Kad bi netko slao rakete na grad u kojemu živim s Michelle i kćerima, i
ja bih napravio sve što je potrebno da ih zaustavim.” Tim je riječima
Barack Obama tijekom posjeta Izraelu u predizbornoj kampanji, slušajući
domaćine koji su se požalili na palestinske napade, komentirao kako bi
on reagirao kao otac i domoljub.
Naravno, Izraelci su bili oduševljeni spontanom ljudskom reakcijom. Sve
javno izgovorene riječi karizmatičnog novog američkog predsjednika
pomno se bilježe, jer za mnoge one su povijesne i ohrabrujuće. Nije
stoga čudno što su iskusni diplomati izraelskog veleposlanstva u
Washingtonu prvog dana napada na Gazu dostavili novinskim agencijama
snimku te Obamine izjave. Njome su među ostalim opravdavali žestoke
vojne udare po Hamasu.
Na molbu novinara neka komentira izraelski napad, Obama je rekao da
Amerika nema dva, nego jednog predsjednika te da za mišljenje trebaju
upitati Busha. Do 20. siječnja i službenog ustoličenja Obama će se
pridržavati državničkih pravila i dopustiti da njegov prethodnik odradi
dužnost u Bijeloj kući do posljednjeg trenutka. Usprkos trenutačno
opravdanoj Obaminoj suzdržanosti, svi analitičari predviđaju da će
upravo izraelsko-palestinski sukob biti prvi veliki vanjskopolitički
izazov nove administracije. Neki tvrde da je Izrael iskoristio
tranzicijsko predsjedničko razdoblje u Americi kako bi udario po Hamasu
te s novih pozicija s novim ljudima u Washingtonu nastavio pregovaračku
misiju s Palestincima. Tim problemom desetljećima se bavio veći broj
američkih predsjednika s vrlo malim uspjesima.
U arapskom svijetu raste antiameričko i antiizraelsko raspoloženje te
će se tražiti da Palestinci prekinu pregovore, a to bi produbilo krizu
i vodilo u nove sukobe. Bush nema autoriteta ni vremena da državnički
reagira osim priopćenjima da treba biti što manje žrtava, pa se vrući
krumpir prebacuje Obami. Na žalost, do 20. siječnja i njegove selidbe u
Bijelu kuću poginut će još puno ljudi na izraelskoj i palestinskoj
strani. Američki građani umorni su od ratnih tema i od novog lidera
traže da se koncentrira na rješavanje domaće gospodarske krize. Nakon
saniranja životnih prioriteta, građani će razumjeti potrebu da se Obama
posveti Bliskom istoku i povlačenju trupa iz Iraka. Obamin
potpredsjednik Joe Biden upozorava da će morati izdvojiti vrijeme i za
rješavanje situacije na Balkanu, a posebno je politički osjetljivo
pitanje opstanka BiH.
Obama zna da je Daytonski ugovor donio mir, ali pita se je li njime
postignuto trajno rješenje i treba li ga redefinirati. Među Bošnjacima,
piše New York Times, sve više se razvija tradicionalno muslimanstvo uz
podršku bogatih arapskih zemalja, a to je plodno tlo za radikalizam u
srcu Europe. Republika Srpska otvoreno najavljuje mogućnost
raspisivanja referenduma o budućem uređenju, odnosno o pripajanju
Srbiji. Tu je i Kosovo pri čijem je rađanju Amerika bila babica, a
novorođenče Bush ostavlja Obami da ga posvoji.
Pogriješio je Obama ako je samo na trenutak pomislio da s jugoistokom
Europe neće biti problema za Ameriku jer to može rješavati EU ili
prijatelji Englezi. Joe Biden morat će održati mnogobrojne instrukcije
u Ovalnom uredu i objasniti šefu zašto Slovenija blokira Hrvatsku ili
zašto Srbi više vole Moskvu i London od Washingtona. U 2009. godini
novu američku administraciju na međunarodnom planu očekuju nagomilani
politički čvorovi koje Obmama treba pokušati razmrsiti ne samo kako bi
Americi bilo bolje i sigurnije nego i kako bi pozitivnu energiju kojom
je došao na vlast iskoristio za dobrobit velikog dijela svijeta koji
treba njegovu pomoć.
POGLED S MANHATTANA
