta. – Beskrajno se veselim toj ulozi, a najviše od svega veselim se mudrom načinu na koji je Krešimir Dolenčić sklopio dramski program ovoljetnih Igara u kojemu je našao mjesta za takvu vrstu predstave kakva je \"Allons enfants\", ali i \"Ekvinocij\". To, po mojem mišljenju, i jest bit svega – kaže.
