Tvrde kako su zainteresirani za preuzimanja i spajanja te da su mnogi od njih i sami potencijalna meta, no iako im ulazak u EU te izlazak iz Cefte stvaraju još veći pritisak na poslovanje, konkurentnost i cijene, u hrvatskoj prehrambenoj industriji i dalje su previše inertni za jaču suradnju, povezivanje i okrupnjavanje.
Nema konsolidatora ni u konditorskom biznisu, u kojemu je udar strane konkurencije posebno vidljiv u segmentu čokolade, ni u sektoru proizvođača pića u kojemu su Badel 1862 i Dalmacijavino na prodaju. Najveći konsolidator domaće industrije, Agrokor, zbog planirane megaakvizicije Mercatora već je prodao Juicy sokove Staniću te Beljetrans Ricardu. Navodno su i Zvijezda i Ledo – za koji se, prema tvrdnjama upućenih, još samo čeka potpis – u optjecaju.
No kako se većina dosadašnjih transakcija na hrvatskom tržištu dogodila zbog pada profitabilnosti, nepovoljne ekonomske situacije i otežanog poslovanja, u situaciji tzv. buyers marketa, očekivanja vlasnika, koji se baš i ne mogu pohvaliti jakim regionalnim brendovima i inovativnošću, i potencijalnih kupaca u velikom su nerazmjeru. Manjak interesa za povezivanje posljedica je loših odluka i ljudskog faktora, pa i prevelikog ega, a ne stvarnog stanja na tržištu, tvrdi Boris Teški, vlasnik konzultantske kuće Instar, prema kojemu dobri projekti padaju u vodu jer nema interesa za vlasničko povezivanje.
Rješenje za izlaz
– Cijeli lanac vrijednosti nalazi se pod pritiskom okruženja te borbe za profitabilnost i opstanak. Udruživanje je u tom kontekstu jedino rješenje i izlaz – smatra Teški. U vrijeme kad klasična preuzimanja i spajanja stagniraju i vlada nizak interes stranih ulagača, Teški predlaže više modela suradnje poput kooperacija, zadruga i join-venturea (zajedničkih tvrtki), kojima se jača pregovaračka moć.
Čak i globalne kompanije poput Nestlea i Danonea, koje su rasle kroz akvizicije, danas surađuju i međusobno i s drugim kompanijama kroz joint-venture. Nestle, koji je u 2012. ostvario 75,5 milijardi eura prihoda i 8,5 milijardi eura dobiti kroz JV modele, povezan je s General Millsom, Coca-Colom, Lactalisom, Colgate-Palmoliveom, Indofoodom... Danone se tako širi na brzorastućim azijskim i bliskoistočnim tržištima.
Tvrtke poput FrieslandCampine ili pak dansko-švedske mliječne industrije Arla Foods u vlasništvu su zadrugara, objašnjava Teški, dok hrvatska prehrambena industrija zbog niske razine međusobne suradnje još nije u ofenzivi u kojoj bi mogla biti s obzirom na potencijale i brendove i pati od niza problema. No ne samo da veliki poput Podravke, Vindije, Zvečeva, Kandita, Kraša, Francka, Koestlina, Gavrilovića... ne koriste potencijale udruživanja nego se i mali teško za to odlučuju. Što se tiče maloprodaje, i trgovački lanac NTL sve više slabi i gubi članice jer nije došlo do kapitalnog povezivanja.
>>U industriji hrane jedino je rješenje udruživanje
A tko vodi navedene tvrtke ? Kada se izjavi da su tvrtke previše inertne za ovo ili ono, to jednostavno nije točno, već su ČELNI ljudi tih poduzeća nesposobni i neobrazovani. O poslu pojma nemaju i jedino što ih postavlja i drži na rukovodećim pozicijama je članstvo u određenim političkim stranakama ( ovo se osobito odnosi na državne tvrtke !! ) !!!