Postaje li dječji sport privilegij za bogate? Pitanje je to koje se sve češće postavlja u Hrvatskoj, a ako je suditi po troškovima koji rastu iz godine u godinu, odgovor je - da. Najbolji primjer za to je nogomet, najrašireniji i najpopularniji sport među djecom. A troškovi u dječjem nogometu za roditelje su postali, najblaže rečeno, šokantni, Samo za jedno dijete godišnje narastu i preko 2000 eura!
Kako? Evo računice... Mjesečna članarina je 60-70 eura, što je 800-tinjak eura godišnje. Tome dodajte obveznu kupovinu opreme ovisno koliko vam brzo dijete raste, koja ide i do 300 eura, zatim barem jedne kopačke i tenisice, a kvalitetnih ispod 50-ak eura nema.
Velika stavka u "budžetu" za mladog nogometaša su turniri, na koji svi klubovi idu. Najpopularniji su u Medulinu, Svetom Martinu, Zadru, Biogradu, Splitu... Uglavnom, svaki taj turnir košta 300-tinjak eura, a momčadi prosječno idu barem na dva takva turnira godišnje. Tu još pridodajte i džeparac za turnire. No, nije to kraj troškova za mladog nogometaša. Roditelji troše za benzin vozeći ih na treninge i utakmice, a sve veće stavka postalo je i obavezni liječnički pregled za mlade sportaše. Njegova je cijena ove godine narasla na skandaloznih 70-100 eura. Cijene liječničkih pregleda porasle su između 7 i 11 puta u odnosu na razdoblje početka uvođenja eura, a nema dokaza da su zbog toga i kvalitetniji. Upozorili su prvi na tu činjenicu iz Hrvatske udruge Nogometni sindikat. Nažalost, država i Hrvatski olimpijski odbor zasad šute, odnosno ne nude rješenja kako bi se cijene tih liječničkih pregleda smanjile.
Slažemo se da zdravlje djece mora biti na prvom mjestu, ali postavljamo jednostavno pitanje: zašto pregled mladog sportaša danas roditelja može koštati 70, 80 ili 90 eura ako nije dokazano da je takav pregled kvalitetniji od onoga koji se nekada plaćao višestruko manje? Dojma smo da se novim pravilnikom o liječničkim pregledima sportaša najviše na ruku išlo sve brojnijim privatnim sportskim klinikama, koje na djeci zarađuju ekstraprofit. A takvih mladih sportaša, koji u Hrvatskoj moraju odraditi obavezni liječnički pregled, je oko 200.000. Pa računajte kakav je to biznis postao.
Zamislite situaciju u kojoj jedna obitelj ima troje djece sportaša – oni će sad samo za liječničke preglede godišnje platiti 240 eura! Time, nažalost, šaljemo poruku da dječji sport postaje luksuz koji si više neće svi moći priuštiti. Predsjednik Hrvatske udruge Nogometni sindikat Mario Jurić napravio je prosječni izračun troškova na primjeru jednog mladog nogometaša, a kaže da roditelji često posežu i za kratkoročnim kreditima, kako bi djetetu omogućili ono što u Zakonu o sportu stoji zapisano kao nešto od iznimne važnosti za RH. a to je da svoj djeci treba omogućiti bavljenje sportom.
- Ako govorimo o nogometu, a tu smo "unutra" jer nas roditelji konstantno zovu, na primjeru Zagreba došli smo do računice da bavljenje nogometom jednog djeteta na godišnjoj razini iznosi prosječno 2400 eura - rekao je Mario Jurić, a njegov pomoćnik iz HUNS-a Leonard Mesarić je dodao:- Neki roditelji ne mogu to pratiti, pa moraju ispisivati svoje dijete ili ga možda usmjeravati na neku aktivnost za koju on možda nije toliko talentiran, ali je jeftinije. Nogometni sindikat pokrenuo je online peticiju "Sport za svako dijete“. Traži se da se iz državnog proračuna (država, gradovi, lokalna zajednica sufinanciraju članarina i liječnički pregledi.
- Mi smo za to da roditelj imaju nekakvu participaciju, ali ne možemo doći do trenutka gdje obiteljski budžeti pucaju, gdje roditelji ne mogu to pratiti i gdje se djeca ispisuju iz sporta, naglasio je Mesarić. Hrvatski sport je, uz turizam, najprepoznatljiviji simbol Hrvatske u svijetu, pa je tim žalosnije što smo dopustili da bavljenje sportom više ne ovisi o željama djeteta, već o dubini džepova njihovih roditelja. Jer, nije skupo postalo samo bavljenje nogometom, već baš svim sportovima. Sve je manje klubova koji plaćaju putovanja svojim sportašima, pa taj skupi teret pada na leđa roditelja. Čak i ako zanemarimo oduvijek skupe sportove - poput tenisa, klizanja, hokeja.., skupi su postali i bazični sportovi kao što su atletika, gimnastika, plivanje, momčadski sportovi nogomet, košarka, odbojka, rukomet, ali i svi borilački sportovi. Prosječna mjesečna članarina za atletiku je 40-50 eura, baš kao i za plivanje, gimnastiku, borilačke sportove. Kad tome pridodate kotizacije i odlazak na utakmice te natjecanja, praktički ne postoji sport koji roditelje godišnje košta manje od 1000 eura. Naravno, samo po jednom djetetu!
Ako znamo da je, prema posljednjim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), medijalna neto plaća u Hrvatskoj iznosila 1.336 eura, onda nam je jasno da sport sve više postaje privilegij za bogate. A da nije riječ samo o hrvatskom osjećaju kako sport postaje klasno pitanje, pokazuje i golema analiza 104 međunarodna istraživanja prema kojem djeca iz socioekonomski bolje stojećih obitelji imaju 1,87 puta veće izglede sudjelovanja u organiziranom sportu.
Reforma postojećeg sustava je nužna, pogotovo u situaciji kad je sve manje klinaca na igralištima i sportskim borilištima. Hrvatska država u što skorijoj budućnosti mora stvoriti zakonski okvir koji će olakšati roditeljima sportaša, u protivnom više nećemo imati sustav koji će stvarati nove Modriće, Mandžukiće, Sinkoviće, Baliće... Naravno, cilj dječjeg sporta nije proizvesti Luku Modrića, ali sustav mora svakom djetetu omogućiti da barem dobije priliku pokušati postati Luka Modrić. Ili da postane sasvim prosječan nogometaš, rukometaš, plivač, atletičar, odnosno da trenira neki sport pet ili deset godina, da stekne prijatelje, navike, disciplinu...
Otvori KEKS Pay
