TikTok, Instagram i druge društvene mreže prepune su zdravstvenih savjeta. Neki su korisni, neki bezazleni, a neki jednostavno netočni. Problem je što na ekranu često izgledaju jednako uvjerljivo. Osoba koja govori samouvjereno, ima stotine tisuća pratitelja i kaže da joj je nešto „promijenilo život“ može zvučati uvjerljivije od liječnika koji objašnjava da odgovor nije jednostavan. Kako onda razlikovati dobar zdravstveni savjet od dobre reklame? Tim pitanjima svoju je karijeru posvetila prof. dr. sc. Livia Puljak, liječnica i znanstvenica koja se bavi medicinom utemeljenom na dokazima i metodologijom znanstvenih istraživanja. Za edukativni portal Zdravi klik, na kojem tinejdžeri pišu za tinejdžere, odgovorila je na pitanja koja danas muče velik broj ne samo mladih, nego i njihovih roditelja. Kako prepoznati pseudoznanost, koliko vrijedi iskustvo influencera, što zapravo znači „klinički dokazano“ i kako u samo nekoliko minuta provjeriti zdravstvenu tvrdnju koju smo vidjeli na društvenim mrežama? U zdravstveni savjet s TikToka ne treba vjerovati samo zato što osoba govori samouvjereno, ima mnogo pratitelja ili tvrdi da je nešto njoj pomoglo. Prije nego što savjet primijenimo, trebamo provjeriti stručnost autora, znanstvene izvore, stav pouzdanih zdravstvenih institucija i postoji li komercijalni interes. Odgovore na ova bitna pitanja ponudila je, dakle, prof. dr. sc. Livia Puljak, voditeljica Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
1. Kako razlikovati iskustvo influencera od znanstvenog dokaza?
Nečije osobno iskustvo može biti zanimljivo i iskreno, ali nikad nema težinu pouzdanog znanstvenog dokaza. Ako netko kaže: „Meni je ovo pomoglo“, mi zapravo ne znamo bi li toj osobi bilo bolje i bez toga, je li istodobno koristio još nešto, je li riječ o placebo učinku ili je možda jednostavno došlo do prirodnog poboljšanja. Naime, ima nekih bolesti i stanja koje prolaze sami od sebe. Prehlada je takva bolest. Zatim, neki ljudi koriste različite stvari za liječenje. Uzmu, na primjer, neku tabletu, a s tim još i neku biljku kao dodatak prehrani. I onda samo govore kako im je taj dodatak pomogao, a prigodno prešute da su uzimali i tablete. Ljudi su vrlo pristrani prema svojim različitim uvjerenjima i nečija priča nikad nije pouzdan dokaz u medicini. Bez znanstvenih istraživanja imamo samo neprovjerene pretpostavke.
Kad su u pitanju zdravlje i ljepota, pouzdani znanstveni dokazi nastaju tako da se neko pitanje na vrlo strog i temeljit način ispita na većem broju ljudi. Pritom su vrlo važne usporedbe kako bi se kontrolirali razni faktori koji mogu utjecati na rezultat. Što je tvrdnja važnija za zdravlje, to bismo trebali tražiti kvalitetnije znanstvene dokaze. Da se vratim na influencere i iskustva koja oni promoviraju. Ne mora značiti da su iskustva o kojima oni pričaju netočna. No, vrlo je važno naglasiti da je iskustvo jedne osobe samo to – pojedinačno iskustvo. Naravno, postoji mogućnost i da influencer promovira nešto ne zato što je njemu/njoj to zaista bilo korisno nego i zbog komercijalnih razloga. Zato je izuzetno važna kritičnost i skeptičnost prema svemu što se promovira na društvenim mrežama, a i izvan njih, osobito ako to promoviraju osobe koje nemaju medicinsko obrazovanje i ako to nešto zvuči predobro da bi bilo istinito.
2. Koji izrazi u zdravstvenim objavama trebaju pobuditi sumnju?
Definitivno postoje neke riječi i izrazi koje su totalna pseudoznanost. Takve riječi su detoksikacija i podizanje imuniteta. Što god vam se komercijalno nudi za detoksikaciju, to je prodavanje magle. Ta riječ obećava uklanjanje otrova. Dakle, ako vam netko prodaje nešto za uklanjanje otrova iz vas, to bi trebalo također značiti da je razina nekog otrova u vama mjerljiva prije i poslije uzimanja tog proizvoda. No, nažalost, za razne kremice, kupkice, čajeve i smoothije koji se reklamiraju za detoksikaciju nema znanstvenih dokaza da mogu imati takav učinak. Ali, bez brige, naše tijelo ima neke fine organe tipa jetra, bubrezi, crijeva – koji rade tu detoksikaciju za nas neprestano. Zatim izraz „podizanje imuniteta“ - kad razgovaram sa svojim studentima pa ih pitam što oni očekuju od proizvoda koji „podiže imunitet“, oni kažu da očekuju da neće biti bolesni. Međutim, ako je to zaista tako, zašto na proizvodu ne piše da sprječava bolesti? Zato što su to dodaci prehrani, a ne lijekovi, i jer nema dokaza da djeluju onako kako to zavaravajući marketing nama prikazuje.
Također, kad vidite neki tekst koji spominje „čudesno“, „revolucionarno“, „liječnici vam ovo neće reći“, „jedini pravi lijek“, „radi kod svih“ ili „bez ikakvih nuspojava“ – to nije način na koji ozbiljna medicina govori. U medicini gotovo ništa ne djeluje kod svih i gotovo svaki djelotvoran postupak ima i moguće neželjene učinke. Riječ „prirodno“ također ne znači „sigurno“. I otrovne gljive su prirodne. Važno je što neka tvar radi u organizmu, u kojoj dozi i kod koga. Ni izraz „klinički dokazano“ nije dovoljan. Ako netko tvrdi da je nešto „klinički dokazano“ ili „znanstveno dokazano“, treba pitati u kojem istraživanju, na koliko ljudi, u usporedbi s čim i je li istraživanje objavljeno u ozbiljnom znanstvenom časopisu. Često se pokaže da nema nikakvih znanstvenih dokaza za te tvrdnje, ili je netko nešto ispitao na pet štakora. Ako nešto pomaže štakorima, to je izvrsna vijest za štakore. Ali za ljude to ne znači ništa dok se i na ljudima to propisno ne istraži.
3. Je li velik broj pratitelja dokaz stručnosti?
Nije. Broj pratitelja govori da je netko uspješan u privlačenju pozornosti. Taj broj ne govori ima li osoba medicinsko obrazovanje, zna li procijeniti kvalitetu istraživanja ili razumije rizike nekog liječenja. Na društvenim mrežama postoji dodatni problem da je tamo sadržaj koji izaziva emociju, nudi jednostavno rješenje ili daje veliko obećanje često zanimljiviji od sadržaja koji kaže: „Dokazi su zasad ograničeni i nešto ovisi o više faktora.“ To nije samo moj dojam. Noviji znanstveni radovi pokazuju da popularnost i kvaliteta zdravstvene informacije nisu ista stvar. Jedno istraživanje TikTok sadržaja o zdravlju probavnog sustava iz 2026. pokazalo je da su autori bez medicinske stručnosti češće objavljivali tvrdnje slabije kvalitete, a upravo su sadržaji slabije kvalitete imali više lajkova. Ukratko, popularnost ne možemo koristiti kao mjeru istinitosti. Istraživanjima je dokumentirano da influenceri i sadržaj koji potiče algoritam mogu pojačavati širenje neprovjerenih zdravstvenih tvrdnji, osobito na platformama poput TikToka. No, problem je što smo mi ljudi na društvenim mrežama prilično loši u razlikovanju stručnjaka od nestručnjaka.
4. Kako brzo provjeriti zdravstveni savjet s TikToka?
Prvo pogledajte tko govori. Ima li osoba medicinsko obrazovanje i je li stručna baš za područje o kojem govori? Liječnik jedne specijalnosti nije automatski stručnjak za sve ostalo, jednako kao što biolog, nutricionist ili fizioterapeut imaju svoja područja znanja. Ljudi koji se bave alternativnom medicinom obično nude rješenja za različite nepovezane stvari. Ako netko nudi nešto za liječenje i karcinoma, i akni, i križobolje i niza drugih nepovezanih problema, to mora odmah biti znak upozorenja. Zatim pogledajte navodi li se znanstveni izvor. Potrebna je referenca na pravo znanstveno istraživanje. Ako istraživanje jest navedeno, nađite ga na internetu. Provjerite je li možda riječ o istraživanju na stanicama i životinjama, ili ljudima. Ako opisuje ljude, je li to jedno malo istraživanje na malom broju ljudi ili sustavni pregled literature koji objedinjuje rezultate većeg broja istraživanja pa shodno tome i stotina ili tisuća ljudi. Treće, provjerite slažu li se s tvrdnjom pouzdane zdravstvene institucije ili stručna društva. Ako jedna osoba na TikToku tvrdi jedno, a deset neovisnih stručnih institucija drugo, to je važna informacija. I četvrto, iznimno važno – pogledajte prodaje li ili promovira ta osoba baš proizvod koji navodno rješava problem o kojem govori. Komercijalni interes ne znači automatski da je tvrdnja pogrešna, ali znači da trebamo biti vrlo, vrlo oprezni. Ako influencer koji nema medicinsko obrazovanje nešto prodaje, odnosno promovira, to znači da ima sukob interesa i da je vjerojatno pristran. Gdje god je lova, tu mora biti i pristranost.
5. Gdje potražiti pouzdane zdravstvene informacije?
Za opće zdravstvene informacije dobar početak su mrežne stranice kojima upravljaju javnozdravstvene ustanove, informacije koje pripremaju stručna medicinska društva, bolnice i fakulteti koji jasno navode izvore svojih preporuka, zdravstveni radnici i znanstvenici čije obrazovanje i reference su provjerljivi. Za osobnu odluku najbolji je razgovor s liječnikom ili drugim odgovarajućim zdravstvenim stručnjakom koji zna nešto o našem zdravstvenom stanju. Vodite računa da dobar izvor nije onaj koji je apsolutno samopouzdan i nikada ne kaže „ne znam“. Upravo suprotno. U znanosti je znak ozbiljnosti reći koliko smo u nešto sigurni, što još ne znamo i za koga neka preporuka možda ne vrijedi. Ako na TikToku čujete za neki proizvod ili uslugu – neka vam ne bude prva reakcija da to trebate kupiti. Ako čujete tamo za neku bolest ili medicinski problem, nemojte to odmah sebi postaviti kao dijagnozu. Problem nastaje kada video od 30 sekundi postane dijagnoza ili terapija. Budite prema svemu skeptični. Provjerite najprije osobu koja to promovira, a nakon toga provjerite znanstvene dokaze za tu tvrdnju.
6. Što kada tinejdžer više vjeruje TikToku nego liječniku?
Apsolutna zabrana i ismijavanje obično nisu dobar početak. Ako roditelj kaže: „Kakve gluposti gledaš“, tinejdžer vjerojatno neće prestati gledati TikTok. Samo će prestati o tome razgovarati s roditeljem. Za roditelje je bolje reagirati suzdržano i sa zanimanjem. Neka roditelj krene s pitanjima tipa: „Pokaži mi video. Što ti je u njemu zvučalo uvjerljivo?“ Onda se tvrdnja može zajedno provjeriti. Roditelj zatim može zajedno s tinejdžerom potražiti pouzdane informacije. Roditelji trebaju razumjeti zašto je TikTok privlačan. Influencer govori jednostavno, izravno, često dijeli osobno iskustvo i ostavlja dojam da vas poznaje. Liječnici i znanstvenici ponekad govore predugo i vrlo oprezno te ne mogu uvijek dati jednostavan odgovor. To je komunikacijska prednost ljudi koji su otkrili talent privlačenja pozornosti na društvenim mrežama, a ne dokaz da su informacije na njima bolje.
Istraživanja pokazuju da mladi vrlo često koriste TikTok kao izvor zdravstvenih informacija i da ponekad djeluju prema savjetima koje ondje dobiju. Zanimljivo je i da provjeravanje stručnih kvalifikacija autora spada među rjeđe načine na koje korisnici provjeravaju sadržaj. Zato je korisnije tinejdžera naučiti jednoj navici nego pokušavati kontrolirati svaki video koji vidi.
Poruka roditelja tinejdžerima trebala bi biti – prije nego što nešto pojede, popije, prestane uzimati, kupi ili promijeni zbog zdravstvenog savjeta s interneta, neka provjeri tvrdnju iz više neovisnih, pouzdanih izvora. Cilj nije naučiti mlade da ne vjeruju internetu. Cilj je naučiti ih da ne vjeruju nikome samo zato što govori samouvjereno.
Otvori KEKS Pay
