Dvodnevnim performansom "Nothing Personal It's Strictly Business" (citat iz Coppolina "Kuma") Siniše Labrovića kojim on u ulozi berlinskog kuma u apartmanu MSU daje savjete svima koji to žele, kako postati uspješan umjetnički poduzetnik, ujedno je otvorena i izložba "Smijem se… LMHO" autorice Leile Topić i kustosice Kristine Bonjeković Stojković.
– Polazište nam je činjenica da je "smijehu potrebna jeka". Znači, svi mi teško se možemo smijati sami sa sobom. Kad se sami škakljamo, ništa nam nije smiješno. Dakle, ono što smo izložbom htjele je analizirati nekoliko vrsta međugeneracijskog smijeha među umjetnicima. U tom procesu primijetile smo da su umjetnici starijeg naraštaja iz fundusa MSU, poput Dalibora Martinisa, Borisa Bućana, Mladena Stilinovića, a posebno Gorana Trbuljaka, ruglu izvrgavali uvriježene vizualne modernističke kanone. Bili su napredni, konceptualni umjetnici koji su promišljali što uopće znači umjetnost u ono doba kada je nastajala, od sredine 70-ih do 80-ih godina – kazala je Leila Topić pa kao najdragocjeniji izloženi rad iz te generacije izdvojila rad Mladena Stilinovića iz ciklusa fotografija "Umjetnik radi" koji prikazuje umjetnika koji spava. Dakle, on je ruglu izvrgnuo uobičajeni stereotip kakav ljudi imaju o umjetnicima, a taj je da oni ništa ne rade, da samo spavaju.
– Ono pak što je moja generacija, ljudi koji sada imaju 50-ak godina, nalazila smiješnim su tranzicijske nedoumice i nesporazumi – dodala je Leila Topić. Predmet izložbe je i karnevaleskni smijeh – "onaj smijeh koji krijepi i ozdravljuje zajednicu" – a kojim se smiju umjetnici mlađe generacije kada se u nedostatku boljeg rješenja smiju vlastitim uvjetima rada i životnim uvjetima. U tom segmentu je primjerice Željko Beljan isheklao vlastiti pojas nevinosti jer u vrijeme njegova nastanka je kao 35-godišnjak još uvijek živio s roditeljima. Šala je to na vlastiti račun, ali i komentar istraživanja po kojima milenijalci sve rjeđe stupaju u seksualne odnose. Performans Siniše Labrovića privukao je toliko pozornosti da je produljen, a njegovo održavanje u apartmanu MSU kustoski je važno u smislu otvaranja cijele zgrade MSU, kao javne ustanove, javnosti.
medijski performans stvaranja nečeg iz ničeg.