Stručnjaci tvrde kako većina zdravih odraslih osoba treba između sedam i devet sati sna po noći, no to je prilično općenita preporuka koja ovisi o dobi i individualnim potrebama svake osobe. Često je teško znati koja je točna mjera, no znanstvenici su sada iznijeli zabrinjavajuće otkriće. Naime, sugeriraju da spavanje kraće od sedam sati može značajno podići rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, bolesti koja se često naziva i "tihim ubojicom" zbog svojih podmuklih simptoma.
Kineski istraživači, koji su pratili više od 23.000 odraslih Amerikanaca, otkrili su da je optimalno trajanje sna za izbjegavanje inzulinske rezistencije, koja je predznak dijabetesa, točno sedam sati i 19 minuta po noći. Njihovi nalazi, objavljeni u časopisu BMJ Open Diabetes Research and Care, također su pokazali da duže spavanje tijekom vikenda može čak povećati rizik od inzulinske rezistencije. To sugerira da pokušaj nadoknade sna kasnije u tjednu ne može uvijek kompenzirati prethodni nedostatak sna.
Znanstvenici su u svojoj studiji procjenjivali procijenjenu stopu odlaganja glukoze (eGDR) kod sudionika, što je ključni pokazatelj inzulinske rezistencije. Što je niža razina eGDR-a, to je inzulinska rezistencija veća. Ta se vrijednost izračunava ispitivanjem razine šećera u krvi osobe nakon gladovanja, opsega struka i krvnog tlaka. Sudionici studije prijavili su prosječno sedam i pol sati sna tijekom radnog tjedna, a nešto manje od polovice, točnije 48 posto, izjavilo je da vikendom spava duže kako bi nadoknadili san. Kao što je spomenuto, optimalna duljina sna za izbjegavanje inzulinske rezistencije iznosila je sedam sati i 19 minuta, a svako duže ili kraće spavanje imalo je negativan utjecaj na eGDR.
Daljnja analiza pokazala je da je dodatno spavanje vikendom korisno za inzulinsku rezistenciju, ali samo umjereno. Za one koji su spavali više od optimalnog tijekom radnog tjedna, a vikendom dodavali više od dva sata nadoknade sna, zabilježen je niži eGDR, što ukazuje na veći rizik od inzulinske rezistencije. Autori su zaključili da je nadoknađivanje sna vikendom "korisno samo u umjerenim količinama i posebno za one s nedostatkom sna tijekom tjedna, dok može biti štetno za one koji već spavaju dovoljno".
Stav neovisnih stručnjaka
Profesor Naveed Sattar, stručnjak za kardiometaboličku medicinu sa Sveučilišta u Glasgowu, koji nije bio uključen u studiju, komentirao je nalaze. "Postoji mnogo dokaza koji pokazuju da je kraći san, obično manje od sedam sati noću, povezan s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. Loš san remeti apetit, što znači da ljudi često jedu više nakon loše prospavane noći, a i sama činjenica da smo duže budni stvara više prilika za jelo. Osim toga, neadekvatan san može izravno utjecati na ključne hormone, uključujući hormone stresa, koji utječu na razinu glukoze", objasnio je. Iako je napomenuo da se rezultati moraju tumačiti s oprezom jer je studija opservacijska, dodao je da i genetske studije sugeriraju kako su ljudi predisponirani za kraći san pod većim rizikom od budućeg dijabetesa, što jača vjerojatnost uzročne veze.
"Praktična poruka je da bi ljudi trebali naporno raditi na razvijanju dobre higijene spavanja: odlazak u krevet u isto vrijeme, stvaranje rutine za opuštanje prije spavanja i smanjenje korištenja ekrana, posebno mobilnih telefona, sat vremena prije spavanja. Lak pristup digitalnim ometanjima vjerojatno pridonosi padu kvalitete i trajanja sna, što zauzvrat može pridonijeti većem broju slučajeva pretilosti i dijabetesa", zaključio je Sattar.
Podmukla bolest modernog doba
Dijabetes tipa 2 nastaje kada tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili proizvedeni inzulin ne djeluje ispravno. Ovaj hormon je nužan za snižavanje razine šećera u krvi, a dugotrajno visoka razina šećera može uzrokovati srčane i moždane udare, kao i probleme s očima, bubrezima i stopalima. Oboljeli često moraju promijeniti prehranu, uzimati dnevne lijekove i ići na redovite preglede. Simptomi stanja, koje se dijagnosticira krvnim testom, uključuju prekomjernu žeđ, umor i potrebu za češćim mokrenjem, no mnogi ljudi nemaju nikakve znakove, zbog čega se bolest i naziva "tihim ubojicom".