Sporije nego što bi to dužnici htjeli, prijedlog zakona o kamatama, koji će donijeti pojeftinjenje kredita, sutra bi napokon trebao biti na dnevnom redu Sabora. Prema prijedlogu zakona, koji će nakon prvog proći i drugo saborsko čitanje, pa se njegova primjena ne očekuje prije jeseni, najviša ugovorena kamata za građane spušta se na 10,35 posto, što je 0,65 postotnih poena niže od sadašnje najveće kamate. Tvrtkama će zatezna kamata pasti na 12,35 posto, što je još značajnija promjena u odnosu na sadašnjih 18 posto.
Vrijedi samo za ovrhe...
Zbog tog zakona zaiskrilo je jučer i u emisiji Hrvatskog radija između ministra financija Borisa Lalovca i direktora HUB-a Zorana Bohačeka. Lalovac tvrdi da se zbog eksplozije dugova zemlja nalazi u izvanrednom stanju, dok Bohaček odgovara da se država ne smije miješati u tržišne odnose te da se zatezne kamate moraju plaćati.
Očekuje se da će Ministarstvo financija otići korak dalje i od predloženog zakona te će za drugo saborsko čitanje pripremiti izmjenu redoslijeda plaćanja kod ovrha. Prema sadašnjem rješenju iz Zakona o obveznim odnosima, pod ovrhom se prvo naplaćuju troškovi postupka, nakon toga kamate i tek na kraju dolazi glavnica. Dug tvrtki i građana narastao je krajem svibnja na 60 milijardi kuna, kaže Lalovac, ali na taj iznos treba dodati 24 milijarde kuna zateznih kamata. Nova zakonska intervencija trebala bi propisati da se prvo otplaćuje glavnica, a tek kad se otplati dug, na red bi došli troškovi ovršnog postupka i kamate. Time se otvara mogućnost da se nekom budućom zakonskom intervencijom propiše otpis kamate u slučaju kad je glavnica duga otplaćena u cijelosti. Sada građani pod ovrhom godinama vraćaju dugove, ali glavnica je netaknuta. Promjena redoslijeda naplate provodila bi se samo kod ovrha, ali ne i u redovnim vjerovničkim odnosima banaka i dužnika. Kod otplate kredita banke prvo forsiraju otplatu kamate, pa tek onda glavnice jer im je naplata glavnice pokrivena (hipotekama).
Tri faze do bankrota
U iduća dva tjedna trebala bi početi javna rasprava o osobnom bankrotu građana. Kako neslužbeno doznajemo, taj zakon neće predviđati otpis dugova kao početnu mjeru, već će razraditi mehanizme za namirenje dugova. Zakon bi propisao tri faze rješavanja problema: prva je savjetovanje, druga izvansudska nagodba kad bi sud pozvao vjerovnike da se još jednom izjasne je li moguće drukčije rješenje od stečaja građanina, treća faza je stečaj, koji može zatražiti samo dužnik. Ministar financija Boris Lalovac kao Linićev zamjenik zalagao se za otpis dugova male vrijednosti, a i jučer je spominjao da su građani i poduzeća ušli u dužničko ropstvo te da država mora intervenirati. Kad bi se i kako provodio otpis po socijalnim kriterijima, još nije poznato.
To je sve jedan đavolji, vražji krug. Kredit se dizao, jednako od pravnih osoba, od obrtnika i od građana u ubjeđenju da imaju posao i da imaju radno mjesto. Planovi. Krediti se inače ne bi dizali. A danas, banke su danas u nevolji, nitko ili puno manje kredita se traži, sve više kredita se ne vrača, posla nema. Novaca nema, a o novcu se pričaju priče. Banke žive od novca. Razgovor vode ministar financija i direktor Hrvatske udruge banaka, novaca nema niti jedana strana, privreda je mrtva, agrar je mrtav, brodogradnja je mrtva ili polako umire, ceste su sve skuplje, novaca sve manje. Đavolji krug. Privreda je izvor novca, za državu, za građane i njihovu djecu, za banke, za novčane institute. I još par riječi, samo banke mogu do novca, prodajom stvari na koje su uzeti krediti, prodajom stambenog objekta, kuće stana i slično. Ali i banke će jednog dana ostati bez posla, rasprodano je rasprodano. I hrvatska država neće moći vjećno odlaziti u USA po kredit. Da li smo mi svjesni toga da se stotine i stotine godina probalo pokoriti ovaj naš narod, pokrasti i oduzeti, da nije bilo rijetko da Hrvati umiru za Hrvatsku kao i prije dvadeset godina. A danas smo u dugu u kakovom Hrvatska i njeni građani još u povijesti nikada nisu bili. Mi smo mala zemlja, ali nepokoriva. Mi smo već stotine godina živjeli u svojoj zemlji, a kako će biti u budučnosti, i gdje će onda živjeti ovi ukratko postali hrvatski milioneri. Robert Bosch je u Njemačkoj umro bogat, sa novcem i sa tristotisuća radnih mjesta kojih ima još i danas, Werner Siemens, Henry Ford i mnogo drugih koji nisu krali, ali su stvarali, industriju i radna mjesta. Ministar financija i direktor Hrvatske udruge banaka razgovaraju o sapunici, razgovaraju o novcu kojeg nijedan nema kao ni građani, a gdje su ministar vanjskih poslova, znaći kontakti i razgovori o investicijama, gdje je ministar gospodarstva, gdje je ministar poljoprivrede, gdje je predsjednik vlade, čovjek koji ne mora znati vaditi zub, koji ne mora znati peči kruh, ali koji mora znati i moći, organizirati. Ovi ljudi nidu bili na tom sastanku, a oni su bitni, narod i naša djeca žive od njihovog rada. Amerikanci su imali jednog kauboja za predsjednika, uspješnog predsjednika prema svome narodu. A kako je kod nas? Kada ovi današnji političari odu u debelu penziju, kako će onda naša djeca sakupljati novac i za kruh svoje djece, i za debele penzije današnjih političara i za vračanje kredita. Vražji, đavolji krug. A političari se svađaju ili ne razgovaraju međusobno, ali razgovaraju mjesecima o 'lex perkoviću' I samo još jedno, ja bih želio i polazim od toga da bi mi svi to željeli, da nam kvalificirani i iskusni ljudi u svom očaju ne napuštaju našu, svoju zemlju. Od kojeg iskusnog će naši mladi nešto naučiti. Od tog datog, od starih na mlade, živi industrija, agrar, ribarstvo i pomorstvo. Kako dalje, kako dalje kod nas.