Zamjenik ministra financija Boris Lalovac digao je prašinu tvrdnjom da gospodarstvo neće krenuti naprijed dok se tvrtke ne riješe nekretnina i promašenih investicija u tom sektoru. U razgovoru za Večernji list Lalovac iznosi plan za rješenje dugova, kako u tvrtkama, tako i kod građana. Njegovo ime našlo se i u najnovijim kadrovskim kombinacijama, prema kojima ga premijer želi prebaciti u HBOR, dok ministar Linić i po cijenu svoje smjene želi da ostane u ministarstvu.
Postajete li novi kamen spoticanja u odnosima između premijera i ministra financija. Na kojoj se poziciji vidite?
Poštovat ću svaku odluku premijera i ministra financija. Sto posto sam posvećen poslu i profesionalno ću ga obavljati, bez obzira na kojoj poziciji.
Špekulirali su, sad se ljute?!
Može li se dogoditi da vaš odlazak iz Ministarstva financija dovede i do ostavke ministra Linića?
Nas dvojica iznimno dobro surađujemo, puno posla smo odradili zajedno, a još je puno i posla koji trebamo riješiti.
Veliku je pažnju izazvala vaša tvrdnja da su građevinari i nekretninski biznis s blizu 80 milijardi kuna kredita velika smetnja razvoju. Bankari imaju rezerve...
Dio tih kredita išao je prema autocestama i HAC-u, no ključ za gospodarski rast u rješavanju je problema nekretninskog biznisa. Kriza tako dugo traje jer su brojne tvrtke ušle u poslove s nekretninama, imaju nedovršene objekte i nekretnine nisu u funkciji. I ne radi se samo o tvrtkama iz građevinskog sektora...
Banke su stvorile problem pa bi bilo u redu da sudjeluju i u njegovu rješavanju
O čemu se točno radi?
Analizirao sam podatke o poslovanju više od sto tisuća poduzetnika i njihova agregirana bilanca pokazuje da im je 2013. godine ukupna aktiva bila 1066 milijardi kuna. Unutar te bilance, vrijednost nekretnina, dakle građevinskih objekata, zemljišta, svega onog što zovemo čvrstim objektima iznosi 466 milijardi kuna. Istovremeno, njihovi izdaci za razvoj i istraživanje iznose 413 milijuna kuna! Naše tvrtke imaju tisuću puta veću knjigovodstvenu vrijednost nekretnina nego što daju za istraživanje i razvoj! Još je lošiji trend kad se usporedi 2008. godina, tada je neto knjigovodstvena vrijednost nekretnina bila 404 milijarde kuna te se u doba krize još i povećala za 62 milijarde, a svi znamo da se ta imovina tijekom godina morala amortizirati i da je bilo ispravaka vrijednosti. Te 2008. su u istraživanje i razvoj tvrtke uložile 650 milijuna kuna. Umjesto da su kapital usmjerile u tom smjeru, tvrtke ga drže u nekretninama, koje ne donose zaradu nego samo trošak upravljanja. Ta je imovina zamrznuta, ne daje nikakav prinos. Istodobno, imovina tvrtki u postrojenjima i strojevima iznosi 58 milijardi kuna, dakle osam je puta manja nego u nekretninama. To je strukturni problem i zato ne idemo naprijed.
Kakav je vaš prijedlog? Kako se riješiti nekretnina kad su one uglavnom pod hipotekama?
Treba razdvojiti osnovno poslovanje od nekretninskog biznisa u kojemu je balon. Mi smo i u predstečajnim nagodbama imali tvrtke koje nemaju veze s nekretninama, kao Varteks na primjer, koje su bile opterećene tim problemom. Prije sedam-osam godina svi su vidjeli mogućnost brze zarade u nekretninama, ali sada se moramo vratiti industrijskoj proizvodnji. To se dogodilo Španjolskoj i Velikoj Britaniji, za razliku od Njemačke koja je ulagala u proizvodnju i to joj se isplatilo.
Kako to učiniti?
Prerađivačka industrija mora razdvojiti nekretnine koje opterećuju poslovanje i prebaciti ih u nekretninski fond. Tim fondom trebaju zajedno upravljati banke i alternativni investicijski fondovi. Tvrtke koje neće moći opstati moraju otvoriti stečajeve. Mi u ovom trenutku imamo 60 tisuća tvrtki koje su u blokadi dulje od dva mjeseca i koje imaju sve uvjete za stečaj, iako on još nije pokrenut. Da ne bude zabune, radi se o tvrtkama koje nisu bile u postupku predstečajne nagodbe. Te tvrtke imaju u nekretninama oko 12 milijardi kuna i taj je kapital zamrznut. Njihove nekretnine također treba ubaciti u nekretninski fond jer će stečaj po stečaj dugo trajati. Trebaju se u to uključiti banke, Hrvatska narodna banka, nekretninski fondovi...
Država mora pomoći građanima u doba recesije, prezaduženost je velik socijalni i društveni problem. Dogovorili smo niz operativnih sastanaka
Kako bi se prebacivanje provelo? Bi li vlasnici dobili udjele u fondu?
Tvrtkama je u interesu da se riješe tog tereta jer im kamata jede sve, na njima je da se bave osnovnim poslom.
Time bi se sav trošak prebacio na banke.
Hrvatska narodna banka morala bi tražiti od banaka da razdvoje toksičnu imovinu, da pogledaju te bilance. Suludo je ići na metodu vrednovanja nekretnina u situaciji kada tržišta nema. Teret bi se prebacio na one koji su problem stvorili. Ako se gleda do 2007. godine, banke su financirale kupnju automobila, potrošačke kredite i nekretnine. Dogodio se kolaps u sva tri segmenta i to je problem banaka. One su dobro kapitalizirane i trebaju se aktivno uključiti u oporavak tržišta. Politika čekanja, koja traje šest godina, pokazala je da se stvari neće riješiti same od sebe. Zakon o formiranju nekretninskog fonda već postoji i u posao se trebaju uključiti HNB i HUP. Analize pokazuju da je nekretninski biznis uzrok svih blokada i građana i tvrtki. Poduzetnici nisu bili sami u tome, zato tražimo i odgovore bankara. Sustav je generirao probleme s nekretninama, sustav ih mora i riješiti. Te 2008. najviše je investicija bilo u građevinarstvu, oko 14 milijardi kuna, gradile su se ceste, dvorane... Trgovina na malo i veliko je 8 milijardi kuna uložila u šoping-centre, ni u čemu od toga uloženo se ne vraća.
Kako ćete riješiti dug građana?
Stanovništvo je također žrtva nekretninskog tsunamija i špekulacija u tom sektoru. Građani su 2008. uložili u dionice i investicijske fondove 30 milijardi kuna i izgubili 17 milijardi. Drugi su ulagali u nekretnine s prenapuhanim cijenama, a banke su davale kredite i onima koji nisu bili kreditno sposobni. Zato danas imamo 315 tisuća blokiranih građana. Tražimo rješenje, a analiza pokazuje da se među građanima pod blokadom nalazi 66 tisuća nezaposlenih koji imaju 2,7 milijardi kuna duga i 44 tisuće umirovljenika čiji je dug 4 milijarde kuna. Među umirovljenicima ima 467 osoba koje duguju 2 milijarde kuna. Oni će morati u stečaj, a ja pitam tko je dao toliki kredit umirovljeniku? Bankari se ljute, ali što je to nego špekuliranje? Među nezaposlenima u blokadi imamo 14 tisuća građana koji su od jedne do dvije godine bez posla. Uspoređujemo podatke kako bismo točno znali kome treba pomoći. Svakako onima koji nemaju posao, imovinu, ne mogu platiti režije, ali ne i onima koji su se kockali. Još ćemo usporediti podatke o imovini i oročenoj štednji prije nego što zakonom propišemo kriterije. Želimo iz otpisa dugova izbaciti sve one koji varaju sustav, a pomoći ćemo onima koji to zaista i trebaju.
Kad će zakon biti objavljen?
Slični su se otpisi provodili i u drugim članicama EU, najnoviji su primjer Švedska i Velika Britanija. Zatražili smo od Europske komisije da nas informira o iskustvima drugih, kako bismo ih mogli uklopiti u naše rješenje. Država mora pomoći građanima u doba recesije, prezaduženost je velik socijalni i društveni problem. Dogovorili smo niz operativnih sastanaka, želimo da se pripreme sve institucije koje će biti uključene u proces otpisa.
Za kamate logična granica
Najavljeno je novo izdanje državnih obveznica u inozemstvu. Kad ćete ga realizirati?
Odluka još nije donesena, u tijeku su razgovori s mirovinskim fondovima o prebacivanju sredstava iz drugog mirovinskog stupa. Novo će se zaduženje planirati ovisno o dinamici priljeva sredstava iz II. stupa i moguće je da ga prebacimo u drugi dio godine. Glavnina novog zaduženja odlazi na refinanciranje starih dugova.
Porez na kamate izazvao je dosta komentara. Zašto Vlada nije odmah najavila da će iznos kamate do 12 tisuća kuna biti izuzet iz poreza?
Odmah je rečeno da će se zakon pripremiti do kraja godine, a kako je neoporeziva dividenda 12 tisuća kuna, logično je da to bude granica i za oporezivanje kamata. S tim smo prijedlogom išli prema Europskoj komisiji jer su nam od nje stizale sugestije da premalo oporezujemo imovinu.
Raspolažete li podacima koliko građana ima štednju veću od 400 tisuća kuna koji bi trebali plaćati porez na kamate?
Te će nam podatke dostaviti Hrvatska narodna banka, vjerujem da ćemo, uz predložene mjere, pokriti planiranih 300 milijuna kuna prihoda od poreza na kamatu.
Covjek je pogodio u srz problema. Procitajte jos jednom o cemu lik govori. Na zapadu je normalno da firma radi 15-20 godina u iznajmljenim lokalima. Mnoge firme uopce ne zele da ulazu u nekretnine. Mislim da ce se ovim slomomom nekretninskog trzista stvoriti fantasticni uvjeti za iznajmljivanje poslovnih objekata i da ce dugorocno pomoci ekonomiju zemlje. Medjutim, pitanje je koliko imamo vremena?