Za razliku od dijela ekonomista koji su napali Radimira Čačića da će ponovno zadužiti zemlju i povećati javni dug, Zagrebačka je burza njegov investicijski plan pozdravila velikim skokom dionica iz građevinskog sektora. Prije nego što krene s velikim infrastrukturnim projektima, Čačić do kraja ove godine misli uložiti oko 4 milijarde kuna u dogradnju stotina škola, bolnica i drugih javnih ustanova te gradnju fasada prvo u javnim ustanovama, a onda i u ostalim zgradama.
Novac nije problem
Potpredsjednik Vlade tvrdi da su za većinu tih projekata međunarodne razvojne banke već odobrile sredstva, pa je njihovo financiranje najmanji problem. Uloženo u zgrade vratilo bi se, na primjer, uštedom u smanjenoj potrošnji energije. Burzovni optimizam ne iznenađuje Danijela Nestića, analitičara Ekonomskog instituta, jer očekuje da će pokretanje niza malih projekata zaposliti domaće kapacitete. Nečim se, kaže, mora pokrenuti ekonomija jer štednja i rezanje sami po sebi ne donose rast.
– Obnovu javnih objekata treba doživjeti kao antirecesijsku mjeru, određeni napor države da kreira i poveća potražnju, ali projekte treba voditi pametno. Ne smiju to biti samo ulaganja radi ulaganja, upozorava Nestić koji ne dijeli Čačićev optimizam u pogledu brzine njihove realizacije. – Sve će ići sporije ili skromnije nego što potpredsjednik Vlade očekuje, ali od nečega treba krenuti. Investicije tog tipa ne donose rast na srednji rok, kao što to ne čine ni ulaganja u energetski sektor. Hrvatska ne može ići stabilno naprijed bez rasta privatnog sektora i njihovih ulaganja. Stoga je važno stvoriti okruženje da se ostvare privatne investicije – kaže Nestić. Lani su ukupne investicije u kapital bile oko 72 milijarde kuna, pa se tom analitičaru Čačićev plan o rastu ukupnih investicija za desetak posto ne čini nemogućim.
Natalitet pada
Pitanje je treba li Hrvatska graditi nove škole ili inzistirati da škole rade samo u jednoj smjeni ako se iz godine u godinu rađa sve manje djece. – Investicije moraju imati ekonomsko opravdanje. Privatni će ulagači znati zaštititi svoj interes, ali pitanje je ima li javni sektor dovoljno iskustva da zaštiti javni interes kroz projekte javno-privatnog partnerstva. Bude li se nepotrebno žurilo, postoji opasnost da se javni interes ne zaštiti dovoljno dobro, kaže Nestić. Priliku da iznenadi Čačiću daje i Josip Tica, docent na Ekonomskom fakultetu i stručnjak za graditeljstvo. – Čačićeva je logika ispravna jer ako kaže da će graditi stanove u ovakvoj situaciji, pribit će ga na zid. Kako banke ne žele pokretanje tržišta s rasprodajama stanova, ostaje mu samo obnova postojećeg stambenog fonda. Budući da to subvencionira EU, tu se otvara prostor koji zapošljava građevinarstvo s fondovima EU. Jedini problem je što sve to u pravilu i ne mogu biti dovoljno veliki projekti da bi osigurali makar preživljavanje građevinarstva iako bih ja volio da je tako – kaže Tica.
\"....uložiti oko 4 milijarde kuna u dogradnju stotina škola, bolnica i drugih javnih ustanova te gradnju fasada prvo u javnim ustanovama...\" ............................ Možda sam ja nešto krivo razumio slušajući Čačića, a razumio sam da on ulaganjem u obnovu fasada nemanema za cilj samo zaposliti građevinsku operativu, već prije svega uštedjeti energiju za čiji se uvoz godišnje troše ogromni novci (godišnji troškovi grijanja tih ustanova su nadam se poznati, a ako je što sigurno onda je sigurno da će cijena energenata u budućnosti rasti). Ako jedan Obama razmišlja da u cijeloj Americi samo zamjenom rasvjetnih tijela ostvari ogrome uštede, onda je Čačić na pravom putu, jer jednim udarcem “ubija dvije muhe”.Ili je možda ipak bolje godišnje uzimati kredite u visini 4 – 4,5 mlrd eura i glumiti domoljuba.