V.B.Z. /99 kn/ U vrlo kratkom roku Ivana Simić Bodrožić postala je ultimativna hrvatska autorica. Za prvu zbirku poezije “Prvi korak u tamu” dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike. A onda je 2010. objavila tvrdo kuhanu autobiografsku prozu “Hotel Zagorje” koji je dobio proznog Kiklopa, ali i televizijski elitni termin kod još jednog pjesnika, Aleksandra Stankovića i legenda o autorici bez dlake na jeziku bila je spremna za konzumaciju. A kada je prošlog proljeća i to još za jedan beogradski (doduše) književni list oprala, kao nitko do tada, hrvatskog predsjednika kulturnog lika i djela Ivu Josipovića, Ivana Simić Bodrožić postala je medijski lik čija svaka riječ ima težinu. Postala je pojavnost. I kada su svi očekivali nastavak “Hotela Zagorje”, Ivana se odlučila potvrditi novom zbirkom poezije. A zbirka “Prijelaz za divlje životinje”, premda je u ponekim dijelovima pretenciozna (kao u pjesmi “Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako”), ipak donosi puno autoričinih emocija koje su spretno i nadahnuto uobličene u protestne, angažirane pjesme u kojima ima i ratnih trauma, ali i još veće poslijeratne depresije. I naravno, univerzalnog estetskog straha bez kojeg niti nema dobre pisane umjetnosti. No, pravo središte Ivanine poezije ipak je ljudska, obiteljska intima, osjećaji roditeljstva, ali i kćerinstva te pomalo odrješitog, valjda nekakvog postmodernog ženstva. U intimističkim pjesmama u kojima Ivana bježi od uzvišene patetike i rabi svakodnevni, a vrlo često i grubi govor, autorica razotkriva najtanje svoje tajne u kojima ne treba tražiti nikakva skrivena značenja. To nikako nisu pjesme s ključem i baš ta pjesnikinjina otvorenost i iskrenost najbolja su preporuka za čitanje njezine najnovije knjige.
druga zbirka poezije
