Nakon Branka Jordanića, bivšeg glavnog državnog inspektora koji se s te funkcije povukao nakon medijskih napisa o bespravnoj gradnji vikendice, većina Hrvata vjerojatno nema pojma tko sada sjedi u toj nimalo zahvalnoj fotelji.
Jordanić se svojevremeno nametnuo kao autoritet, medijski je bio sveprisutan, često je sazivao novinske konferencije najavljivao nove akcije Državnog inspektorata. Dojam je bio da taj inspektorat predvođen Jordanićem neprestano nešto kopa, čeprka, istražuje... Od njegova odlaska s te funkcije prošlo je šest godina, a Jordanić je prihvatio posao savjetnika uprave Daimlera za Hrvatsku.
U ovom intervjuu pitali smo ga o njegovu nekadašnjem poslu i utjecaju te značenju Državnog inspektorata, ali i o poslovanju Daimlera u Hrvatskoj, kao i o njegovim razmišljanjima o trenutačnoj gospodarskoj situaciji.
• Što se u profesionalnom smislu zbivalo s vama u proteklih šest godina nakon što ste podnijeli ostavku na mjesto glavnog državnog inspektora? Zašto ste baš odabrali mjesto savjetnika glavnog zastupnika Daimlera za Hrvatsku i BiH?
– Zar je već prošlo šest godina? Nerado se sjećam vremena kada mi je cijeli svijet pao na glavu, a prijatelja nigdje. Igrom slučaja, premda ništa nije slučajno, gospodin Radovanović, vlasnik tvrtke EUROline d.o.o. i glavni zastupnik Daimlera Ag za Hrvatsku i BiH, ponudio mi je suradnju mjestom savjetnika uprave, odnosno zaštitio me u tom trenutku. Suradnja se produljila do današnjeg dana, vjerujem na obostrano zadovoljstvo.
• Pretpostavljam da većina građana RH danas ne zna tko je trenutačno glavni državni inspektor, u vaše je vrijeme to ipak bilo drugačije. Kako tumačite tu promjenu i kako ocjenjujete trenutačni rad Državnog inspektorata? Postoje li možda segmenti u koje inspektorat nerado zadire?
– Mislim, odnosno znam, da je Državni inspektorat i dalje vrh inspekcijskog nadzora u RH, profesionalan, stručan i efikasan. Ako je u ikojem tijelu državnog sustava stručnost prioritet, Državni inspektorat je tu na prvom mjestu. Vjerujem da svaki glavni inspektor ima svoj stil i način vođenja poslova, pa tako i aktualni kolega. U moje vrijeme nije bilo tema koje se ne bi odrađivale, a želim vjerovati da je tako i danas.
• Sa svoje ste funkcije svojedobno otišli i zbog pritisaka medija koji su pisali o tome da ste sagradili, odnosno obnovili vikendicu bez građevinske dozvole. Tada ste izjavili da je vaša karijera bez mrlje, je li priča s građevinskom dozvolom možda mogla biti drugačija?
– I dalje ostajem pri tvrdnji iz onog vremena, što je uostalom vrijeme i potvrdilo. Pravna država je odradila svoj posao, na zadovoljstvo moje supruge kao vlasnice i naravno cijele naše obitelji. Dakle, riječ je bila o rekonstrukciji postojeće građevine (dogradnji i nadogradnji). Očito je da sam tada bio atraktivna tema za razmatranje. S današnje distancije mislim da mediji nisu bili uzrok, već posljedica ondašnjih događaja. Napominjem da je sporna kuća i danas 20 km udaljena od mora, kao što je to bila i u vremenu spornih pisanja.
• Ostavkom premijera Sanadera, pogotovo sada nakon njegova pokušaja puča, i nekad najodaniji odvažili su se progovoriti o načinu na koji je on upravljao državom. Kakva su vaša iskustva s njim, odnosno jeste li kao glavni državni inspektor u nekim postupcima bili, recimo to tako, zakočeni politikom u vrijeme njegova mandata?
– Cijeli moj radni vijek, pa tako i tada, vodila me profesionalnost, a ne odanost. Moja suradnja s bivšim premijerom, gospodinom Ivom Sanaderom, bila je korektna. Činjenično je funkcija glavnog državnog inspektora svakoj politici atraktivna, a ja sam bio u vrijeme svih svojih mandata nestranačka osoba, koju nije bilo moguće zakočiti, već samo izbaciti iz tračnica. U dijelu najodanijih koji su se odlučili progovoriti prepoznajem neke od kočničara. Pojednostavnjeno, shvatio sam da su mnogi htjeli moj kraj jer sam ja znao njihov početak.
• Možete li nešto više reći o tim kočničarima? Koji su to točno ljudi koji su željeli vaš kraj?
– Svi oni koji su tada svojom šutnjom i ne činjenjem kupili kartu za dionicu puta kojoj se sada nazire kraj. Da bi zaštitili svoj egzistencijalni interes, spustili su pogled nadajući se da će njih zaobići usud, koji je mene tada pogodio. Ako ste vodili sustav čiji se rad, među ostalim, mjeri i količinom prijava koje su vrlo neugodne te rješenja koja u osnovi nekome nešto zabranjuju, broj zainteresiranih za moj odlazak može se mjeriti u tisućama. Zato ne bih spekulirao imenima, ali kad ih sretnem, vjerujte svi oni spuste pogled.
• Kad se osvrnete na svoj mandat glavnog državnog inspektora, na kojim biste akcijama danas više inzistirali?
– Širina nadgledanja Državnog inspektorata pokriva gotovo sva područja koja su danas u žarištu interesa javnosti. Ne bih određivao prioritete, već bih po prirodnom redu odrađivao temu po temu, odnosno kao i onda, pustio struci da radi svoj posao.
Naravno, nastojao bih sudjelovati u svim inicijativama koje streme uljuđivanju zakona i propisa kako bi se stvorili razumni uvjeti za obavljanje mnogih djelatnosti. Promovirao bih i borio se za, na primjer, paušalni porez ugostiteljima, zalagao se za ukidanje svih oblika samogradnje, poradio na novim nesputanim oblicima rada, glede radnog vremena, pokušao u velikim robnim kućama zaposliti razuman broj djelatnika s obzirom na površinu prostora, pokušao maksimalno pomoći turističkim djelatnostima, inzistirao na kvaliteti roba u prometu i njihovoj permanentnoj kontroli, na primjer, laboratorijem kombi „Istina“…
• Jesu li vas nakon ostavke pozivali da se vratite u Državni inspektorat ili na neku drugu funkciju?
– Sramežljivo su mi se nudili neki poslovi, tražilo se i, imam dojam, respektiralo moje stručno mišljenje, konzultirali su se sa mnom mnogi...
Mislim da sam ispravno odlučio kada sam krenuo svojim putem, a njime sam izuzetno zadovoljan.
•Tko vas je želio ponovno vidjeti na nekoj od funkcija unutar državnog aparata?
– U sustavu su me željeli vidjeti čestiti profesionalci, kojima sam očito trebao. I danas sam na raspolaganju svima kojima mogu pomoći svojim znanjem i iskustvom.
• Kao savjetnik glavnog zastupnika Daimlera za RH i BiH, jeste li zadovoljni prodajom automobila? Lani se prodaja automobila u RH prepolovila?
– Apsolutno se uklapamo u današnju situaciju. I dalje smo lideri u svom segmentu, a nadamo se optimistički i boljim vremenima. Vjerujem da će država preispitati trošarine i uopće politiku prema branši koja dnevno i kvalitetno puni državni proračun.
• Jesu li kriza i recesija više utjecale na prodaju automobila srednje klase nego onih luksuznih?
– Mislim da kriza nije zaobišla nikoga. U krizi ne postoje veliki i mali. Žalosti da je dio branše počeo prodavati popuste, a ne vozila. Naravno, nedostaje i viši oblik organizacije, svih koji žive od automoto posla.
• Tko su najbolji kupci Mercedesovih automobila u RH? Jesu li to poslovnjaci, sportaši, odvjetnici?
– To su ljudi koji prepoznaju vrijednost brenda – sigurnost, kvalitetu, udobnost, ljepotu – i ostaju mu vjerni do kraja.
Njihovo zadovoljstvo to je veće jer im nudimo besprijekorno održavanje servisom koji krasi naslov jednog od ponajboljih u Europi.
• Koliko automobila godišnje prodate u RH?
– Širina palete (osobni automobili, transporteri, gospodarska vozila, specijalna vozila) osigurava konstantu koja se u različitim prilikama preraspodjeljuje unutar ukupnih brojeva. Dakle, naše krivulje prometa ne pokazuju katastrofičnost, ali upozoravaju da treba s maksimalnim oprezom komunicirati s vremenom koje je pred nama. Mislim da ne postoji osjećaj na ovom prostoru, da dio vozila prodanih na našem tržištu pokuša kompenzirati različitim oblicima kooperativne proizvodnje.
• Što mislite koliko je globalna kriza, a koliko loša ekonomska politika vladajuće garniture utjecala na trenutačnu financijsku situaciju u RH
– Trenutačna situacija u RH sigurno je definirana globalnom krizom, no u većem dijelu obilježena je mnogo puta meni nerazumljivim rješenjima aktualne ekonomske politike. Fascinira s koliko užitka odgovorne a pozicionirane osobe bagateliziraju i odbacuju rješenja i prijedloge koje im nude porezni obveznici, struka, koja specijalistički zna kako pomoći sebi samima, a onda i njima. Bojim se da će se ukupan problem riješiti kad „raspišemo natječaj za najboljeg okupatora“. Vjerujte, taj bi sve postavio na svoje mjesto unutar radnog tjedna. Inače, moja definicija recesije je vrijeme ulaska u realne cijene, pa tko je razlikom u cijeni zadovoljan, okej, a tko nije – doviđenja.
• Bavili ste se i radom na crno, a najnovija istraživanja pokazuju da više neće biti sigurnosti radnog mjesta, nego sigurnosti posla. Koliko je u RH problem ugovora na određeno vrijem uzeo maha?
– Da bi se riješio rad na crno, potrebno je redefinirati radnopravna davanja, realno postaviti troškove rada, svesti ih na mjeru koja je poslodavcima izdržljiva, što bi potaknulo novo zapošljavanje. U mnogim današnjim oblicima zapošljavanja prepoznajem elemente fiktivnog zapošljavanja. Jedan od razloga beznađu, posebno mladih, leži u besperspektivnosti zapošljavanja. U posljednjih desetak godina žutilo i stil u medijima, npr., direktna su posljedica nereguliranog stanja zapošljavanja dijela novinara, obično mladih i nedovoljno educiranih, boraca za prostor pod suncem, pod svaku cijenu
