Hrvatska je ekonomija napokon počela rasti, no razdoblje recesije ostavilo je duboke ožiljke koji će godinama zacjeljivati. Dugoročno će za državu najbolniji biti demografski gubici jer je Hrvatska postala najveći izvoznik radne snage. Stručnjaci procjenjuju da je samo u prošloj godini Hrvatsku, nadajmo se privremeno, napustilo oko 80 tisuća ljudi jer u sredinama u kojima žive nisu mogli naći posao. U ponedjeljak 20. ožujka Večernji list domaćin je velike konferencije HRVATSKA KAKVU TREBAMO na kojoj otvaramo raspravu o najvažnijim problemima zemlje i nudimo prijedloge u kojem se smjeru trebamo razvijati idućih godina i desetljeća. Jedna je od najvažnijih tema i kako zadržati ljude kod kuće i ponuditi im perspektivu. U sklopu konferencije pripremili smo i posebnu knjigu koju ćemo u ponedjeljak darovati svim našim čitateljima. (Ljubica Gatarić)
Četiri pitanja za našu anketu:
- Što je u Republici Hrvatskoj dobro, a što loše?
- Kakvu Hrvatsku trebamo?
- Razmišljate li o odlasku u inozemstvo?
- Što biste odmah mijenjali?
Milica Lukić, prodavačica, Borovo:
Realno gledajući danas je malo toga dobroga u Hrvatskoj što se i vidi na svim stranama. Nažalost, svjedoci smo nedostatka radnih mjesta, apatije među ljudima, odlaska mladih, nedostatka radnih mjesta… Trebamo tolerantniju i prosperitetnu Hrvatsku u kojoj se pri zapošljavanju neće gledati tko je koja stranka ni tko je čiji rođak, nego koliko je tko sposoban. Imam posao tako da o odlasku iz Hrvatske ne razmišljam, a mislim i da odlazak nije rješenje. Mijenjala bih mnogo toga, prije svega razmišljanje ljudi da budu spremni raditi kao što se radi i vani. (Branimir Bradarić)
Darko Režek, inženjer poljoprivrede, Čakovec:
Žao mi je što nije dovoljno povezano more s kontinentom kad je riječ o proizvodnji i prodaji hrane, tzv. plava-zelena transverzala. Moramo plasirati domaće proizvode, a ne uvoziti sve i svašta. Uvozimo zamrznuti kruh, kupujemo španjolsko meso, staru junetinu... a imamo odlične uvjete da sami sve proizvedemo, i to visokokvalitetno. Kao dobar primjer izdvojio bih školstvo koje nam je odlično jer, ako naš liječnik, konobar ili zidar valjaju u Njemačkoj, onda nema potrebe nešto mijenjati. Samo im treba dati posao. (Ivica Beti)
Renato Vrbičić, sportski trener, Slavonski Brod:
Ljudi su u Hrvatskoj frustrirani sveukupnim stanjem i neimaštinom, mnogi od njih nemaju novac ni da bi otišli na kavu. Kada budu više zarađivali, ljudi će više i trošiti, pa će onda zaraditi i država i svi ostali. Međutim, moramo prvo nešto uložiti da bi nam se nešto vratilo. To je iscrpljujući i dugotrajan proces, ništa se ne rješava preko noći. Za jedan dan možete se obogatiti jedino prijevarom ili zgoditkom na lotu. Do rezultata se dolazi postupno, ali treba stisnuti zube i učiniti taj prvi korak. (Vedran Balen)
Krešimir Trlaja, umirovljenik, Zagreb:
Znate što? Političare bi trebalo zamijeniti, i to je prvo što treba učiniti! Istina, došli bi novi, pa bi opet bio problem... Proveo sam 20 godina radeći po cijelom svijetu, od Indije, Burme, cijele Afrike... Pa kad Južna Koreja od nas kupuje odašiljače, onda je jasno koliko vrijedimo! A kod nas priča o 200 bogatih obitelji... Država im je omogućila da dođu do bogatstva, a sad bi to bogatstvo trebalo vratiti državi. E, to bi bilo fer. Mladi? Ako mogu, neka odu u inozemstvo. Steknu znanja, pa se s njima vrate. Možda im pomogne. (Srđan Hebar)
Irena Zubčić, asistentica uprave, Zagreb:
Na važne pozicije u državi trebamo dovesti pametne ljude, i to svakako one koji nemaju veze s politikom. I napokon prestati govoriti o Narodnooslobodilačkoj borbi i dijeliti se, gledati na čijoj se strani tko borio u Drugom svjetskom ratu. To treba prestati. Prvo što bi trebalo napraviti jest pomoći Slavoniji, a zatim mijenjati birokraciju, državnu upravu... Ima problema koliko hoćete. Jedino što je dobro je to što imamo lijepu zemlju. I tu je kraj priče. Već 20 godina vrtimo se oko jednih te istih pitanja, tko je veći domoljub. A mogli bismo biti Švicarska! (Srđan Hebar)
Boris Milaković, ugostitelj, Slavonski Brod:
Živimo u lošem sustavu koji svaki dan proizvodi sve više gladnih. Umjesto tvornica otvaraju se pučke kuhinje. To je posljedica loših odluka ljudi koji vode državu i koji nemaju jasnu strategiju kako isplivati iz postojećeg stanja. Sebe su osigurali, a za druge ih nije briga. Ne čudi me što mladi odlaze u inozemstvo, i sam sam do prije nekoliko godina razmišljao o tome. Za prvu ruku trebalo bi zabraniti rad nedjeljom, uvesti osmosatno radno vrijeme i radnicima pošteno isplaćivati plaću svakog prvog u mjesecu. To bi dalo vjetar u leđa promjenama nabolje. (Vedran Balen)
Otišao bih iz Hrvatske, da! I to u bilo koju zemlju s engleskim govornim područjem
Želimir Popović, ekonomist, Osijek:
Dobra nam je priča oko turizma, tu se događaju pozitivne stvari, ali što se tiče gospodarstva i svega ostaloga, ima još puno prostora za napredovanje. Trebali bismo se više orijentirati na proizvodnju, a manje na uvoz. Otvorila bi se samim time nova radna mjesta i puno više građana ostalo bi u domovini. No, nužno je promijeniti politiku, jedni te isti ljudi na vlasti su dobrih 30-ak godina. Kadra ne nedostaje, potencijala imamo, ali vrlo je važna promjena politike. O odlasku, za sada, ne razmišljam, a i imam dosta godina. Nisam baš osobito ni nezadovoljan. (Suzana Lepan Štefančić)
Damir Kulhani, strojobravar, Sisak:
Treba početi mijenjati odnos prema mladima u Hrvatskoj kako ne bi više odlazili u inozemstvo. Mnogi mi prijatelji odlaze i kažu da se uopće neće vratiti, možda tek kad odu u mirovinu. Ja sam zaposlen, putujem po 60 kilometara do posla i natrag svaki dan, no brojni moji prijatelji posla nemaju. Trebala bi i pomoć mladim roditeljima. Imam dvoje male djece i razmišljali smo i mi o tome da odemo u inozemstvo, no za sada još ne ide prema tome. (Danijel Prerad)
Andrea Mihaljević, studentica, Osijek:
Nisam razmišljala o tome da bih se za stalno iselila iz Hrvatske, htjela bih steći nekakvo iskustvo izvan zemlje pa se vratiti jer stvarno mislim da imamo potencijala, samo što se to ne iskorištava. Dobro je što se neki ljudi trude, poput Osijek Software Cityja koji ulaže goleme napore da unaprijedi IT zajednicu, privuče stručnjake, poboljšava programe u obrazovanju. Treba nam više takvih programa u kojima se potiče kreativnost. Loše je što nitko ne sluša potrebe građana i tržišta, primjer je reforma školstva, ne obrazuje nas se za budućnost. (Suzana Lepan Štefančić)
Filip Pančić, student, Zagreb:
Otišao bih iz Hrvatske, da! I to u bilo koju zemlju s engleskim govornim područjem, bila to Engleska, Irska, SAD, Kanada... Ono što je rijetko dobro u Hrvatskoj danas je što su nam fakulteti odlični i što su, za većinu, besplatni. A ono što bismo prvo trebali promijeniti je nezaposlenost. To je gorući problem. A kako to učiniti, ne znam ni sam, pa tolike generacije političara radile su na tome i još nema rezultata. Da mogu odlučivati, odmah bih povisio plaće, barem 25 posto. Da ljudi napokon mogu normalno živjeti. Cijene samo rastu... (Srđan Hebar)
Dalija Živić (41), vlasnica frizerskog salona, Vukovar:
Kada razmišljam o dobrim stvarima u Hrvatskoj, to je svakako naša zemlja, more, šume, voda… Međutim, kada gledam što je loše, pitam se kako je moguće da smo unatoč svemu tome u ovakvim problemima, da su ljudi prezaduženi, blokirani, oduzimaju im se kuće, nemaju za režije… Mislim da bismo prema potencijalima morali biti prava mala Švicarska. Osobno ne razmišljam o odlasku iz Hrvatske, ali mislim da bismo radi boljeg sutra morali puno toga promijeniti. Mislim tu na razmišljanje ljudi, ponašanje, da budu aktivniji, inovativniji… (Branimir Bradarić)
Zlatko Polišanski, elektromehaničar, Čakovec:
Država treba više novca izdvajati za zapošljavanje mladih. Loša je odluka da se smanje naknade stalnim sezoncima koji će ubuduće izvan sezone dobivati neki sitniš. Oni sigurno neće ostati, otići će u Italiju ili Austriju. Mi sad plaćamo dugogodišnju politiku države da je bitno imati što više ljudi s visokom stručnom spremom, a sada nam ti ljudi odlaze zbog veće zarade, a nedostaju nam strukovna zanimanja. Gospodarstvo napokon raste, a nema radnika! Dajte mladima zemlju koja stoji neobrađena, što je još jedna velika sramota. (Ivica Beti)
Damir Kostrić, vozač, Sisak:
Treba stvoriti više prilika za mlade ljude, a ostalo će proći. Mladi nemaju iskustva, a svi poslodavci traže iskustvo, dok mladima nitko ne želi pružiti priliku i zaposliti ih kako bi stekli to iskustvo. Takav je bio i moj primjer, vozač sam i nitko me nije htio zaposliti godinama jer nisam imao iskustva. Nasreću, nakon dugo vremena poklopilo se i sada sam zadovoljan poslom pa ne mislim ići tražiti posao u inozemstvo. Da nije bilo te sreće, tko zna... (Danijel Prerad)
Višnjica Vučić, umirovljenica, Osijek:
Vjerujte, sve je loše! Za dobro, ali zaista, nemam nijednu riječ. Više ni ne znamo kakvu Hrvatsku trebamo. Sve se nadamo, ali političari ništa dobro ne rade za nas. Ljudi s 53 godine ostaju bez posla, nemaju kamo, jednostavno nemaš od čega živjeti. U godinama sam kada nisam za odlazak u inozemstvo. Da sam mlađa, otišla bih bez razmišljanja! I sad bih mogla raditi, samo nas ne treba nitko. Odmah bih promijenila sve te udruge na koje odlazi silni novac, otvorila bih tvornicu. Za 34 godine radnog staža mirovina je 1600 kuna, to je prestrašno. (Suzana Lepan Štefančić)
>> 33 posto studenata želi u inozemstvo: Hrvatski političari rade sve da odemo
baš će pomoći savjet onih koji su izglasali ponovo fimi medije