Našim se osjetilima nudi bezbroj informacija svakog dana. Prolazimo pored stvari pojava i ljudi koje smo bezbroj puta vidjeli pa se oni u nama smjeste u zabačeni dio mozga i jednostavno ih pohranimo u kutiju na kojoj piše jednoznačni. Što je meni, što mi to bitno znači, zašto bih primijetio, naprimjer, nove zelene kante za smeće.
To je informacija upravo upotrebljiva kao i mnoge druge: primijetim, pohranim, ali odmah i zaboravim. Što je vodoskok na nekom trgu? Možda pamtimo samo onaj dan kada netko svečano prereže cijev i voda krene put nebesa. Upravo takove banalne primljene na znanje stvari, ali kao nebitne gurnemo u kut mozga, a upravi njih stand-up bića upotrebljavaju kao objekt na kojeg fokusiraju svoju pažnju.
U procesu stvaranja teksta sam sebi oduzmeš iskustvo, znanje i ostaviš tek uočeno, tek primljeno na znanje. Primijetiš nove kante za smeće, lijepe zelene obješene na zidove palača ili na svoje stupiće, a onda sa užasom primijetim da je netko u nove kante bacio smeće: "Stavili gradski oci nove lijepe zelene kante, a već su sutradan bile pune smeća! Neki ljudi pred očima zapanjene gospode, a i pred mojim očima ogule bananu i ne trepnuvši koru od banane bace ravno u tu krasnu zelenu kantu".
Prolazim Zrinjevcem i primjećujem da voda šiklja u zrak. Vjerojatno je pukla cijev i voda metrima šiklja u zrak. I tako danima i nitko ništa ne poduzima! Sramota! Gledam skok u vis. Pun stadion. Letvica je na šest metara. Visoko priznajem. Jedan skakač neopazice hladnokrvno uzme neku motku i pomoću motke preskoči letvicu. Kad su vidjeli drugi skakači da je preskočio, i oni uzeše motku. Suci i publika gledaju i svi se prave da ne primjećuju da su skakači uzeli neke motke i tako preskočili letvicu.
Govoriti se može iz pozicije neznalice, novog u gradu. Zadamo tezu ili izrečemo realnost, ali tu realnost guramo u krajnost, u irealno. Čitam svom djetetu "Tri praseta". Nakon pročitane bajke mali me s čuđenjem pita: "Tata, a zašto smo mi podstanari? Prasad ima kućice, a mi nemamo svoju".
Uzmem novac i odem kupiti ruske klasike. Došavši kući, otkrivam prijevaru! Podvalili su mi dvije iste knjige: Rat i mir I i Rat i mir II, Rat i mir bacam i što će mi dvije iste? Otvorim klasika Tolstoja i odmah me s prve strane napadne 500 lica! Grofica Jepačina, grof Jepačin, general Josimov, generalica Potemkina... pobjegnem na drugu stranu, ali me odmah napadne njihova rodbina, još brojnija. Izgubio sam volju dalje čitati u strahu da sam sebe ne pročitam kao lice. Valja se izboriti, pobjeći od jednoznačnosti pojava. Sebi ili pojavi oduzmete iskustveno, oduzmete ono što se podrazumijeva i dobivate dobar materijal za stand-up.
Primjećujete, čupate stvari iz konteksta zajedno s korijenjem i sadite u neprimjereno okružje. Uzmete dio koji vam odgovara za verbalno slikanje, što je u stvari i najbolji opis i odgovor na pitanje što je stand-up. Verbalno slikanje. U stand-up nastupima najviše uživaju oni koji si mogu predočiti sliku koju mu komičar slika riječima. Uzmimo na primjer poslovicu: "Lako je biti general poslije bitke!" Što s njom? Banalna je, jedva upotrebljiva. Međutim, dodate samo svoja opažanja: "Da, da, lako je biti general poslije bitke, ali ne u Hrvatskoj. Probajte u nas biti general poslije bitke. Sve je samo nije lako! Kod nas je lakše biti general za vrijeme bitke, ali poslije...
Što imate više znanja, što više znate o onom kako stvari uistinu stoje to više se možete referirati na pojavnosti. Recimo činjenica da Rumunjska ulazi u EU puno prije Hrvatske. Ako u tom faktu ne primjećujete nikakav materijal za stand-up onda vjerojatno nemate kriterije ili vas udivljenost nekim stranim kriterijima koči da stand-up razmišljate. Takovo stanje stvari najbolje je hvaliti. Naprimjer, normalno je da je Rumunjska daleko ispred Hrvatske glede ulaska u EU jer je naš čovjek godinama išao na privremeni rad u u Rumunjsku.
Prva asocijacija na spomen Rumunjske široke su avenije, razvijena industrija, blagostanje i stoljetna demokracija, a Rumunji visoki, zgodni i plavi. Normalno da u EU uđe daleko prije Hrvatske čak i pola Cipra. Pola Cipra je od vitalnog značenja za EU, iako je tamo Unprofor tako dugo da su već i djeca unproforaca mali unproforci. Hrvatska ima dobro društvo za ulazak, mi i Turska. A sve po novovjekoj formuli: "Kud svi Turci tud i mali Hrvati!"
Nedajte se! Nemojte piti ponuđene istine kao što pijete antibiotike. Gledati valja na svijet oko sebe rendgentskim očima, očima koje prodiru u samu srž, u bit, a kada čovjek razotkrije metafizički pokrov koji skriva pravu bit, tamo se često svašta krije.
