Za Erica Andersena umjetnost je nešto što se ne može lako definirati, štoviše umjetnost je konstantno istraživanje gdje ne postoje kategorije poput slike ili skulpture. Te je ideje taj vodeći danski suvremeni umjetnik i pionir intermedijalne umjetnosti artikulirao još šezdesetih godina kada je s grupom istomišljenika u kojoj je bila i Yoko Ono, u New Yorku bio sudionikom fenomena zvanog Fluxus. Andersen je ovih dana dio projekta “Umjetnik na odmoru by Valamar” te je na poziv Instituta za istraživanje avangarde i Kolekcije Marinko Sudac stigao u Poreč gdje planira napraviti nove radove.
Na tragu stajališta umjetnika povezanih s Fluxusom, Andersen za sebe kaže da nema službenu biografiju. Zapravo ima ih nekoliko i sve se razlikuju, a ona koja mu se najviše sviđa govori o onome što nije napravio. Na pitanje gdje je rođen i kada, odgovara da se ne sjeća.
- Ponekad je to Antwerpen, ponekad Kopenhagen. Dajem različite informacije različitim ljudima. Danas sam rođen u Dublinu 1940. - kaže.
- Razlog zašto mijenjam datume i mjesta, je taj što smatram da činjenice ne postoje i nema konačnog objašnjenja ili interpretacije bilo čega na ovome svijetu. Nema konačne istine - tvrdi Andersen koji u tome duhu i stvara svoja djela koja izmiču definiciji. Primjerice, kada mu je jedan talijanski kolekcionar naručio rad releigiozne tematike, uzeo je ispovjedaonicu za koju je ishodio dozvolu od Vatikana. U nju je smjestio kuhinju namijenjenu pripremi talijanskih specijaliteta čiji je glavni sastojak jezik. Taj rad naslovljen “Mitologija jezika” premijerno je bio postavljen u jednoj crkvi u Toskani, a jela je za tu prigodu pripremao svećenik koji tamo inače služi misu. Naslovom Andersen aludira na dvojako značenje pojma jezik.
- Za mene je umjetnost kontantno istraživanje ljudskog izričaja. Sve na svijetu podložno je promjenama i stvaranju novih kombinacija. Kontekst se neprestano mijenja, pa tako i onaj umjetnički. Tragična stvar kod povijesti umjetnosti je ta što je zanimaju samo dvije stvari - biografija i kronologija. A te dvije stvari su nejnezanimljivije kad je riječ o umjetnosti. Umjetnost se treba baviti fenomenima, a ne osobama ili činjenicima. Takva je radikalna i eksperimentalna umjetnost”, smatra Andersen. Postoji, kako navodi, i druga, tzv. kulturna umjetnost. Ta je umjetnost posve nevažna - možete je vidjeti u hotelima, u većini muzeja, privatnim kućama, odvjetničkim uredima itd...
Andersen je šezdesetih godina, navodno, budući da ne postoji nikakav dokaz o tome, izveo performans na Crvenom trgu u Moskvi i izazvao gnjev vođe Fluxusa - Georgea Maciunasa. Na najpoznatijem javnome mjestu u tadašnjem SSSR-u upriličio je natjecanje u mokrenju, aludirajući na rad fluxusovca Nam June Paika.
- Moj brat i ja odlučili smo putovati automobilom po Istočnoj Europi i izvoditi performanse u privatnim prostorima budući da u javnim to nije bilo moguće. Došli smo u Moskvu i pomislili kako bi usrećili Georgea ako bi izveli performans na Crvenom trgu. Poslali smo mu razglednicu u kojoj smo ga obavijestili da su njegove želje ispunjene, da je Fluxus na Crvenom trgu, da je to bio golem uspjeh, da je došlo na tisuće ljudi. Mislili smo da će biti sretan, no bio je jako ljut. Pa je pisao Hruščovu, ne znajući da je u međuvremenu ovaj izgubio moć, i tražio da nas zatvore. Nama je to sve skupa bilo zabavno - prisjeća se Andersen. Otkriva i da se s Maciunasom sprijetljio sredinom 60-ih kada je došao u New York. Tada je upoznao i Yoko Ono koja je bila tih godina među umjetnicima povezanih s Fluxusom.
- Yoko je bila dio mreže. Sjećam se da je cijelo vrijeme sjedila u krevetu jer nije htjela izaći van i gledati performanse drugih umjetnika. Bojala se da će biti bolji od njenog. Bila je jako nervozna i ljubomorna na druge. No nije trebala biti, jer je radila jako dobre radove koji su bili spoj intermedijalne umjetnosti i japanske haiku poezije. U to vrijeme nije imala samopouzdanje. Dobila ga je kasnije kada je upoznala Lennona. Tada je napustila umjetničku scenu i nismo se više viđali, no nakon Lennonove smrti vratila se svom umjetničkom radu i od tada smo stalno u vezi.
