Početkom prosinca prošle godine Damir M. iz Zadra kroz tunel Sveti Rok jurio je svojim Golfom 203 km/h. Njegovu suludu vožnju, 103 km/h veću od ograničenja brzine, srećom je prekinuo policijski presretač. Bio mu je to 13 prometni prekršaj u zadnje tri godine za koji mu prijeti od 3 do 7 tisuća kuna kazne i tri kaznena boda. Prekršajni sudac mu je odredio zabranu upravljanja motornim vozilom. Napokon.
Pogledajte videozapis
Čak 194.788 puta policija je u prvih 11. mjeseci prošle godine ispisala prekršajnu prijavu vozaču za nepropisnu brzinu. Daleko najčešći, ne samo prometni prekršaj, odnio je i najviše života, čak 288 (od ukupno 481 poginulih). Ako tim podacima dodamo i neobrađenu statistiku za 12. mjesec ispada da je više od 200.000 vozača lani uhvaćeno da vozi prebrzo.
Zbog čega vozači toliko vole stisnuti papučicu gasa i ne prilagođavaju brzinu vozila uvjetima na cesti teško je reći, a mi smo istražili kako se sve policija bori protiv tog godinama gorućeg problema.
Svakim danom sve modernijim sustavima. Dok su prije 15-ak godina policajci na raspolaganju imali samo običan radar za mjerenje brzine koji su sami očitavali danas radarski uređaj Multanova uz cestu snima vozilo u prekršaju, a kazna stiže vozaču na kućnu adresu.
Do prije nekoliko godina laserskim uređajima samo se očitavala brzina, a danas će vas policajac uz informaciju za koliko ste km/h prekoračili brzinu dočekati s fotografijom pa čak i videozapisom vašeg prekršaja. S takvim dokazima izvlačenja nema jer oni po novom prekršajnom zakonu vrijede i na sudu.
Policijski presretači pojavili su se prije pet godina. Kako su nam odgovorili iz MUP-a trenutno je na našim cestama 30-ak automobila i dva motocikla presretača raspoređenih po policijskim postajama koje obavljaju nadzor prometa na autocestama, brzim cestama, ali i na drugim prometnicama.
Jesu li isplativi
– Od ukupno utvrđenih prekršaja tijekom prošle godine presretačima oko 65 % utvrđeno je na autocestama, a 35 % na ostalim prometnicama (brzim cestama, obilaznicama i prometnicama u gradovima). Na prekršaje brzine odnosilo se 74 % prekršaja, a ostalih 26 % na druge prekršaje (alkohol, nekorištenje pojasa, korištenje mobitela za vožnje,...) – odgovaraju iz MUP-a.
Pitali smo ih i je li se financijski isplatilo uložiti u toliki broj skupih automobila?
– Nismo u mogućnosti komentirati opravdanost i isplativost bilo kojeg uređaja koji se koristi u nadzoru prometa jer vodimo evidencije po kriteriju vrsta prometnih prekršaja. Ali, na osnovi analize statističkih podataka o stanju sigurnosti na cestama i podacima o aktivnosti policije može se ocijeniti da je uporaba navedenih vozila opravdana i svrsishodna – navode u MUP-u.
‘Mnogi nas uoče pa uspore’
Tridesetak civilnih policijskih “bijesnih pila” koje dostižu brzine i do 250 km/h opremljeno je Traffivision i Travimo sustavima što snimaju vozilo ispred sebe u pokretu i registriraju mu brzinu pa vozač koji je počinio prekršaj može odmah vidjeti videosnimku svoje vožnje. – Presretači se prije svega koriste na autocestama ili gradskim obilaznicama. Potrebno je najmanje 150 metara pratiti automobil da bismo ga mogli kazniti pa je jako teško uhvatiti prekršitelja, primjerice, na zagrebačkom “Zelenom valu” ili na nekoj drugoj gradskoj prometnici po danu, kada je promet gust.
Noću, kada je manje auta na cesti, možemo ih uhvatiti. Okosnica posla nam je kontrola brzine, ali kažnjavamo vozače i zbog drugih prekršaja – kazao nam je vozač presretača Alen Gabrica.
Vozači presretača, kažu iz MUP-a, osim osnovne edukacije polaze i periodične treninge vožnje na poligonima centara sigurne vožnje.
Za brzine do 100 km/h tolerira se odstupanje od 10 km/h, a za brzine iznad 100 km/h oduzima se 10% od izmjerene brzine.
– Doista rijetko hvatamo vozače koji voze manje od 160 tamo gdje je ograničenje 130 km/h. Mnogi nas vozači i primijete pa smanje brzinu, što nije loše jer je to dokaz da prate što se događa na cesti. Ali čini mi se da je sve manje ljudi koji bjesomučno jure cestama. Ljudi svakako reagiraju kad ih uhvatimo. Neki su pristojni, drugi nikako ne vjeruju da su toliko vozili. Ali snimka ih razoruža – kaže Gabrica.
Odbijanje testiranja na drogu - kazna od 5.000 do 15.000 kn
Uobičajena oprema prometnih policajaca su i uređaji za testiranje vozača na alkohol i drogu. Dok je Dräger – uređaj za mjerenje alkohola u krvi, vrlo praktičan i pouzdan te većini vozača već dobro poznat, uređaj za testiranje na drogu vozačima je relativna novina i mnogo se rjeđe koristi. Radi se o aparatu Cozart Rapiscan koji radi na principu testiranja putem sline. Testni štapić stavlja se pod jezik i za 20 minuta se dobiju rezultati.
Osim dugog testiranja, u odnosu na alkotest, test na drogu je skuplji, a ponekad osim nelegalnih amfetamina, opijata, benzodiazepina, kokaina i kanabisa reagira i na lijekove koji ne utječu na sposobnost vožnje (primjerice, neke tablete protiv glavobolje). Stoga, vozač pozitivan na drogu upućuje se na vađenje krvi ili urina. Ako to odbije uzima se da je laboratorijski nalaz pozitivan, a kazna je kao i kod odbijanja od 5 do 15 tisuća kuna.
Tko nema u glavi, ima u nogama i u đepu.Takvi vozači misle da je cesta samo nihova, uvesti prave kazne,oduzimanje vozačke dozvole.Ponovni ispit i test znanja saobraćajnih propisa.Oni su opasnos po život ostali sudionika u javnom prometu.