Trideset pet godina nakon što su u srpske logore odvođeni hrvatski branitelji i civili, jedan od njih napokon je dočekao da mu sud u Srbiji prizna pravo na naknadu za pretrpljenu patnju. Ivan Mikulić iz Osijeka dobio je pravomoćnu presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu kojom se Ministarstvu obrane Srbije nalaže da mu isplati 1,5 milijuna dinara, odnosno približno 12.500 eura, zbog zatočeništva u logorima Stajićevo i Begejci tijekom 1991. i 1992. godine. Mikulićev slučaj važan je upravo zato što je odluka, na mnogo načina povijesna, donesena pred sudom države u kojoj su se nalazili logori i to je okolnost koja presudi daje posebnu težinu. Nije riječ o još jednom hrvatskom političkom zahtjevu upućenom Beogradu, još jednoj rezoluciji, diplomatskoj noti ili raspravi o ratnoj prošlosti. Riječ je o sudskoj odluci kojom je obveza naknade štete utvrđena unutar pravosudnog sustava Srbije – ondje gdje se postojanje logora desetljećima poricalo, a mjesta na kojima su naši ljudi zatočeni, mučeni i ubijani nazivala su se "sabirnim" ili "prihvatnim centrima".