Večeras u 21:50 sati na HTV-u 3 imate priliku pogledati jedan od najambicioznijih političkih filmova devedesetih godina. Riječ je o biografskoj drami "Nixon", koju je 1995. godine režirao Oliver Stone, poznat po svojim provokativnim obradama američke povijesti.
Priča prati nevjerojatan uspon i dramatičan pad Richarda Nixona, 37. američkog predsjednika koji je do danas ostao jedini lider te države koji je podnio ostavku. Za razliku od uobičajenih crno-bijelih prikaza povijesnih ličnosti, redatelj nam nudi iznimno kompleksan i slojevit portret čovjeka kojeg su uništile vlastite nesigurnosti, a gledatelji će imati priliku vidjeti kako se jedan briljantan politički um polako urušava pod teretom paranoje i ogromnog pritiska koji donosi najmoćnija funkcija na svijetu.
Glavnu ulogu preuzeo je velški glumac Anthony Hopkins, iako je taj izbor na početku izazvao mnogo podignutih obrva. Studio je izvorno želio nekoga poput Toma Hanksa ili Jacka Nicholsona, no Stone je bio uporan u svojoj viziji. Zanimljivo je da je i sam Hopkins prvotno bio prestrašen ulogom te je čak pomišljao na odustajanje jer nije nimalo fizički nalikovao američkom predsjedniku. Redatelj ga je na kraju uvjerio obećanjem da ga neće opterećivati teškom šminkom i maskama, već da od njega traži da utjelovi predsjednikovu duboku samoću i izolaciju. Hopkins je noćima spavao uz upaljene dokumentarne snimke kako bi mu Nixonov način govora ušao u podsvijest, a konačni rezultat je duboko rezonantna izvedba koja ne predstavlja puko oponašanje, već pravo oživljavanje ranjene duše povijesnog velikana.
Sama radnja filma postavljena je prilično nelinearno, što gledatelju pruža osjećaj putovanja kroz labirint predsjednikovih sjećanja. Okvir cijele priče smješten je u mračne dane afere Watergate, kada Nixon u izolaciji Bijele kuće opsesivno preslušava svoje tajne audiosnimke. Kroz te snimke pokreću se bljeskovi iz prošlosti koji nas vraćaju u njegovo djetinjstvo obilježeno siromaštvom u Kaliforniji, a njegov odnos sa strogom majkom kvekerkom, koju fantastično glumi Mary Steenburgen, postavljen je kao temelj svih njegovih kasnijih psiholoških problema i nezasitne potrebe za dokazivanjem. Film detaljno istražuje i njegov komplicirani brak sa suprugom Pat, te ključne trenutke njegove karijere poput otvaranja diplomatskih odnosa s Kinom i kontroverznih odluka tijekom Vijetnamskog rata. Stone namjerno povlači paralele s klasičnim tragedijama, prikazujući Nixona kao modernog kralja Leara ili Macbetha kojeg uništava vlastita ambicija.
Osim Hopkinsa, film se može pohvaliti jednom od najimpresivnijih glumačkih postava tog desetljeća koja je oživjela ključne aktere američke politike. Joan Allen pruža nevjerojatno snažnu izvedbu kao prva dama Pat Nixon, žena koja jasno vidi kroz sve suprugove maske i laži, ali ostaje uz njega. James Woods briljira u ulozi šefa osoblja H. R. Haldemana, dok Paul Sorvino glumi zagonetnog državnog tajnika Henryja Kissingera. U filmu se pojavljuju i Ed Harris kao operativac E. Howard Hunt te Bob Hoskins koji je sjajno utjelovio zloglasnog direktora FBI-a J. Edgara Hoovera.
Odmah po izlasku, film je izazvao pravu buru u američkoj javnosti i izazvao oštre osude od strane obitelji bivšeg predsjednika. Njegove kćeri su javno progovorile protiv načina na koji su njihovi roditelji prikazani na velikom platnu, nazivajući cijeli projekt pokušajem ubojstva karaktera. Posebno ih je razbjesnila redateljeva odluka da Nixona i njegovu suprugu prikaže kao osobe koje su se borile s teškim alkoholizmom i zlouporabom lijekova na recept. Pismom se oglasila i kći slavnog Walta Disneya, Diane Disney Miller, koja je izrazila duboko žaljenje što je studio povezan s njezinom obitelji uopće pristao distribuirati ovaj materijal. Mnogi konzervativni kritičari optužili su Stonea da izmišlja povijest i zlonamjerno blati ostavštinu čovjeka koji je ipak postigao značajne vanjskopolitičke uspjehe.
S druge strane, Oliver Stone je čvrsto branio svoje umjetničko djelo tvrdeći da mu namjera nikada nije bila zlonamjerna. Objasnio je kako je njegov cilj bio postići dublje razumijevanje Nixonovog života, obuhvaćajući i njegove trijumfe i njegove goleme tragedije. Zanimljivo je da su mu neki liberalni kritičari zapravo prigovorili suprotno, tvrdeći da je bio previše blag i suosjećajan prema predsjedniku koji je prekršio zakon. Film sugerira da je Nixon bio prestravljen nevidljivim neprijateljem, tajnim državno-vojnim aparatom koji je sam pomogao stvoriti, a koji je na kraju izmaknuo kontroli i progutao ga. Unatoč jasnoj poruci na početku filma da je riječ o pokušaju razumijevanja istine temeljenom na nepotpunim povijesnim zapisima, rasprave o točnosti prikazanih događaja traju i danas. Pravi ljubitelji povijesti i drame upravo će u tim kontroverzama pronaći dodatni razlog za pažljivo praćenje svakog kadra.
Iako je publika u kinima bila prilično suzdržana, struka i najvažniji filmski kritičari bili su prepuni hvale za ovaj monumentalni projekt. Film je zaradio četiri nominacije za prestižnu nagradu Oscar, potvrđujući svoju neupitnu umjetničku vrijednost. Anthony Hopkins je bio nominiran za najboljeg glavnog glumca, dok je Joan Allen zasluženo dobila nominaciju za najbolju sporednu glumicu. Akademija je također prepoznala i odličan originalni scenarij te maestralnu glazbu koju je skladao legendarni John Williams. Slavni filmski kritičar Roger Ebert stavio je Nixona na svoj popis deset najboljih filmova te godine, ističući kako film ima odjek klasične tragedije u kojoj je pad heroja neizbježan. Ebert je posebno pohvalio redateljev pristup koji ne likuje nad predsjednikovim padom, već izaziva duboko suosjećanje kod gledatelja.
Bez obzira na fantastične kritike i zvjezdanu postavu, film se pokazao kao veliki financijski promašaj za producentske kuće. S budžetom od čak 44 milijuna dolara, u američkim i kanadskim kinima uspio je zaraditi tek skromnih 13,6 milijuna dolara. Mnogi analitičari smatraju da je mračna i teška tema, u kombinaciji s trajanjem od preko tri sata, jednostavno odbila širu kino publiku. Ljudi možda u tom trenutku nisu bili spremni gledati tako intiman i bolan prikaz čovjeka koji je duboko podijelio američku naciju. Ipak, s vremenom je ovo ostvarenje dobilo kultni status i danas se smatra jednim od najvažnijih političkih trilera svih vremena. Televizijsko prikazivanje idealna je prilika da iz udobnosti vlastitog doma procijenite je li ovaj film nepravedno podbacio u kinima.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
