Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Izbacivanje ruskih umjetnika svodi kulturu tek na zastupanje nacionalnog identiteta

Profesorica Nadežda Čačinovič govori o rusko-ukrajinskom sukobu koji se snažno odrazio na europsku kulturu i politiku
09. svibnja 2022. u 11:38 0 komentara 230 prikaza
Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Nadežda Čačinovič ugledna je hrvatska intelektualka, prevoditeljica, sveučilina profesorica, autorica brojnih knjiga i potpredsjednica hrvatskog PEN-a. Za Večernji list komentira aktualna zbivanja u Europi, ali i šire.

Jo Nesbo u Esplanadi Jo Nesbø ponovno u Hrvatskoj Posjetio je i Dinamov stadion, nazvavši ga "ružnim stadionom s velikom osobnošću"

Kako su hrvatski i međunarodni PEN reagirali na rusku agresiju na Ukrajinu u kojoj ima žrtava i među umjetnicima i novinarima?

Naš predsjednik Tomica Bajsić vrlo je angažiran u stvarima međunarodne solidarnosti a održava i osobne kontakte s Ukrajincima premda se u takvoj širokoj solidarnosti kakva je danas taj angažman primjećuje manje nego inače kada se zauzimamo za neke pojedinačne i manje poznate primjere proganjanja (nažalost, i u tome nas naročito ne prate…). Osim općeg stava, međunarodni PEN radi na konkretnoj pomoći izbjeglim piscima, smještaju, integraciji, objavljivanju… To radi npr. i njemački PEN premda je tamo na početku bilo javnog neslaganja između nekoliko prijašnjih predsjednika i sadašnjega, jer su smatrali da je Deniz Yücel prekršio PEN-ovo pravilo mirotvornosti jer se u jednom času čak zauzimao za stvaranje zone zabranjenog leta, opasne zamisli od koje je odustala i Ukrajina.

Kakav stav imate o kulturi otkazivanja koja se ne odnosi samo na rusku suvremenu umjetnost, nego i na ruske klasike poput Čajkovskog i Dostojevskog?

Tu se doista događaju tužne i ozbiljne stvari. Izbacivanje ruskih umjetnika ili ruske kulture, navodno u potporu Ukrajini, pokazuje svođenje kulture i umjetnosti na zastupanje nacionalnog identiteta. Naravno da je razumljivo biti nesklon ruskim državnim institucijama u kulturi i umjetnicima koji su veličali Putina a i dalje podupiru agresiju. No već je 1931. godine britanski antropolog Gregory Bateson pisao o tzv. shizmogenezi, patologijskoj fiksaciji na traženje i proizvođenje razlika spram neke druge grupe ili zajednice. Kultura nije izraz neke nepromjenjive biti nego stalni proces. Tome pripada i opravdano isticanje nepriznatoga ili potisnutoga (npr. Ukrajinaca koji su u percepciji tek dio ruske kulture ili, što je važnije, zaboravljeni), ali sve su kulture hibridne i povezane na najrazličitije načine. Tamo gdje je moguće i dalje sudjelovati bez kršenja sankcija i principa, to valja raditi, a pogotovo ne može biti opravdano izbacivati klasike.

Nedavno je u Njemačkoj u feminističkom listu objavljen apel u kojem se tridesetak umjetnika protivi naoružavanju Ukrajine njemačkim teškim oružjem. Među potpisnicima su i Alice Schwarzer, Julie Zeh, Martin Walser... Biste li vi potpisali takvu peticiju?

Pratim sve što se događa u Njemačkoj jer je tamo možda najviše očito koliko je ovaj rat promijenio svijet. U međuvremenu se pojavilo i drugo otvoreno pismo kancelaru Scholzu, s oprečnim stavom, a i to su potpisali neki koje inače cijenim (Eva Menasse, Daniel Kehlman, Gerd Koenen, A. Nassehi…). No naravno da bih se morala odlučiti po sadržaju, a ne po tome kako se inače slažem s Juli Zeh, Svenjom Flasspöhler i mnogim drugima. Vrlo mi se uvjerljivim čini tekst Jürgena Habermasa s pohvalom postupnosti i promišljenosti, a protiv huškačke retorike i neoprostive lakoće u traženju tuđe smrti i žrtvovanja nekoga drugoga. Ne znam bih li bila suglasna što se tiče povoda prvoga pisma, odustajanja od slanja teškoga oružja, ali impresionira me kritičnost i tip argumentacije u vezi s izbjegavanjem eskalacije, nezaustavljivog srljanja u veliki sukob. Mislim da se uz bezuvjetnu potporu pravu na obranu i snažnu osudu agresora smije razmišljati i o tome da je moralna obveza također i izbjegavanje žrtava i patnje pa tako i paralelni pokušaji zaustavljanja sukoba, prekida vatre.

I dok Rusija tvrdi da treba denacificirati Ukrajinu, to isto za Rusiju tvrde Ukrajinci. Je li ovaj rusko-ukrajinski rat zapravo nastavak Drugog svjetskog rata?

Te formulacije smislene su samo kao dio propagande i protivljenja tuđoj propagandi. Izvorna denacifikacija kao dosta birokratski pothvat okupacijskih snaga u Njemačkoj 1945. nije bila ni naročito duboka ni principijelna. Kao što znamo, okupacijske vlasti preuzele su i mnoge okaljane nacizmom. Od sredine šezdesetih u Saveznoj Republici Njemačkoj ipak je došlo do duboke promjene političke i svake druge kulture, promišljanja prošlosti, demilitarizacije… Žao mi je što danas neizbježno prilagođavanje novoj situaciji ponegdje dovodi do potpunog odbacivanja mogućnosti mirnog sporazumijevanja i suživota. Ne moramo postati "belicisti" ako nismo više vatreni pacifisti.

Vi ste podržavali platformu Zagreb je naš koja je lani osvojila vlast u Zagrebu. Jeste li zadovoljni njihovom politikom na kulturnom polju?

Bojim se da kulturna politika trenutačno nije prioritet i da moram još malo pričekati s procjenom. U trenutačnoj situaciji je teško očekivati npr. financijske popravke neusklađenosti pa stvar možda ostaje na kadrovskim rješenjima koja mi se čine dobrima (npr. Zdenka Badovinac za MSU).

CVH
ON LINE PLATFORMA
Kako produžiti prometnu dozvolu, a niste u Hrvatskoj?
HEP
Izvještavanje o održivosti
Obveznicima izvještavanja o održivosti je već sada teško, a uskoro ih očekuju nova pravila i strože norme koje će obuhvatiti pet puta više kompanija
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.