Neokrunjeni histrionski vođa Zlatko Vitez je uporan pa je ove koronske godine uspio organizirati čak tri festivala. Prvo Histrionsko ljeto, onda Bobijeve i, sada u prosincu, Gumbekove dane. Dani posvećeni omiljenom glumcu Mladenu Crnobrnji Gumbeku planiraju zagrebačkoj publici ponuditi čak jedanaest predstava, od kojih su neke i gostujuće, što je doista pravi organizacijski pothvat u ovom epidemiološki zahtjevnom i rizičnom trenutku. Festival je otvorila premijera komedije “Na parove razbroj s’” britanskog dramatičara Petera Quiltera koji je histrionskoj publici poznat po predstavi “Famozna”.
Režije, ali i scenografskog i prevoditeljskog posla prihvatio se Ivan Goran Vitez koji je, očito, znatno adaptirao Quilterov tekst lokalizirajući ga i smještajući u ove naše okolnosti i u ovo naše podneblje. U kostimima Elvire Ulip u čak osam različitih uloga nastupili su dopadljivi i ležerni Ana-Marija Percaić i Hrvoje Klobučar, par i u predstavi i u stvarnom životu. Njihova trenutačna situacija u kojoj su se zbog zagrebačkog potresa našli bez sigurnog krova nad glavama poslužila je za povezivanje četiri različite Quilterove priče iz ljubavne svakodnevice.
Tako su glumica i glumac u dvosatnoj predstavi glumili i sebe dajući predstavi i opori dašak dokumentaristike i rušeći granice između stvarnosti i fikcije, što je uvijek osjetljivo, pogotovo kada se odigrava uživo. Ali zbog toga predstava nije trpjela.
Dapače. Publika je čak i lakše povjerovala glumcima u njihovim neobičnim i na mahove ekscentričnim preobrazbama u kojima su morali pribjegavati i tipiziranom karikiranju likova. Nisu publici smetale ni povremene (ne)uobičajene nezgode s perikama, rekvizitima... koje su predstavi samo davale na simpatičnosti, a nekoga su možda i ponukale da posumnja i na nestašnu redateljsku ruku Ivana Gorana Viteza koji bi za sljedeće izvedbe možda trebao ubrzati neke prestatične scene kako bi predstava dobila na dinamičnosti i energičnosti bez kojih nema dobre komedije.
Od četiri priče možda je najbolja bila ona najotkačenija i najurnebesnija u kojoj Klobučar glumi ženu, i to pokornu i usamljenu tajnicu uspješnog hipsterskog homoseksualca kojeg je više nego sjajno interpretirala Ana-Marija Percaić i uspjela izbjeći sve zamke klišejiziranog pristupa LGBT likovima.
Ana-Marijin Branko nije nikakva hollywoodska tetkica, nego prvenstveno muškarac sa svim onim muškim histeriziranjem i inzistiranjem na vlastitoj komociji u čemu su današnji sve feminiziraniji muškarci bez obzira na seksualnu orijentaciju možda i nadmašili žene.
Odlično je sjela i završna priča u kojoj Toni, sredovječni lako-ćemo muškarac sklon piću po treći put pred oltar pokušava ispratiti neodlučnu i krajnje nesretnu sestru Anu, svu zamotanu u predramatičnu i prenaglašenu, fatalnu vjenčanicu.
Ironizirajući predrasude i gorko ismijavajući ljudske mane, Quilter je ovom pomalo nefokusiranom komedijom zorno prikazao ljude koji su u grčevitoj i nesmiljenoj potrazi za partnerom. Potrazi u kojoj uglavnom nema ni pobjednika ni poraženih.
