Briga za potencijale, mlade talente, u našem je obrazovnom sustavu gotovo zanemarena. Poražavajući su podaci o tome koliko malo osnovnih škola poklanja odgovarajuću pozornost nadarenoj djeci. Ništa bolja situacija ne razvija se ni u kasnijem školovanju pa mnogi pojedinci nisu ni svjesni svojih jakosti.
A možda bi ih i otkrili da sljedeća pogreška obrazovnog sustava nije primarno traženje učenikovih i studentovih slabosti, umjesto jakosti. Naravno, s takvim se pristupom gubi samopouzdanje. Na stranu stara priča da se u učenju inzistira na teoriji, biflanju napamet, a ne na mnogo važnijim elementima koji uz praksu uključuju i prezentacijske i komunikacijske vještine...
Domaći menadžeri koji su imali prilike studirati izvan zemlje svjedoče o posve drugačijem pristupu – s više prakse te suradnjom i komunikacijom s profesorima koji potiču potencijale studenata.
Takvi su nakon završetka studija sigurniji u svoje sposobnosti, a osim znanja, koje možda čak i nije kvalitetnije od onoga stečenog na našim fakultetima, imaju vještine koje bi vjerojatno upravo sada u krizi trebale doći do izražaja. Riječ je o komunikaciji i prezentaciji stanja.
