Previše su rijetka, gotovo slučajna gostovanja bosanskohercegovačkog teatra u Zagrebu. Tu je nepravdu donekle ispravio zagrebački HNK ugostivši Narodno pozorište iz Sarajeva s predstavom “Mortal kombajn”. Dramu poljskog dramatičara Paweła Sale, u režiji Dine Mustafića, gledali smo s tri godine zakašnjenja, a ona donekle podsjeća na neke naše dramske tekstove koji se bave sve žešćim nasiljem svuda oko nas.
Priču iz Poljske u kojoj je važan dio religija glumci iz Sarajeva igraju kao priču o uličnom nasilju i bandama u Bosni. Pritom su žestoki i udaraju ravno u pleksus. Štoviše, nasilje na pozornici pojačano je njihovim izravnim obraćenjem publici. Gadno je kad vam glumac pljune u lice i kaže da ste pi..., ali mora im se priznati da su im argumenti neoborivi te da nas s pravom prozivaju zbog šutnje i potpune pasivnosti.
Nižu se tako crtice o navijačima, uličnim bandama, raspadu obitelji, korupciji, lažnim intelektualcima, lažnim facama novog doba, religiji... Poljska, Bosna, Hrvatska... zapravo svejedno.
Ansambl igra hrabro, ističu se Ermin Sijamija, u ulozi vođe bande i sina obitelji koja se raspada, te Ejla Bavčić-Tarakčija kao njegova luda sestra, što je zagrebačka publika i te kako znala nagraditi.
