Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kazalište

Nisam transvestit, ali izazov je biti žena u svoj njezinoj punini

Glumac riječkog HNK koji je široj javnosti postao poznat u ulozi glamurozne voditeljice otvorenja EPK 2020. u riječkom HNK
11. veljače 2020. u 10:10 7 komentara 1847 prikaza
Foto: EPK 2020
Pogledajte galeriju 1/4

Mladi splitsko-riječki glumac Edi Ćelić zasigurno je bio jedna od najvećih zvijezda subotnjeg svečanog otvorenja Europske prijestolnice kulture u Rijeci. U protokolarnom dijelu otvorenja u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, pred visokim uzvanicima iz Europe i Hrvatske, predstavnicima Europske komisije, europskim ministrima kulture i diplomatskim zborom, Ćelić je kao voditelj svečanosti iznenadio pojavivši se u ulozi voditeljice. Sa suvoditeljicom i kolegicom Leonorom Surian Popov, u lijepoj haljini, našminkan i s dojmljivom frizurom, Ćelić nikoga nije ostavio ravnodušnim. Za jedne je to bila još jedna izvanredna poruka otvorenosti i uključivosti riječkog EPK, ovaj put na rodnom području, a za druge radilo se isključivo o još jednoj drskoj provokaciji.

O njemu bruji regija Tko je bosanski heroj Izet Bučo koji je osvojio Oscara za film "1917"?

Ćelić, inače stalni član Drame riječkog HNK, ni u jednom trenutku na tu ulogu nije gledao kao na problematičnu. Iz njegove perspektive, radilo se isključivo o profesionalnom, glumačkom izazovu. Na tu ulogu, kaže, gleda kao i na svaku drugu, bez obzira na to što se radi o voditeljskoj ulozi, a ne ulozi u predstavi.

– I u tom slučaju riječ je o glumi jer na pozornici riječkog HNK te večeri nisam predstavljao sebe kao privatnu osobu – objašnjava Ćelić, napominjući da se inače ne šminka i ne nosi haljine.

Kako je izbor pao baš na njega? Nazvala ga je ravnateljica Hrvatske drame u riječkom HNK Renata Carola Gatica, a na liniji je bio i intendant riječkog HNK Marin Blažević, koji su mu ponudili da vodi program svečanog otvaranja, ali mu u tom trenutku nitko nije spomenuo da će se pred publikom pojaviti u ulozi voditeljice. Prihvatio je, a onda je naknadno obaviješten da je koncept promijenjen i da će umjesto muškarca i žene, program voditi dvije žene.

– U tom sam trenutku pomislio da sam otpao i bilo mi je žao zbog toga što mi je bilo drago kada su mi ponudili tako odgovornu ulogu. Međutim, potom su mi kazali da ipak nisam otpao. Odmah sam shvatio o čemu je riječ – ispričao nam je mladi glumac. Priznaje da nije previše propitivao samu ideju jer, kako nam je rekao, u Zajcu uvijek postoji dobar razlog zašto se nešto radi tako kako se radi. Imao je, kaže, apsolutno povjerenje i znao je da to što će nastupiti odjeven kao žena itekako ima smisla.

Osim toga, njegova uloga voditeljice samo je jedan detalj u mozaiku cijelog otvorenja u riječkom kazalištu, koje je režirao intendant riječkog HNK Marin Blažević. Kazališni dio otvaranja, baš kao i cjelokupna i cjelodnevna manifestacija početka riječkog EPK, a osobito večernja izvedba Opere industriale u riječkoj luci, ciljano se željela distancirati od uobičajenog nacionalno-nacionalističkog kulturnog narativa kakav se u Hrvatskoj u pravilu koristi u sličnim prilikama.

– Svaka točka unutar programa imala je određeni stupanj odstupanja od uobičajenog, što šira publika u pravilu ne očekuje u nacionalnoj kazališnoj kući, iako je upravo to odstupanje karakteristično za riječki Zajc. Cijeli je program zapravo dobar odraz onoga što Zajc kao institucija predstavlja već godinama. Riječka je publika na to navikla, ali ne i publika koja dolazi izvana. I ona, međutim, na takav pristup uglavnom odgovara pozitivno, pozdravljajući drukčiji pristup od onog na koji su naučili u svojim sredinama. Mislim da su reakcije uglavnom pozitivne i da su ljudi jako dobro prihvatili tu “pomaknutost” koja je te večeri prezentirana u riječkom HNK. Do mene je stiglo mnogo reakcija, od puno poznatih i nepoznatih ljudi koji su mi se javili, i nisam doživio nijednu negativnu reakciju – uvjerava naš sugovornik, koji ipak priznaje kako je to za njega bilo vrlo stresno iskustvo i velik izazov, tako da je te večeri bio ponajprije fokusiran na svoju ulogu, jer je želio na najbolji mogući način odraditi ono zbog čega su ga i pozvali.

– Morate znati da nije nimalo jednostavno hodati u visokim petama, imati duge nokte, hodati u haljini, biti našminkan i s frizurom. Samo sam se na to fokusirao i morao sam paziti da ne posrnem. Nikad nisam predstavljao ženu u svoj njezinoj punini i zato sam bio najviše koncentriran na to da taj posao obavim profesionalno. I baš zato sam bio sretan zbog mnoštva pozitivnih reakcija – dodaje.

Međutim, bilo je i negativnih reakcija. Neki su to što on nije transvestit u stvarnom životu i što se u transvestitskoj ulozi pojavio na pozornici riječkog kazališta doživjeli isključivo kao provokaciju i, zbog neautentičnosti, uvredu toj manjinskoj skupini. Ćelić se složio da bi bilo primjerenije da on i privatno živi tu ulogu, jer bi tako najbolje reprezentirao poruku koja je time poslana, ali to nije bilo jednostavno organizirati jer je broj ljudi koji su mogli nastupiti bio ograničen na riječki HNK. Uvjeren je, međutim, da je i njegovim nastupom poslana jasna poruka: “U Rijeci prihvaćamo ljude različitog porijekla, pripadnosti i seksualne orijentacije, sve one koji se ne uklapaju u kalup tradicionalnog hrvatskog građanina. Iako nisam transvestit, bio sam sretan što mogu predstavljati ljude koji žive u Hrvatskoj i dio su hrvatskog društva. Upravo pojedine negativne reakcije na činjenicu da sam se te večeri pojavio u haljini ukazuju na to da ta manjina nije u Hrvatskoj potpuno prihvaćena. I to, zapravo, svjedoči koliko još na tome trebamo raditi. Svijet je puno širi i raznovrsniji od onoga na što smo ovdje navikli i zato mislim da se na moju voditeljsku ulogu te večeri ne bi trebalo gledati kao na problem jer to i nije problem. Ne vidim zašto bi uopće to nekome trebao biti problem”.

Je li očekivao burne reakcije? Tvrdi da u trenutku kada se pripremao za tu večer uopće nije razmišljao o reakcijama, niti o tome da bi njegova voditeljska izvedba nekoga mogla isprovocirati. Nije se time opterećivao. Njegova je zadaća kao glumca, kaže, ponuđenu ulogu odraditi profesionalno i s dostojanstvom. A kada se posao tako odradi, onda to ne bi smjelo izazvati netolerantne reakcije. Umjetnost, kaže, nije samo zabava i ugoda.

Na pitanje je li ga iznenadilo što predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković nisu došli u Rijeku, Ćelić odgovara da se time ne opterećuje. Bilo bi, kaže, lijepo da su se pojavili no, dodaje, naša djela govore o nama.

Na cijeli projekt EPK gleda vrlo pozitivno. Početak EPK i Opera industriale, po njegovu mišljenju, potvrđuju velike potencijale riječke i hrvatske kulture, koji će sada biti lakše realizirani. EPK je, kako kaže, probudio Rijeku i Riječane, a Rijeka, uvjeren je, ima puno kreativnih ljudi, tako da će projekt Rijeci sigurno donijeti mnoge pozitivne promjene.

Mora se priznati da se Ćelić sjajno snašao u ulozi voditeljice. Taj mladi glumac, rođen 1989. u Splitu, dominirao je na sceni, a uz to je i cijeli nastup odradio na tečnom engleskom jeziku, koji je, kaže, najviše naučio kada je kao dijete gledao Cartoon Network. Svoj glumački put počeo je u dramskim radionicama splitskog Gradskog kazališta mladih, nakon čega je, i to iz prve, upisao glumu i lutkarstvo u Osijeku. Nakon završetka studija postaje članom ansambla Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, s kojim osvaja niz nagrada. Prije dvije godine prelazi u Rijeku gdje postaje član Hrvatske drame riječkog HNK. Nakon iskustva u predstavama za djecu, želio je zadovoljiti i drugi dio svoje glumačke karijere i glumiti u predstavama za odrasle, što je ostvario dolaskom u Rijeku. Volio bi igrati i na televiziji i na filmu, i to, kako kaže, kompleksne muške likove.

2020 - hrvatska godina kulture Otvaranje EPK od 8,5 mil. kuna sitnica je za Bandićevih 11 mil. kuna spiskanih na Zagreb na vodi

– Znam da ne bi svi glumci prihvatili ulogu voditeljice jer smatraju da ta uloga ne odgovara njihovu glumačkom senzibilitetu. Meni je unutar moga glumačkog senzibiliteta bilo zanimljivo pronalaziti likove koji su također bili daleko od mene i koji su mi omogućavali apsolutnu transformaciju u ulogu koja je potpuno različita od moga stvarnog života. Zato je i ova uloga za mene bila izazov. Glumac sam i uvijek me zanimalo kako je biti ono drugo, što je daleko od mene.

U Rijeci mu je, ističe, jako lijepo. Kao Dalmatincu, drago mu je što je na moru i što je bliže roditeljima koji su ostali u Splitu. U Rijeci se osjeća prihvaćenim, a grad mu odgovara svojom veličinom i dinamikom.

– Osjećam se i kao Splićanin, i kao Osječanin, i kao Riječanin. Napredovao sam, osjećam, i glumački. Ono što mi je u glumačkom smislu u Osijeku nedostajalo, ovdje sam doista i dobio – zaključio je talentirani glumac.

Bojanje stana
PROLJETNI RADOVI
Osnovni "šljakerski" pribor za ličenje zidova koji bi svi trebali imati doma
PBZ
#OSTAJEMDOMA
Plaćaj račune i upravljaj svojim financijama online: savjeti za organizaciju bez odlazaka u poslovnicu banke
  • GMBH:

    Hahaha... prijestolnica KARNEVALA, ni to ni K od kultura, možda K od nečeg drugog. Sramote Hrvatsku, a mi te idiotarije moramo plaćat i nitko od političara koji bi trebali braniti naše interese da kaže NE MOŽE!

  • mkinkognito:

    Nešto što baš i nije kompromisno iako je možda "NORMALNO" strašno prihvatljivo nekoj manjini počinje biti već iritantno jer je već definitivno silovanje većine. Zar nije zabranjeno diskriminiranje po vjerskoj, svjetonazorskoj ili spolnoj pripadnosti. Jednako tako je zabranjeno nametanje svojih ... prikaži još! ideja drugima. Poželjna je tolerancija i kompromis ali … Sad očekujenm kako će netko predlagati zakon kako određeni broj osoba alternativne seksualne orijentacije mora biti u u gornjem dijelu liste kandidata na izborima pa bi sa time istjerali iz politike većinu. Ovaj se čak ni ne deklarira kao pripadnik manjine ali stim gore to je ruganje većini, nametanje svjetonazora manjine. To nikako nije tolerancija, to može izazvati samo ljutnju većine i prozvesti nepotrebne konflikte. Imam suradnika koji je pripadnik takve manjine, stručnjak je na svom poslu, poštuje moju opredjeljenost i ja njegovu i odlično surađujemo idemo na piće u lokale koji su uobičajeni a i u lokale koji su poznati kao lokali za tu manjinu i nemamo problem. Problem bi nastao kada bi se pojavio pokušaj nametenja mog mišljenja njemu ili njegovog mišljenja meni. Zato takvu predstavu smatram provokacijom većini.

  • Avatar Jopa
    Jopa:

    Koja avangarda i ekstravagancija!! :-)) Prosto da ne poveruješ! Hoćemo još! Hoćemo još! Hoćemo još!