Gavella ima novu hit-predstavu autora Mate Matišića i redatelja Dalibora Matanića. I novi plakat za nju. Plakat s dva zagrljena kipa Gospe odlazi u povijest nakon što je ravnatelj Gradskog dramskog kazališta Gavella Darko Stazić odlučio popustiti pred organiziranom kampanjom katoličke udruge Vigilare i vjerskih portala, obilno potpomognut \"umjetničkim\" djelovanjem zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je tako i kazališni plakat uspio uvrstiti u predizbornu kampanju.
Kulturna javnost također je podijeljena. S jedne su strane oni koji govore o slobodi mišljenja, govora i umjetničkog stvaranja, a s druge oni koji prvobitni plakat za \"Fine mrtve djevojke\" prozivaju za neukus.
Treba ipak otvoreno reći da se sve to događa nakon oštrih sukoba Crkve i države oko zdravstvenog odgoja, ali i u zemlji u kojoj vjernici ne vide ništa sporno (a kamoli uvredljivo ili bogohulno) kada karizmatični svećenik na svom CD-u objavi naslovnicu na kojoj hoda po vodi. I to u društvu Maje Blagdan.
U pravu je stoga dizajner Boris Ljubičić koji podsjeća na ljubljenje pred katedralom:
– Mislim da ne bi bilo skandala oko plakata da svemu nije prethodila bučna rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Mnogi su dizajneri, a među njima i ja, doživjeli mnoge zabrane za koje javnost i nije čula. A kolega Cuculić, autor spornog plakata, imao je odličnih plakata, na koje nitko nije reagirao. No tako je to. Naopako. Duhovito je, primjerice, da su oni koji su se nedavno ljubili ispred zagrebačke katedrale imali uredne dozvole za to, a da oni koji su došli protestirati protiv toga nisu imali nikakve dozvole.
Redatelj Ivica Buljan pak kaže:
– Podržavam svaki umjetnički i javni iskorak prema sekularizmu u Hrvatskoj. Mogli bismo se s mnogo više brige zapitati zašto je ateizam toliko obezvrijeđen u ovom društvu. Nevjerojatno je da političari ne razumiju autonomiju institucija u kulturi. Još je neprihvatljiviji podložnički stav ravnatelja koji pristaju na cenzuru.
Razgovarali smo i s Dubravkom Vrgoč, ravnateljicom ZKM-a. Ona je tek stigla iz New Yorka i nije vidjela sporni plakat, ali nam je, primjerice, potvrdila da se nitko nije pobunio na plakat za predstavu \"Mauzer\" Boruta Šeparovića koji je krasila slika Ante Gotovine. Je li prvi plakat uvredljiv? Mišljena su razna. Marija Sekelez, ravnateljica Žar ptice, kaže da se jednom Borisu Bućanu, sinonimu za najbolje kazališne plakate, takav loš vic nikada ne bi dogodio:
– Da sam ja bila ravnateljica, nikad ne bih dopustila ovaj plakat jer on je na štetu odlične predstave. I sada svi govore o njemu, a ne o komadu koji treba vidjeti. Sporni je plakat loš, smatram, pubertetski štos, a takve su provokacije možda bile aktualne prije dvadeset godina.
I redateljica Anica Tomić se poziva na to da živimo 13 godina u 21. stoljeću i kaže:
– Suluda mi je ideja da se zabranjuje nešto što nije uvredljivo i što je u izravnom dijalogu s tekstom Mate Matišića. To samo dokazuje (ne)zrelost društva u kojem živimo.
Na pitanje kako bi reagirala da se takvo što dogodi njenoj predstavi, kaže, bila bi zgrožena, ali da bi joj i to bio dokaz da je svojim radom pogodila temu kojom se i te kako ima smisla baviti te kaže:
– Ali što tu Dalibor može? Na žalost, ništa.
Teatrologinja Sanja Nikčević pak kaže:
– Kad predajem povijest kazališta, s nostalgijom gledam na razne funkcije koje je umjetnost imala kroz vrijeme: podučavala je, radovala, obrazovala, uzvisivala dušu, afirmirala temeljne vrijednosti... U našem je dobu sva u kritici, sva u provokaciji, a krajnja provokacija uvijek je izraz kreativne nemoći. Što sam starija, sve mi je jasnije da bi se ta potreba da publika reagira trebala ostvariti dobrim i kvalitetnim djelom, a ne pukim provokacijama \"na sigurno\"! I žao mi je kad to rade doista kreativni ljudi kao u ovom slučaju.
No, tu je ovoj priči o spornom plakatu tek početak. Novo poglavlje o umjetničkim slobodama piše redatelj Oliver Frljić, koji je zbog skidanja plakata za Fine mrtve djevojke otkazao svoju suradnju kazalištu Gavella. Redatelj kaže kako skidanje plakata zbog javnih pritisaka jedne katoličke udruge i vjerskih portala te na direktnu intervenciju gradonačelnika grada Zagreba smatra nedopustivim i najgrubljim zadiranjem u slobodu umjetničkog izražavanja.
Citiram izjavu Nicole Kidman " Bilo me stid pjevati, ali ne i urinirati na nekoga."..Zar je to kultura? Urinirati po nekome i to kao kulturu cijeniti? Tako i ovi nasi kulturnjaci, samo ako ce Gospu ili Isusa uvrijediti mogu biti poznati i slavni..Jaka umjetnost.