Dubravka Vrgoč ovaj se tjedan oprostila od ZKM-a i na presici koju je održala povukla crtu pod zadnjih deset godina svog profesionalnog života. No, svi su pogledi uprti u HNK Zagreb, gdje dužnost intendantice preuzima 1. rujna. Za Večernji list prvi put otkriva program koji jer pripremila.
Iza vas je sada mjesec dana paralelnog slaloma na završetku sezone u ZKM-u i prvih razgovora u HNK Zagreb. Kakav je bio doček u HNK?
Bilo je i naporno i emocionalno, ali to je posve normalno, kao što je i u životu teško kada se rastajete od nečega za što ste godinama bili intenzivno vezani i odlazite u nešto što vam je još posve nepoznato. I dočeci su bili različiti, što mi se također čini posve razumljivim. Treba proći neko vrijeme da se sredina na njega navikne i obrnuto.
Imate li osjećaj da su ljudi u HNK spremni na suradnju i promjene? Primjerice, sadašnji v.d. ravnatelja Baleta Svebor Sečak pokazao mi je program koji je pripremio za vas pa me zanima jeste li slične materijale dobili i iz Drame i Opere te koliko ćete toga primijeniti u programu?
Vjerujem da su spremni i na suradnju i na promjene. Već s prvim kontaktima koje sam imala s glumcima, ali i nekim članovima Opere i Baleta, jasno je da očekuju nove umjetničke izazove koji mi se čine u ovom trenutku, sudeći po poziciji što je danas ima HNK i u socijalnom i u kulturnom kontekstu, nužnim. HNK mora biti središnji kulturni prostor u gradu, državi, regiji, a onda i u ovom dijelu Europe. HNK mora ispisivati smjerove teatra u kontekstu hrvatskog kazališta i biti mjestom gdje publika s nestrpljenjem očekuje svaku novu premijeru. Ako se prisjetimo 80-ih godina prošloga stoljeća i velikih predstava koje su izvođene upravo na pozornici HNK, onda držim da je ponovno došlo vrijeme kada bi se trebalo govoriti o predstavama naše središnje nacionalne kuće kao o projektima koji određuju izgled hrvatskog teatra i čine ga zanimljivim Europi. Učinit ću sve da se to dogodi.
Nakon prvog unutrašnjeg pregleda novog kazališta koje preuzimate, što su po vama najveći problemi tog kazališta?
Problema ima mnogo, ali nisu nerješivi. Model toga kazališta je, dakako, zastario i nefleksibilan, ali za to su potrebne strukturalne promjene koje se ne mogu napraviti preko noći, niti isključivo voljom ravnatelja. One zadiru i u neke bitne društvene promjene. Ključni je problem i samo jedna scena koja je više nego nedostatna za razvoj svih triju ansambala. Po nekim garancijama u Gradu, izgleda da je gradnja novog kazališta, i to onog koji bi udomio Dramu HNK, izvjesna. Bilo bi to ne samo prvo kazalište sagrađeno u gradu Zagrebu nakon sto godina već i prostor koji bi omogućio dramskom ansamblu da pokaže te razvije sve svoje mogućnosti. Čini mi se kao da je to kazalište nekako stalo u vremenu te više danas nalikuje na muzej nego na mjesto s kojeg se ogleda stvarnost, dinamičan prostor u kojem zajedno i umjetnici i gledatelji postavljaju pitanja.
Kako biste odgovorili kritičarima koji uporno ponavljaju: ona dolazi iz malog kazališta?
Ne razumijem podjele na mala i velika kazališta. ZKM je možda po nekim mjerilima malo kazalište, no po svojim estetskim dometima u posljednjih nekoliko godina pokazalo se najvećim kazalištem u nas, a usudila bih se reći i u ovom dijelu Europe. Kazalište ne određuje broj ljudi koji u njemu radi, već broj ljudi koji pogleda predstave i broj ljudi koji o tom kazalištu govori i s njim živi. Ako iz te perspektive analizirate situaciju, onda proizlazi da ja ipak ne dolazim iz malog, već iz velikog i važnog kazališta.
Hoćete li tražiti reviziju poslovanja kako bi se podvukla crta pod rad sadašnjeg vodstva HNK Zagreb, a vi na jesen startali iz pozicije čistih računa?
Tražit ću reviziju poslovanja jer mislim da je to važno kako bi se znalo koju sam financijsku situaciju zatekla i kako bi se vidjelo što je potrebno učiniti da se krene iz nulte pozicije, što bi u slučaju tako velikog mehanizma, kao što je HNK u Zagrebu, bilo nužno. Bojim se, pregledavajući već sada neke financijske izvještaje, da postoje gubici i da oni nisu mali, no o tome ću više moći reći u rujnu.
Nagađalo se o potrošenom novcu za zadnje predstave. Koliko je po vama realno potrošiti na jednu operu, dramu i balet? Kolikim budžetom zapravo raspolažete od 1. rujna do kraja 2014. godine, što se može napraviti za taj novac i gdje se može uštedjeti?
Teško je reći koliko bi bilo realno potrošiti na dramsku, opernu i baletnu izvedbu jer to ovisi o različitim faktorima. No, držim da je u današnjem vremenu gotovo nemoralno potrošiti nekoliko milijuna kuna na repertoarni naslov koji će se izvesti deset ili manje od deset puta. Također mi je teško reći kojim budžetom raspolažem od 1. rujna do kraja 2014., jer mi nitko do sada nije rekao iznose niti me uputio na točne financijske okvire. Neki napisi koji su izašli proteklih dana u medijima, pa i u vašem listu, u povodu skidanja s programa Straussove opere, upućeni su na krivu adresu. Nisam još počela raditi u HNK pa tako ne mogu ni odlučiti hoće li se skinuti neki naslov s repertoara ili neće. V.d. uprava je najavila odgodu "Kavalira s ružom", i to zbog financijskih teškoća.
Je li došlo vrijeme da se objavi vaša ekipa? Tko će uz vas voditi HNK Zagreb i zašto ste izabrali baš te suradnike?
Ekipu ću objaviti u rujnu, kada završi natječaj za čelna mjesta u Drami, Operi i Baletu. S nekim umjetnicima sam započela raditi na pripremi programa u sljedećoj sezoni i vjerujem da će mi oni pomoći kako bi se taj program realizirao na najvišoj umjetničkoj razini, bio dostupniji Europi te privukao i novu publiku.
Koje sadašnje predstave ostaju na programu, a što će biti novo?
Na programu ostaju predstave koje su do sada privlačile najveću pozornost publike, koje ne iziskuju iznimna financijska sredstva, koje imaju lektirnu vrijednost, odnosno važnu ulogu u edukacijskom programu ili one koje su pozvane na neko od gostovanja. A premijere: u Drami se, kao i cijela Europa, bavimo vremenom Prvoga svjetskog rata, istražujući senzibilitet jednog doba koje je naznačilo zajedničke traume cjelokupnog 20. stoljeća. Pisci poput Wedekinda, Schnitzlera ili Krleže ispisali su opsesivne teme svijeta što se našao zatečenim pred onim promjenama. U Operi, uz premijeru jednoga klasičnog djela kao što je "Evgenij Onjegin" i jednog koji pripada baštini poput Baranovićeva "Ekvinocija", ulazimo u suradnju s francuskim teatrima, što mi se čini važnim i zbog Francuske sezone u Hrvatskoj koja je najavljena za 2015. godinu. U sklopu te sezone prikazat će se u nas rijetko izvođena Debussyjeva opera "Pelleas i Melisanda", dok ćemo početkom 2015. biti u mogućnosti prvi predstaviti operu "Mimi" koju je Frédéric Verrières skladao po Puccinijevoj operi "La Boheme". U Baletu veselim se predstavi "Johannes Faust Passion" našeg velikog koreografa Milka Šparembleka, kao i premijeri klasičnog baleta "Bajadera", u koreografiji također slavnog svjetskog koreografa Vladimira Malahova, a tu je i koprodukcijska baletna izvedba koju radimo u suradnji s Muzičkim biennalom. Imala sam doista vrlo malo vremena, samo dva mjeseca, da osmislim program za sljedeću godinu, odnosno nađem redatelje za pojedine projekte, što je čak i u nekim puno "nesređenijim" teatarskim sredinama od naše gotovo nemoguće.
I ova bi gospodja htjela biti intendantica prve nacionalne kuce - pa ona uopce ne zna o cemu govori -ne zna razliku izmedju BARANOVICA i BRKANOVICA. Gospodjo Vrgoc, autor opere Ekvinocij je kompozitor IVAN BRKANOVIC, prema drami IVE VOJNOVICA, iz perioda Stjepana Miletica, pravog reformatora hrvatskog glumista, a ne ovakvih skorojevica kakvi ste vi - bez pokrica. Iz svakog intervjua se vidi da ne znate o cemu pricate - jeste culi za poslovicu SUTNJA JE ZLATO?