Prvi dan nakon završetka kemoterapije ne izgleda kao pobjeda. Nema fanfara, nema sustavne rehabilitacije, nema jasnih uputa kako nastaviti živjeti. Tijelo je iscrpljeno, glava puna strahova, a okolina očekuje da je "sve gotovo". Upravo u toj praznini između medicinskog izlječenja i stvarnog oporavka nastala je Udruga za prevenciju raka i pomoć oboljelima "Budi dobro", koja već nekoliko godina radi ono što zdravstveni sustav – i dalje – ne nudi.
Program koji sustav nema
Osnovana 2019. godine u Rudama kraj Samobora, udruga okuplja više od 330 članova iz cijele Hrvatske. Pokrenulo ju je petero liječnika koji su, suočeni s bolešću u vlastitim obiteljima i među prijateljima, odlučili reagirati. – Vidjeli smo da moramo nešto napraviti – ne samo kao liječnici, nego kao ljudi – kaže predsjednik udruge Josip Majcen. U početku su djelovali lokalno, nudeći psihosocijalnu podršku onkološkim bolesnicima, osobito tijekom pandemije, kada su mnoge institucije bile zatvorene. S vremenom su aktivnosti rasle: vježbe disanja, opuštanja, stručna predavanja, radionice zdrave prehrane. No projekt po kojem su danas prepoznati u cijeloj Hrvatskoj odvija se na otoku Lošinju.
Riječ je o petodnevnom programu tjelesnog i duhovnog oporavka osoba oboljelih od raka, koji se provodi u poznatom klimatskom lječilištu. Prema Majcenovim riječima, to nije bolesničko putovanje, nego intenzivan rad na sebi. Program uključuje svakodnevne vježbe, psihoterapijski rad, boravak u prirodi, stručna medicinska predavanja i, za one koji to žele, duhovnu podršku. Program je do sada prošlo više od 230 osoba, potpuno besplatno. Troškove su pokrili gradovi, županije, Nacionalna zaklada te druge institucije i donatori. Evaluacije svih 19 grupa pokazale su znatne pozitivne učinke.
– Ako imate srčanu ili reumatsku bolest, rehabilitacija vam je dostupna putem sustava. Mi želimo da isto vrijedi i za ljude koji su prošli kemoterapiju, zračenja i operacije – naglašava Majcen. No put od pilot-projekta do sustavne mjere dug je i spor. Iako stručna i iskustvena evaluacija jasno pokazuje koristi programa, implementacija u javni zdravstveni sustav zahtijeva političku volju, administrativnu fleksibilnost i jasno definirane kriterije. Jer svake je godine 25 tisuća novih oboljelih od raka i treba pronaći način kako pomoći onima kojima je to najpotrebnije.
– Ne možemo obuhvatiti sve, ali možemo prepoznati one kojima je ovakav oblik rehabilitacije presudan za povratak kvalitetnom životu – ističe Majcen. Među polaznicima programa bila je i Anica Gusak Krajnović iz Slavonskog Broda, koja danas otvoreno govori o iskustvu koje joj je, kako kaže, promijenilo život. – Nakon medicinskog izlječenja dobila sam nešto što bih nazvala 'booster dozom' – za tijelo, ali još više za duh – kaže Gusak Krajnović.
Posebno ističe osjećaj usamljenosti koji nastupa nakon završetka liječenja. Objašnjava kako su na početku bolesti svi uz vas, no kako vrijeme prolazi, krug potpore se smanjuje. Neki ljudi je, kaže, nemaju ni na početku. Upravo zato smatra da ovakav program nije luksuz, nego potreba. – To nije naša želja, to je potreba svakog onkološkog pacijenta. Priznajem da sam uoči dolaska na Lošinj imala strah. Bojala sam se kopanja po ranama, psihoterapija, ponovnog slušanja o raku...
Pet dana samo za sebe
No već prvi dan razbio je te predrasude. Program traje i po 12 sati dnevno, ali je, kaže, toliko dobro osmišljen da se prolazi s lakoćom. Dan započinje tjelovježbom u mirisnom vrtu duhovnog centra Kuća Betanija, slijedi zdravi doručak, zatim individualne i grupne psihoterapijske vježbe. Nakon ručka kratki predah za kupanje ili razgovor, pa duge šetnje uz more, planinarenje, zdrava večera i večernja medicinska predavanja.
– Razgovarali smo, plakali, smijali se – svega je bilo. Najvažnije je da ste cijeli dan posvećeni sebi. Tek navečer shvatite da niste ni pogledali mobitel, da ste mislili samo na sebe – opisuje Anica. Udruga "Budi dobro" danas surađuje s brojnim onkološkim udrugama i dio je mreže koja zajednički nastupa prema zdravstvenoj administraciji. Cilj im je jasan – da ovakav oblik rehabilitacije postane dio sustava, uz jasne stručne smjernice i dostupnost onima kojima je najpotrebniji.