Na konferenciji Poslovnog dnevnika pod nazivom Smart Industry: Pametnim industrijama do održivog rasta hrvatskog gospodarstva, održana je panel rasprava na temu kako intenzivirati suradnju gospodarstva, sveučilišta i javne uprave. Sudionici su se na početku osvrnuli na Apsolonov Hrvatski digitalni indeks 2020. i Deloitteovo globalno istraživanje o tehnološkom vodstvu u 2020. godini. Dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Alen Host smatra kako je potrebno uspoređivati se i mjeriti sa zemljama na zapadu. Smatra i kako bismo trebali napredovati u segmentu digitalnih i javnih usluga gdje smo, kako naglašava, ispod razine prosjeka Europske unije. Neven Vrček, profesor na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagreb, smatra da je važno pratiti više indeksa, ne samo one tehnološke, kako bi se sagledao kontekst u kojem gospodarstvo djeluje, a jedan od njih je Doing Business. “Digitalizacija uvjetuje povećanu razinu konkurencije na tržištu i kompanije će se s time morati surađivati. Kod nas su te stvari išle s određenom odgodom, no vidimo da ako se iz tog procesa izostaje, teško se ostaje konkurentnim na globalnoj sceni. A sve je danas globalna scena”, naglasio je Vrček.
Dekan Host dalje se osvrnuo na suradnju akademske zajednice s kompanijama i pritom podsjetio da je upravo njegov fakultet prva sveučilišna sastavnica u Hrvatskoj koja ima akreditiran preddiplomski i diplomski online studij iz područja poslovne ekonomije. “Javna sveučilišta se postavljaju tako da novac dolazi od države i da će tako biti sljedećih 100 godina. No mi smo se postavili da jesmo javni fakultet, ali se ponašamo kao privatni u takvom okruženju. Imamo puno konkurencije i izvana”, rekao je Host te dodao kako je potrebno uložiti u tehniku koja može pratiti predavanja te da je općenito potrebno puno ulaganja i usvajanja digitalnih kompetencija. Fakultet je pokrenuo i aplikaciju za studente preko koje mogu, putem pametnih telefona, pratiti predavanja i slati materijale.
Naveo je i izazove s kojima se akademska zajednica suočava. Jedan od njih je ugovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, potpisan prije godinu i pol, koji je nastavnike podijelio pola na nastavu, pola na znanost, a pritom iz gospodarstva nitko ne traži suradnju. “Kada bismo mogli surađivati s gospodarstvom, da se to vidi u radnom vremenu, bilo bi drugačije jer je takva suradnja ključna. HGK je tražio da dio radnog vremena mora biti ostvaren u stručnim projektima s gospodarstvom. To nije primjenjivo u svim strukama, no mogućnost bi trebala postojati; da nas država plati da istražujemo”, istaknuo je Host. Osvrnuo se i na studente i kompanije koje bi trebale ulagati u obrazovanje zaposlenika s obzirom na brzinu kojom se tehnologija mijenja. “Ulažemo u obrazovanje s obzirom na stupanj razvoja, no razvijamo ljude koji ne znaju kritički razmišljati kako bismo vidjeli gdje je problem i kako bismo pronašli rješenje”, poručio je Host.
S time se slaže i profesor Vrček koji je dodao da sve znanje koje dobivamo danas zastarijeva, stoga se akademska zajednica mora usmjeriti na cjeloživotno obrazovanje. “Akademska zajednica često ne dobiva smjernice u strateškom smislu, što bi bilo važno za razvoj države; u kojem smjeru obrazovati mlade ljude. To je sve slobodno i otvoreno na tržištu. Međutim, to je u redu samo do određene razine”, smatra Vrček. Na FOI-ju, kaže, naglasak stavljaju na projektu suradnju kroz manje projekte, te na studentsku praksu i zapošljavanje studenata koje spajaju s poslodavcima. No, to nažalost, kaže, nije dovoljno jer su došli do situacije da ne mogu ponuditi onoliko informatičara koliko tržište traži. “Mala smo država s ograničenim kapacitetima, no zato se moramo pozicionirati tamo gdje je ‘špica’. Fakultet i akademska zajednica trebali bi tjesnije surađivati s gospodarstvom i pokušati reducirati regulatorni okvir, kako bismo stvarali odnos koji je važan za razvoj ljudskih resursa, ali i za generiranje inovacija. Inovativni dio događa se tamo gdje ima proizvodnje”, rekao je Vrček.
Osnivač InfoDom Grupe Slavko Vidović kaže da postoje dvije paradigme koje se u Hrvatskoj rijetko koriste: reuse, odnosno ponovno korištenje podataka i sharing, odnosno dijeljenje, uz naglasak na važnost iskustva korisnika. “Prema potencijalima hrvatskog čovjeka i prirode trebali bismo imati bolje rezultate, pripada nam više mjesto na ljestvici digitalne konkurentnosti. Nedostaje nam sinergija i sinkronizacija. U privatnom gospodarskom sektoru mora se pojačati istraživačka komponenta i potrebno je više prakse. Treba nam programiranje kroz vizije. Ako želite napraviti gospodarsku strategiju, potrošite puno vremena, a svijet se za to vrijeme promijenio. Više vizionarskog stava i leadershipa, više eksperimentiranja, a manje projektiranja. Treba umjetnu inteligenciju staviti u svrhu, vidjeti primjere u svijetu i napraviti svoje”, rekao je Vidović.
Član Uprave tvrtke Elektronički računi, Darko Gulija, govorio je u pravu intelektualnog vlasništva na fakultetima. Ustvrdio je kako je destimulativno da sve što nastane na fakultetu pripada fakultetu. “Fakultet nije okolina koja će dalje komercijalizirati startupe jer ostaje značajan dio prava na te projekte. U Švedskoj potiču ljude da s projektima kroz diplomske i slične radove pokrenu startupe. Druga stvar je pitanje motivacije i regulacije. Nedostaje poticaja. U našoj tvrtki došli smo s idejom, odradili posao, imamo dobar proizvod, no da bismo osigurali daljnji rast moramo integrirati cijeli ekosustav, moramo povezati usluge analize podataka, financijske usluge; cijeli lanac. Jedino tako možete dalje rasti. Postoji i pitanje regulativnog pritiska. Smart industry nastaje tamo gdje tržište djeluje. Sve pokušamo zatvoriti u zakone i propise, a država ne potiče tržište nego osporava tvrtke”, istaknuo je Gulija.
Dobre primjere iz inozemstva naveo je Davorin Štetner, osnivač i predsjednik Kreator Grupe i predsjednik CRANE-a (Hrvatska mreža poslovnih anđela) koji je spomenuo Izrael gdje postoji takozvani “triple system” povezivanja, suradnja sektora i povezanost institucija. “Ne možemo uspjeti ako ide samo jedan, potrebna je suradnja, da kao mala država zajednički težimo uspjehu. Općenito je i premalo suradnje između prakse i teorije. U Izraelu smo vidjeli uspješne bivše studente, profesore, izvoznike, primjere uspješnih startupa… Potreban je sinergijski startup projekt u kojem svi imaju udio. Primjer su uspješne zemlje koje su uspješne zato što imaju jasan okvir, dok kod nas postoje strateški dokumenti koji su tek liste lijepih želja”, poručio je Štetner.
Interesantno. Kod nas se stalno ponavlja ista priča, a priča je preslikana iz zemalja koje pored turizma i poljoprivrede imaju jaku proizvodnju. U ostalom kad uspoređuješ zapadne tvrtke u većini slučajeva su u managmentu dr. znanosti, kod nas političari, a kad u CV napišeš da si dr. neke znansosti svi odmah tvrde da imaš previsoke kvalifikacje. I stoga suradnja znanosti i gospodarstva ispada velika utopija.