Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 199
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
nakon 30 godina

Tamara Horvat oprostila se od Lada: 'Kao dijete maštala sam da sam u dvorani, a onda me Ivo Ivančan pustio unutra'

Tamara Horvat
Matej Jurčević/LADO
19.11.2026.
u 18:34
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Tamara Horvat folklorom se počela baviti još u trećem razredu osnovne škole, a tijekom trideset godina provedenih u Ansamblu LADO ostavila je neizbrisiv trag svojim iznimnim plesačkim i pjevačkim umijećem. U razgovoru povodom završetka svoje umjetničke karijere prisjetila se godina provedenih u ansamblu i najdražih uspomena te govorila o emocijama koje prate oproštaj od LADA

Nakon punih 30 godina na pozornici Ansambla LADO, Tamara Horvat oprostila se od profesionalnog umjetničkog rada u ansamblu. Ova vrsna folklorna umjetnica u LADO je stigla u srpnju 1996. godine, 2007. postala je plesačica-pjevačica solistica, a deset godina kasnije unaprijeđena je u najvišu umjetničku kategoriju – prvakinju Ansambla LADO.

Tamara Horvat folklorom se počela baviti još u trećem razredu osnovne škole, a tijekom trideset godina provedenih u Ansamblu LADO ostavila je neizbrisiv trag svojim iznimnim plesačkim i pjevačkim umijećem. U razgovoru povodom završetka svoje umjetničke karijere prisjetila se godina provedenih u ansamblu i najdražih uspomena te govorila o emocijama koje prate oproštaj od LADA.

Kako je izgledao Vaš prvi susret s Ansamblom LADO? 

Odlazila sam na sve Ladove koncerte još otkad sam bila učenica. U tom razdoblju, u pauzi između nastave u dvije škole, često sam s prijateljicom Kikom sjedila na Mažurancu, a ispod širom otvorenih prozora Lada u park su dopirali zvukovi iz plesne dvorane. Kika i ja maštale samo da smo unutra, a jednom prilikom srele smo Ladaricu Jadranu Gračanin i pitale je bismo li mogle gledati plesnu probu. Tadašnji umjetnički voditelj, Ivo Ivančan, odobrio je naš ulazak u taj hram folklora. Osjećale smo se posebno i počašćeno, dandanas se mogu sjetiti tog uzbuđenja. Za mene je bila neopisiva sreća gledati LADO kako uvježbava program.  

Foto: Matej Jurčević/LADO

Jeste li oduvijek htjeli biti članica Lada ili je odluka za odlazak na audiciju došla kasnije? 

Pristupiti Ladovoj audiciji nakon toliko godina bavljenja folklorom bio je prirodan slijed. U drugom razredu matematičke gimnazije usporedno sam upisala još jednu školu, Odjel za narodne plesove Škole za klasični balet i narodne plesove u Zagrebu. Vrlo brzo nakon toga shvatila sam da jedino što želim raditi u životu je plesati i pjevati u Ladu. 

Kako je LADO izgledao sredinom devedesetih, kada ste primljeni u ansambl? A druge strane, kako izgleda danas?

LADO je tada bio jako živahan. Uz svakodnevni posao stigli smo se i podružiti, i što je još bolje, jako nasmijati! Tadašnji je LADO bio pun starijih i iskusnijih kolega koje su svoje znanje i iskustvo nesebično dijelili s nama mladima. U odnosu na današnji LADO, rekla bih da je to ključna razlika: u posljednjih se nekoliko godina dogodilo naglo umirovljenje i odlazak gotovo trećine tadašnjih umjetnika. Naš posao je težak, pun nijansi i detalja koji se generacijski prenose, doslovno fizičkom prisutnošću, sa starijih na mlađe kolege. U našem je poslu taj prijenos finesa i stila, koji onda usavršavaju vještine u plesu, pjevanju i svirci, neobično važan i potreban. 

Kad smo već kod novih generacija umjetnika, što očekujete od onih koji će vas naslijediti? 

Od mladih generacija Ladovih plesača pjevača i glazbenika očekujem predanost i ljubav prema poslu, kao i svjesnost o vrijednosti Ansambla LADO na kulturnoj sceni Republike Hrvatske, ali i globalno. Želim im da nikada ne prestanu uživati u onome što rade. 

Foto: Matej Jurčević/LADO

Imate li najdraži, najsretniji trenutak vezan uz Ansambl LADO? 

Svima su osobni uspjesi jako važni. Oni nas ispunjavaju, usrećuju i guraju da budemo bolji, ali sa sobom nose i veliku odgovornost. Ja bih, kao jedan od najdražih trenutaka, istaknula napredovanje u solisticu 2007. godine, kao i krunu karijere 2017., kada sam postala prvakinja. Status prvaka ili prvakinje uživao je mali broj umjetnika i za mene je to imalo posebnu težinu. Istovremeno sam imala osjećaj velike sreće, ali i još veće odgovornosti. 

Postoji li period ili trenutak u karijeri kojeg se nerado prisjećate? 

Najteži i najgori trenutak u karijeri bio mi je dolazak na svečani godišnji koncert Ansambla LADO „Drmeš, kolo, polka, zurka“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u studenom 2023. Naime, nakon što sam izvadila nošnje iz kofera na stolicu, htjela sam tu stolicu pomaknuti, a kako sam se sagnula, tako sam i ostala. Više se nisam mogla micati, ukočilo me, a taj osjećaj boli, tuge i nemoći da koncert kreće za dva sata, a ja ne mogu plesati, bio mi je najteži i najtužniji. 

Za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost? 

Svi me pitaju što ću raditi; za početak – ništa, u mirovini sam (smijeh). Nemam neke velike planove, želim se samo prepustiti i uživati u svakom danu i zasluženoj mirovini. Sada je konačno došlo vrijeme da mogu na godišnji odmor kad god ja to želim pa se veselim budućim putovanjima, ali opušteno – bez posla i obaveza. Dolazi za mene neko novo, nepoznato i neistraženo doba, vidjet ćemo što mi sprema.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata