U hrvatskoj je povijesti zabilježeno nekoliko masovnih ubojica, no
priča nijednog od njih ne može se usporediti sa životopisom zagorskog
Čaruge Vinka Pintarića. Od 1973. do 1990. godine Vinko je ubio petero
ljudi, ranio desetak osoba i dvojicu policajca, a istodobno je bio
junak za mnoge Zagorace. Iako je zbog ubojstava tri puta uhićen,
uspijevao je pobjeći iz zatvora, a život je proveo skrivajući se po
kućama i klijetima zabačenih zagorskih zaselaka.
Uništila ga obitelj
Većina je Pintarićevih žrtava stradala jer se on bojao da su tadašnjoj
miliciji odali gdje se skriva. Bilo je dovoljno da Pintarić nekoga vidi
kako "si s milicajcom spija gemišt" pa da ga ubije. Pintarić je
nekoliko mjeseci nakon prvog ubojstva 1973. pobjegao iz Vrapča u
Grabrovec pokraj Zaboka, gdje je ubio svoju ženu Katicu. Kuća u
Grabrovcu u istom je stanju kao prije 30 godina, a Katičina obitelj još
u njoj živi. Katičina šogorica Dragica Tisanić i nećak Drago bili su
svjedoci ubojstva. Kažu da se mnogih detalja ne sjećaju, no točan datum
Katičine smrti pamte 24. listopada 1973. godine.
Spavali smo u sobi, a Katica je bila u kuhinji. Čula sam
razbijanje stakala pa sam dotrčala u kuhinju. Kroz prozor je virila
puščana cijev, a nakon nekoliko trenutaka Vinko je zapucao u Katicu te
pobjegao. Skrili smo se u sobu, a nakon toga tjednima smo od straha
spavali izvan kuće ispričala je Dragica. Unatoč ubojstvu, Drago,
kojemu je tada bilo sedam godina, o Pintariću govori kao o dobrom i
"mekanom" čovjeku, kojega je uništila obitelj. Ubojstvo djelomično
opravdava ljubomorom, a dodaje da je Pintarić ponekad bio agresivan,
osobito kad bi si "preveć spil".
Nova ljubav
Pintarić je mjesecima nakon toga bježao od milicije, no uhvaćen je i
osuđen. U zatvoru je bio do 1982. kad je pobjegao i skrasio se u
Andraševcu pokraj Oroslavja. Tamo je našao novu ljubav, Barbaru Šipek.
Andraševčani govore da bi par gdjekad opljačkao koju kuću, ali uvijek
od bogataša. Iako su svi znali da je u selu, nitko se nije usudio niti
pisnuti policiji. Barbara Šipek od tuge je umrla nekoliko mjeseci nakon
Vinkove pogibije.
Pintariću je krenulo nizbrdo kada je 24. travnja 1983. došao u kuću
susjeda Milana Kucelja. Milanov sin Matija prisjeća se da je tada htio
ubiti njegova oca jer ga je vidio s milicajcima.
Tražio je da na policiju odnesemo pismo u kojem piše koga će sve
ubiti. Ja sam rekao da neću pa je zaprijetio da će me ubiti. Na sreću,
otac je rekao da ima problema s mjehurom te je nekoliko puta odlazio na
WC. Kada je Pintarić prestao paziti na njegove izlaske, otac je donio
sjekiricu za meso te smo ga napali. Udarali smo ga čime smo stigli. Bio
je sav krvav te se se onesvijestio opisuje Matija Kucelj. Otišao
je po policajce, a oni su, kaže, bili u takvom strahu od Vinka da su
hodali iza njega.
Prizor koji su zatekli bio je stravičan. Vinko je bio pri svijesti, no
ruka mu je bila gotovo odsječena, vidjele su mu se kosti, a iz glave mu
je tekla krv. Pintarić je na suđenju, prisjeća se M. Kucelj, priznao da
mu je to bio najveći neuspjeh u "karijeri". U zatvoru je "izdržao" do
3. rujna 1989., kad je ponovno pobjegao u zagorske brege. Stanovnici
Prosenika Začretskog prisjećaju se da su ga viđali u tom zaselku
nedaleko od Zaboka.
Ponekad bi zatražio nešto za jelo pa bismo ga nahranili. Uvijek
je govorio da nema razloga da nas ubije, ali nas je molio da ga ne
cinkamo policiji. Bio je naš čovjek, pa zašto bismo ga izdali
kazuje postariji Proseničanin.
No, uskoro je Vinko uzeo još jedan život. Pintarić je vidio policajca u
klijeti Rudolfa Belinema, što je bilo dovoljno da upuca Rudu.
Specijalci u magli
Kraj krvave priče počeo se nazirati početkom 1991. Vinko je svakodnevno
dolazio k Ankici Buhiniček u Buhiničekovu Jarku pokraj Velikog
Trgovišća. Ankičin poznanik objašnjava da su svi znali kako je Čaruga u
tom selu, ali da je bio drag i da nije stvarao probleme. Misli da se
Vinku prepisivalo previše nedjela koja nije počinio.
Ankičin susjed Rudolf Buhiniček dobro se sjeća svih događaja.
Svaki bi dan oko 20 sati Vinko dolazio k Ankici, a odlazio oko
četiri ujutro. Nisam niti pokušavao razgovarati s njim jer je svaka
svađa mogla kobno završiti. Jednom je pucao po kući moje sestre, a ona
ga je potom prijavila policiji ispričao je Buhiniček.
Pintarićevo skrivanje završilo je 24. svibnja 1991. godine. Toga dana
oko 22 sata specijalci su opkolili Ankičinu kuću.
Bilo ih je četrdesetak. U trenu su nestali u magli. Čuli smo
pucnjeve, a kada se sve smirilo, vidjeli smo kako Vinka iznose iz
kuće sjeća se Rudolf.
Vinko se nije htio predati. Policajac koji je ušao u kuću našao se
ispred Pintarića i ustrijelio ga. Zagorski Čaruga volio je publicitet,
a kada je izdahnuo, policajci tvrde da mu je na licu ostao smiješak.
Ubijao zbog ljubomore, cinkanja, kokoši i pitanja
Vinko je sa ženom Katicom živio u Zaboku, a prvo ubojstvo počinio je 26. travnja 1973. Susjeda Vida Želimorskog ubio je nakon što ga je on pijanoga pretukao. Katica je stradala u Grabrovcu, 24. listopada 1973., jer je u strahu od Pintarića surađivala s policijom. Prema nekim pričama, pak, Vinko je bio ljubomoran jer ga je Katica varala. Nakon toga, Vinko čak 17 godina nikoga nije ubio. U lipnju 1990. u Klupcama, pokraj Prosenika Začretskog, ubio je Rudolfa Belinu, a nekoliko dana poslije i Štefa Kišura u Andrijaševcu jer je ovaj, navodno, ubio kokoš Ankice Buhiniček. Posljednje je ubojstvo počinio 2. kolovoza 1990. u Cirkvenoj pokraj Bjelovara. Vinku tada više nije trebalo puno da potegne oružje Božu Habeka ubio je jer mu je ovaj postavio pitanje koje mu se nije svidjelo.
Otvori KEKS Pay
