Kod dečka, prijatelja ili rodbine, u unajmljenom stanu ili u sobi u hostelu... Takva su privremena rješenja za smještaj studenata dok traje obnova domova Stjepan Radić i Cvjetno naselje, a njih 4500 za to vrijeme ne može u svoje sobe. I dok nekima takva situacija odgovara, većina kaže da želi natrag u dom, i to što prije.
Menza je daleko
– Tražila sam stan, no nitko mi ga nije htio iznajmiti kada sam rekla da bih u njemu boravila samo nekoliko mjeseci – kaže Ana Meter, koja živi u Soul hostelu, što plaća 1150 kuna mjesečno. U to je uključen smještaj u trokrevetnoj sobi te korištenje zajedničke kupaonice, kuhinje, praonice rublja i dnevnog boravka s ostalim gostima. Nemali broj među njima također su studenti.
– Zadovoljna sam smještajem, uredan je, ali cijena je za nas dosta visoka, pa jedva čekam kraj obnove – objašnjava studentica druge godine na Zdravstvenom veleučilištu, inače iz Virovitice.
Više sreće s potragom stana imala je Nikolina Tuškan iz Bjelovara.
– Unajmila sam stan s dvoje prijatelja koji su se našli u istoj situaciji, pa smo odlučili podijeliti troškove. Plaćamo 1000 kuna po osobi, s uključenim režijama, što je 700 kuna skuplje od doma. A trošimo i puno više na hranu jer nam menza nije blizu – govori studentica četvrte godine veterine. I ona i njezini cimeri, ističe, uz fakultet rade po dva posla kako bi skupili dovoljno novca. Iako studenti od Ministarstva obrazovanja za trajanja obnove domova dobivaju subvenciju, kažu da to nije dovoljno.
– I prije sam radila, ali za džeparac. Sad radim dvostruko više, i to iz potrebe – govori N. Tuškan, koja je zadnje tri godine živjela u Cvjetnom.
Subvencija mi je dovoljna
Da je imala puno sreće sa smještajem, pak, priznaje studentica druge godine Filozofskog fakulteta Klaudija Lipovac, koja živi kod dečka. Iako je, kaže, na popularnoj "Savi" atmosfera uvijek bila odlična, život u stanu ipak ima prednosti.
– Ne moram plaćati stanarinu, pomognem tu i tamo, pa mi je subvencija dovoljna. U stanu je mirno, uvijek imam skuhan ručak, a i lokacija je odlična – govori K. Lipovac, inače iz Prezida.
A kod ujaka se u stan smjestila Ivana Zegnal iz Varaždina, koja studira na Šumarskom fakultetu. Iako nema problem s plaćanjem stanarine, poteškoće joj stvara to što je stan na suprotnom kraju grada od fakulteta, pa na predavanja putuje sat i pol u jednom smjeru. Stoga jedva čeka da se vrati u dom, gdje se, kaže, puno bolje mogu osjetiti čari studentskog života. Misle tako i brojni drugi studenti koji jedva čekaju kraj obnove, a prema riječima Peje Pavlovića, sanacijskog upravitelja Studentskog centra, ona napreduje po planu, pa će već oko Božića moći u svoje obnovljene sobe.
>> Čekajući povratak u studentski dom
>> Bez 1600 kuna za život izvan doma ostalo 150 studenata
Naravno.... Koje ipak mi plaćamo dobrim dijelom