Osječanin Marko Jovanović preselio se u Irsku prije godinu dana. Živi u glavnom gradu Dublinu gdje radi u globalnoj ICT kompaniji. Taj 33-godišnji diplomirani inženjer elektrotehnike, priznaje, nije otišao zbog posla i zarade, već zbog profesionalnog izazova koji mu se pružio. Priliku nije htio propustiti. Do tada je radio u Zagrebu i zarađivao, kaže, za normalan život i u Hrvatskoj.
– Htio sam se razvijati u konzaltingu u telekomunikacijskom sektoru. To me već dulje privlačilo. U Irskoj se otvorila pozicija, prijavio sam se, prošao tri kruga rigoroznih selekcija. Bio sam jedini kandidat iz Hrvatske, i prošao sam. Sada radim kao stariji konzultant i surađujem s vrhunskim stručnjacima na projektima izrade strategija telekom operatora i vezanih kompanija u svijetu – kaže Marko.
Stan s cimerom 800 eura
U Irskoj su mu se, u odnosu na Hrvatsku, udvostručila primanja. Tim novcem ondje si također može priuštiti normalan život. Najveći mjesečni trošak mu je stanarina za koju izdvaja oko 800 eura. Živi u trosobnom stanu s cimerom, Talijanom, u solidnom kvartu u Dublinu u kojem se mjesečni najam kreće od 1500 eura naviše. Cijene i ondje ovise o dijelu grada. Neke se četvrti čak i ne preporučuju za život. Svaki cimer ima svoju sobu sa zasebnom kupaonicom.
– Ovaj mi je stan cjenovno bio prihvatljiv, ali mi odgovara i zbog lokacije – tumači Marko. Režije su mu u odnosu na stanarinu relativno male. Svaki drugi mjesec stiže, primjerice, račun za struju od oko 100 eura, dok internet mjesečno plaća 50.
Rokovi se moraju poštovati
– Imamo fleksibilno radno vrijeme, ali je običaj početi raditi od 9 sati. Radno vrijeme ovisi o veličini posla. Najčešće se završava između 17 i 18 sati. No, ako je gužva ostaje se i dulje jer se rokovi moraju poštovati. Radno vrijeme mi je slično kao i u Hrvatskoj – ističe mladi Osječanin. Na poslu ruča jer u sklopu tvrtke imaju restoran s ponudom dnevnih menija čija je cijena između pet i šest eura. No, kući nikada ne dođe prije 20 sati jer poslije posla obično odlazi u teretanu. Tijekom tjedna ima vrlo malo slobodnog vremena pa vikende koristi za odmor. Cimera s kojim u Dublinu živi već dvije godine, viđa vrlo rijetko. Zajedno odlaze vikendima u trgovinu, u nabavu, jer Marko nema automobil.
– Hrana je skuplja nego u Hrvatskoj. Najviše me iznenađuje cijena i kvaliteta voća i povrća. U Irskoj se sve prodaje na komad, a sve je potpuno iste veličine i izgleda identično. Primjerice, usred ljeta, kada u Hrvatskoj u dućanima postoji doista velik izbor svježih rajčica, ovdje su one po šest komada pakirane u plastične podloške, a izgledaju kao ping-pong loptice za koje platite euro. Moguće je naći i voće i povrće organskog porijekla, ali je njihova cijena neusporedivo veća – ističe.
Večernji izlazak neusporedivo skuplji nego u Hrvatskoj
Irce smatra iznimno druželjubivim narodom koji se voli zabavljati. Do sada nije sreo puno Hrvata u Dublinu. Nedavno je upoznao jednoga dečka iz Hrvatske, i to preko Irca, a javio mu se i jedan prijatelj iz Osijeka koji je onamo otišao raditi. Večernji izlazak u Irskoj, pak, neusporedivo je skuplji nego u Hrvatskoj. Samo ulaznica u klub plaća se oko 10 eura, i u tu cijenu nije uključeno nijedno piće. Za pivo u prosjeku treba izdvojiti dodatnih tri do šest eura, dok su ostala pića oko 10 eura.
– Irska je dosta dobro povezana vlakom pa se vikendima može otići na izlete izvan grada. Dobra je stvar u Irskoj i njihova zrakoplovna kompanija Ryanair koja ima jeftine letove, pa je Dublin izravno povezan s brojnim metropolama. Vrlo povoljno možete letjeti gdje želite, i to Irci vrlo dobro koriste – zaključuje Marko Jovanović.
>>Šišanje stoji oko 400, a ulaznice za kino 120 kuna. No, ja sam prezadovoljna
>>Jedna jabuka košta šest kuna, ali na ulici nema auta starijeg od dvije-tri godine
>>Nismo pomišljali otići iz Hrvatske, no razočaranja su se gomilala
Već sam se prepao da danas neće biti članak o ljepoti emigriranja. Sada mi je malo lakše.