Nakon šestomjesečne v. d. funkcije predsjednice SSSH, Ana Knežević izabrana je na čelo najjače sindikalne središnjice. Kao šefica sindikata trgovaca otprije je poznata po zalaganju za zabranu rada trgovina nedjeljom, a nakon izbora na novu funkciju, u središte javnosti dospjela je otvaranjem pitanja menadžerskih plaća.
Premijera i predsjednika države nedavno ste optužili da ne mare za radnike, jer nisu došli na kongres SSSH. Kako su reagirali?
– Premijer nikako, predsjednikov ured poslao je pismo koje je objavljeno. Mesić nam je i prije poslao neku zbunjenu izaslanicu, koja nije znala gdje je došla. Nama je tema bila “Radnik nije roba” i predložili smo zaokret iz neoliberalnog, divljeg kapitalizma prema humanom u kojem je radnik vrijednost, a ne trošak. Premijer i predsjednik prethodno su se izjasnili protiv prijedloga poslodavaca o daljnjoj fleksibilizaciji koja bi išla na štetu radnika, pa smo ih pozvali da to kažu. Mesiću su ostale još tri godine mandata, ne ide u nove izbore i ne mora se bojati da će se nekome zamjeriti pa mu neće financirati kampanju, i mogao je reći: “Ja ću u preostalom dijelu svog mandata javno zagovarati te prijedloge jer Hrvatska to zaslužuje i treba.” Premijerova tajnica mi je rekla da je on u Bruxellesu i pregledava sve pozive. Pa koji je to predsjednik vlade koji u Bruxellesu pregledava pozive i odlučuje gdje će ići?
Je li točno da je postignut dogovor da ne inzistirate na zabrani rada nedjeljom u ovoj godini, jer je izborna?
– Ne. Dapače, na koordinaciji sindikalnih središnjica u srijedu inzistirala sam da se Zakon o trgovini stavi na dnevni red GSV-a i da ide u saborsku proceduru.
SSSH je slovio kao lijevo orijentiran sindikat. Hoćete li vi učiniti zaokret?
– Ne, mi smo imali hipoteku onog nesretnog sporazuma koji je kolega Jurić u dobroj vjeri potpisao s koalicijom šest stranaka. Nijedna stranka nema u svom programu radnička prava, nego se prigodno jave na tu temu.
Zašto ste se usmjerili na ograničenje menadžerskih plaća, umjesto da se borite za radničke? Ta je inicijativa kontraproduktivno odjeknula u javnosti.
– Zato što je prikazano tako. Mi smo izložili cjelovit projekt plaća, u kojem su menadžerske plaće na šestom mjestu, iza minimalne plaće, cjelovitog kolektivnog ugovora, povećanja neoporezivog dijela plaće itd. Oko 450.000 ljudi u Hrvatskoj radi za plaću manju od 2780 kuna.
Kakve su realne šanse da se propiše minimalna plaća?
– Ljudi koji su plaćeni manje od minimalnog ulaze u zonu sive ekonomije, oko 20 posto je takvih. Državi bi trebalo biti u interesu da to iskorijeni, da zaštiti radnika, a ne stalno poslodavca. Nije čudo da je u ovakvim uvjetima stasala elita poslodavaca koji se hvale svojim autima, jahtama, helikopterima i dvorcima.
Ima li novih pritužbi iz trgovačkih lanaca?
– Kika je s radnicima potpisala ugovor da će im isplaćivati svaki mjesec 2000 kuna stimulacije, ali je prestala to isplaćivati.
Hrvatska je po odnosu poslodavac – radnik na 95. od 125 mjesta liste Svjetskog ekonomskog foruma. Kako to promijeniti?
– Prigovara se da su radnička prava zapreka konkurentnosti, no baš ta lista pokazuje da to nije istina. Švedska, Finska i Danska, zemlje s najvećim socijalnim pravima i sa 90 posto radnika učlanjenih u sindikate, u vrhu su te liste konkurentnosti. Budemo li stalno govorili “mi smo drugo”, ništa se neće promijeniti. Kad sam išla u školu, na zidovima je pisalo “Zabranjeno pljuvanje po podu”, ali se prestalo pljuvati.
No kod nas se zabranjuje i učlanjivanje u sindikat?
– Da. Kad smo ga zbog toga prijavili, Pevec je s dva tjelesna čuvara dočekao inspektora rada, a ovaj je bio nemoćan. Gucić je rekao da sindikat ne smije ni na parkiralište Getroa. U vrijeme zabrane rada nedjeljom, ljudi su u Pevec dolazili nedjeljom i slagali robu. Inspektorica je došla tamo, ali je mene nazvala da ne može unutra. Zar da ja dođem s kuhačom?! Kad se dogodila ona nesreća u tunelu, zvala me je supruga vozača u Pevecu i kazala kako su uvjeti Pevecovih vozača kamiona još gori, kako mijenjaju tahografe, voze 26 dana, a samo šest puta smiju platiti cestarinu, itd. Stoga u Pevecu i Getrou imamo ilegalne članove, a komuniciramo preko odvjetnika. S tim članovima “pokreta otpora”, kako ih zovem, sastajemo se poslije radnog vremena u kafićima. No, Đurđa Adlešić podržava Peveca, predsjednik Mesić mu otvara dućan.
Kako su završile optužbe na vaš račun o navodnoj zloporabi sindikalnog novca?
– Porezna uprava utvrdila je da je sve u redu, a istražni sudac izuzeo je nalaze krim-policije. Još se čeka konačno rješenje suca.
Radnica šest i pol godina radila na određeno
Koji su najčešći primjeri kršenja Zakona o radu, koji želite mijenjati?
– To su ugovori na određeno vrijeme, za poslove koji su trajni. Najdrastičniji je primjer radnice u splitskom Kerumu. Ona je šest i pol godina radila na određeno, samo joj se mijenjao naziv radnog mjesta u ugovoru, iako je cijelo vrijeme radila jedan te isti posao. Bit će to prvi sudski spor za dokazivanje zloupotrebe Zakona o radu. Najčešće se pak zakon izigrava na način da se radni odnos prekida na jedan dan. No, država štiti poslodavce, primjerice, kad je zabranjen rad nedjeljom, Pevec je iznio Fižuliću da mu “365 dana u godini nije dosta, koliko je ljudi koji žele svakodnevno kupovati”. Fižulić je tada mene pitao: “Što ćemo sad?” Rekla sam da se onda donese zakon da u Hrvatskoj ima 465 radnih dana u godini! Mene očito nisu ni slušali kad sam govorila kako ti ljudi rade i za koju plaću!
