Europska je politika stoljećima bila golema šahovska ploča na kojoj su kraljevi i carevi vukli važne, strateške poteze, a ključne figure u tim ‘partijama’ bile su njihova djeca. Kroz pomno isplanirane, ugovorene brakove, dinastije su osiguravale i jačale svoju moć, širile teritorije i stvarale moćne obrambene saveze, pletući pri tom nevjerojatno gustu mrežu srodstva koja je prekrila čitav europski kontinent, a posljedice takve ‘politike vjenčanja’ osjećaju se i danas. Od srednjeg vijeka, pa sve do praskozorja modernog doba, u europskoj politici brak nije bio pitanje ljubavi, nego najmoćniji alat diplomacije i proračunat potez od najvećeg nacionalnog interesa. I dok je narod prolijevao krv na bojnim poljima, mnoge su dinastije važna pitanja rješavale u bračnim odajama, koristeći bračne zajednice kako bi osigurale mir, proširile utjecaj i učvrstile svoju moć. Tu vještinu nitko nije usavršio tako dobro kao dinastija Habsburg, jedna od najmoćnijih i najstarijih vladarskih dinastija Europe, čija je strategija sažeta u geslu: "Bella gerant alii, tu felix Austria nube!" - "Neka drugi ratuju, ti, sretna Austrijo, stupaj u brak!".
Stvarajući saveze koji su se protezali od Španjolske do Austrije, Habsburgovcima je, kao majstorima "politike vjenčanja", cilj bio stvoriti krvnu vezu koja je jača od bilo kojeg pisanog i potpisanog sporazuma te tako zajamčiti nasljedna prava na inozemna prijestolja. Ta dinastija, koja je potekla iz švicarskih planina, upravo je kroz seriju strateški planiranih brakova i proširila svoju vladavinu na goleme dijelove Europe, od Španjolske i Italije, pa do Ugarske i Nizozemske. Njihova je vladavina postala sinonim za carstvo u kojem sunce nikada ne zalazi, a to su postigli ne toliko oružjem, koliko vjenčanim prstenjem. No, ista ta praksa, kojom su uspješno jačali moć i koja ih je vinula u neslućene visine, na kraju je ipak postala i sjeme njihove propasti.
Genetski slom jedne od najmoćnijih dinastija
Dugogodišnje, tvrdokorno inzistiranje na očuvanju 'plave krvi' unutar obitelji dovelo je dinastiju Habsburg do pravog, genetskog sloma. Naime, u cilju konsolidacije posjeda i moći, generacijama su se ponavljali brakovi između bliskih rođaka – stričeva i nećakinja, bratića i sestrični, a posljedica toga bila je pojava prepoznatljivih fizičkih obilježja, poput izduženog nosa i izbočene donje usne, poznate kao "habsburška čeljust". No, estetske su mane u čitavoj toj degutantnoj priči bile najmanji problem. Tužna posljedica brakova u srodstvu bila je visoka stopa smrtnosti novorođenčadi koja je unutar španjolskog ogranka dinastije dosezala vrtoglavih 50 posto, što je bilo znatno više od tadašnjeg prosjeka. Ta strašna, genetska katastrofa kulminirala je u liku posljednjeg, španjolskog habsburškog kralja, Karla II, koji je bio poznat pod nadimkom "El Hechizado" (Ukleti, Začarani). Karlo II bio je tragična figura, rođen je s teškim deformitetima, kako fizičkim, tako i mentalnim. Tzv. ‘habsburška čeljust’ kod njega je bila toliko izražena da je zbog te deformacije vrlo teško govorio i jeo, čitavo desetljeće bio je na nivou dojenčeta i nikada nije bio sposoban da samostalno vlada.
Upravo je njegova tužna sudbina zapečatila i sudbinu čitave dinastije, 39-godišnji Karlo II umro je 1700., ne ostavivši iza sebe nasljednika, a s njim je umrla i španjolska loza Habsburgovaca, koja je nakon njegove smrti zauvijek ugašena. Ono o čemu se stoljećima nagađalo, potvrdila je moderna znanost. Analizom rodoslovnih stabala, koja obuhvaćaju više od 3000 pojedinaca tijekom 16 generacija, znanstvenici su izračunali takozvani "koeficijent inbridinga" – mjeru vjerojatnosti da će potomak roditelja koji su u srodstvu naslijediti identične gene od oba roditelja. Ispostavilo se da je kod Karla II. taj koeficijent bio gotovo dvostruko veći od očekivanog za dijete čiji su roditelji bili stric i nećakinja, te je dosegnuo razinu koja se inače viđa samo kod potomaka iz veze brata i sestre. Bile su to izravne, kobne posljedice stoljeća sklapanja brakova unutar obitelji, no tih posljedica europske kraljevske obitelji u to doba nisu bile svjesne. Dapače, vjerovalo se da se vjenčanjem unutar vlastite loze čuvaju i pojačavaju vrline, kao i plemenitost kraljevske krvi.
Prvi svjetski rat bio je i tragičan obiteljski sukob
Dok su Habsburgovci predstavljali mračnu stranu brakova unutar dinastije, druge su vladarske obitelji istu tu strategiju koristile za stvaranje sveobuhvatne europske mreže srodstva. Najpoznatiji primjer je britanska kraljica Viktorija koja je, zbog brojnih potomaka koji su bili udani i oženjeni u druge kraljevske kuće, s pravom prozvana "bakom Europe". Naime, njezino devetero djece i njihovi potomci zasjeli su na prijestolja Njemačke, Rusije, Grčke, Rumunjske, Španjolske, Norveške i Švedske. Sličnu ulogu imao je i prvi monarh iz dinastije koja i danas vlada Danskom, kralj Kristijan IX., poznat i kao "djed Europe". Potomci “bake i djeda Europe” zauzeli su prijestolja diljem kontinenta, a ta isprepletena, obiteljska mreža dovela je tijekom Prvog svjetskog rata i do povijesnog apsurda. Na suprotstavljenim su se stranama našli bliski rođaci - britanski kralj George V., njemački car Wilhelm II. i ruski car Nikola II. - vođe triju zaraćenih strana, bili su rođaci u prvom koljenu, George V. i Wilhelm II. bili su bratići po majci, obojica unuci kraljice Viktorije, dok su George V. i Nikola II. bili bratići po majci, obojica unuci danskog kralja Kristijana IX. Iako njihova obiteljska stabla svjedoče o nekadašnjem jedinstvu europske aristokracije, njihova zajednička krv ipak nije spriječila najrazorniji sukob koji je svijet do tada vidio, a koji je ujedno bio i tragična obiteljska svađa.
Nevjerojatna genealoška povezanost današnjih vladara - Svi su rođaci!
Nasljeđe stoljećima dugog prakticiranja brakova unutar dinastija ostavilo je duboke tragove i trajne posljedice. Iako su se granice i politički sustavi do danas drastično promijenili, plava krv koja teče venama današnjih, europskih monarha potječe iz istih izvora. Dublji pogled u rodoslovna stabla otkriva nevjerojatnu složenost tih krvnih veza. Povjesničari i rodoslovci utvrdili su kako gotovo svi današnji europski vladari potječu od zajedničkog pretka, Johana Willema Frisea, princa od Orangea, koji je živio na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Ta fascinantna krvna povezanost rezultirala je rodbinskim vezama koje su protkale prošlost, ali i sadašnjost. Tako su primjerice, belgijski kralj Philippe i veliki vojvoda Henri od Luksemburga bratići u prvom koljenu. Filipov otac bio je kralj Albert II., a Henrijeva majka sestra kralja Alberta II., princeza Joséphine-Charlotte od Belgije. Švedski kralj Carl XVI. Gustaf i donedavna danska kraljica Margareta II. također su rođaci u prvom koljenu, preko zajedničkog djeda, kralja Gustafa VI. Adolfa od Švedske, čija je supruga bila prijestolonasljednica Margareta od Connaughta, baka Karla XVI.
Gustafa i majka princeze Ingrid od Švedske, a njena je kći pak Margareta II. Britanski kralj Charles III. i norveški kralj Harald V. rođaci su u drugom koljenu. Kralj Edward VII. i kraljica Alexandra od Ujedinjenog Kraljevstva pradjed su i prabaka norveškog monarha te prapradjed i praprabaka britanskog monarha. Zanimljivo je i porijeklo španjolskog kralja Felipea VI. koje se, preko pretka Ludviga IX., proteže kroz najmanje pet linija - jedna ga linija povezuje s kraljicom Viktorijom i njezinim potomcima koji su vladali Španjolskom, a druga linija preko pruskih kraljeva, ruskih careva i grčkih kraljeva vodi do njegove majke, kraljice Sofije. Britanski kralj Charles III. također je potomak Ludviga IX. kroz tri različite linije koje se isprepliću kroz pruske, ruske i grčke kraljevske obitelji, stvarajući zamršenu rodoslovnu mrežu koju je gotovo nemoguće u potpunosti rasplesti.
Ta gusta mreža srodstva, koja povezuje britansku kraljevsku dinastiju Windsore, europsku dinastiju Burbon, nizozemsku vladarsku dinastiju Orange-Nassau i skandinavske vladare, nije samo povijesno zanimljiva, ona je živi dokaz ere u kojoj je Europa bila kontinent kojim je vladala jedna golema obitelj. No, vrijeme u kojem se sklapanjem braka osvajao teritorij i sklapao mir, davno je prošlo. Današnji kraljevski brakovi više su stvar osobnog izbora nego državne strategije. Ipak, nasljeđe prošlosti ostalo je do danas utkano u DNK i u titule europskih monarha. Ta krajnje zamršena mreža srodstva, koja je nekada bila moćno oružje u borbi za prevlast, danas je fascinantan podsjetnik na to da je povijest Europe, sa svim ratovima, savezima, usponima i padovima, u suštini bila jedna velika, obiteljska priča.
Plava krv u venama današnjih zvijezda
Niti fascinantne mreže rodbinskih veza unutar europskih, kraljevskih obitelji, isprepliću se i u sadašnjosti – krv drevnih monarha teče venama nekih od najvećih zvijezda današnjice, od pjevačkih ikona, do glumačkih legendi. Lista tih slavnih osoba, kroz čije vene teče krv nekadašnjih vladara, duža je no što se moglo i pretpostaviti. Plava je krv tako zapljusnula i crveni tepih Hollywooda, a da titula "holivudskog plemstva" doista za neke ima i doslovno značenje potvrdila je moderna genealogija kojom su dokazane zapanjujuće veze, a otkrića su šokirala i same zvijezde. Britanski komičar Josh Widdicombe saznao je da njegov davni predak bio nitko drugi doli zloglasni engleski kralj Henrik VIII., poznat po odcjepljenju od Katoličke crkve. Potvrđeno je da veza komičara s monarhom ide preko jedne od kraljevih izvanbračnih kćeri. Slično je iznenađenje doživio i glumac Danny Dyer, koji je saznao da je izravni potomak čak dvojice engleskih kraljeva, Williama Osvajača i Edwarda III., ali i Thomasa Cromwella, ključnog savjetnika Henrika VIII. Još zanimljiviji primjeri dolaze iz svijeta glazbe i glamura. "Kraljica popa", Madonna, ima i stvarne veze s kraljevskom obitelji, rođakinja je kraljice Camille, supruge kralja Charlesa III.
Njihov zajednički predak, Zacharie Cloutier, francusko-kanadski doseljenik koji je živio u 17. stoljeću, bio je jedan od osnivača Quebeca. I popularna Beyoncé, koju obožavatelji od milja zovu "Queen Bey", doista je u dalekom srodstvu s britanskom kraljevskom obitelji. Njezini korijeni sežu sve do engleskog kralja Henrika II., te je daljnja rođakinja pokojne kraljice Elizabete II. Na impresivnom popisu zvijezda kroz čije vene teče plava krv je i glumačka legenda, Tom Hanks. Mnogi ga nazivaju holivudskim kraljem, a on je doista potomak engleskog kralja Johna, poznatog po potpisivanju Magna Carte 1215. godine. Johnny Depp i Uma Thurman također su nasljednici kraljevske krvi – oboje su daleki potomci engleskog kralja Edwarda III., što ih čini i dalekim rođacima kraljice Elizabete II. Nadalje, Angelina Jolie, koju često nazivaju kraljicom Hollywooda, povezana je s francuskom kraljevskom lozom preko kralja Filipa II., dok njezin bivši suprug, Brad Pitt, vuče korijene od engleskog kralja Henrika II. Glumac Hugh Grant, poznat po ulogama šarmantnih Engleza, potomak je Henryja VII., prvog monarha iz dinastije Tudor, ali i škotskog kralja Jamesa IV. I žilama jedne od najpoznatijih nasljednica na svijetu, Paris Hilton, također teče krv kraljevskih predaka.
Kako je sama otkrila, nakon što joj je vidovnjakinja rekla da je povezana s kraljevskom obitelji, njezina je majka napravila DNK test koji je potvrdio da je Paris 20. rođakinja kraljice Elizabete II. preko zajedničkog pretka, kralja Henrika II. čak je i Meghan Markle, prije udaje za princa Harryja, imala vlastitu vezu s kraljevskom obitelji, genealozi su utvrdili da je izravna potomkinja kralja Edwarda III., što nju i njezinog supruga čini 17. rođacima. Ovi nevjerojatni primjeri isprepletenosti pokazuju kako se kraljevska loza kroz stoljeća granala na krajnje neočekivane načine, kroz izvanbračnu djecu i povremeno odobrene brakove s plemićima nižeg ranga, što je Westminstersku opatiju krvnim vezama povezalo s radničkim četvrtima istočnog Londona. No, prema matematičkoj vjerojatnosti i milijuni drugih ljudi europskog podrijetla danas u svojim venama imaju barem kap kraljevske krvi. Naime, vratimo li se 20 generacija unazad, svatko od nas ima više od milijun izravnih predaka, a dovoljno je da je samo jedan od njih bio u dalekoj vezi s nekom od brojnih, europskih kraljevskih obitelji i ta je kap plave krvi već u venama. Fascinantna povijest europskih monarhija dokaz je da su granice između plemstva i običnog puka ipak mnogo propusnije nego što se to činilo, pa plava krv možda teče i vašim venama.
...i ako dalje kopate u proslost naci ce te Adama i Evu...