Prigorci su navek znali tamburati, tancati, zrihtati se i proveseliti, tako barem pokazuje tradicija. A tu vedrinu i bogatu baštinu Zagrebačkog prigorja, područja koje se proteže južnim obroncima Medvednice prema rijeci Savi, danas oživljava Folk me up, kulturno-turističko iskustvo. Riječ je o konceptu koji posjetitelje vodi u 1850. godinu te upoznaje s prigorskom baštinom, narodnom nošnjom i običajima. Iza ovog projekta stoji bračni par, Dora i Luka Opuvačić, koji su oboje rođeni i odrasli u zagrebačkim Remetama.
Oboje su, tako, odmalena bili okruženi prigorskom tradicijom u kojoj su, naposljetku, pronašli inspiraciju. S folklorom su se prvi put susreli još kao djeca kada su se pridružili Kulturno umjetničkom društvu Frankopan-Remete, govore nam Dora, magistra matematike, i Luka, magistar financijskog menadžmenta. Upravo su se ondje i upoznali, a kasnije i zaljubili. – Oboje smo rođeni u Zagrebu i odmalena smo uključeni u folklor. Luka je počeo kao tamburaš, kasnije se okušao i u plesu. Ja sam također plesala, a sa sestrom sam i svirala u ženskom tamburaškom sastavu – prisjeća se Dora. Ono što ih je toliko oduševilo kod folklora bila je pozitivna atmosfera, druženje i osjećaj zajedništva, govori nam bračni par. – Za nas folklor nikada nije bio samo hobi. Uz folklor smo odrasli, kroz ples smo upoznali brojne ljude i proputovali svijet. Glazba, ples i nošnja uvijek su nas podsjećali na kraj iz kojeg dolazimo i vraćali nas njemu – kažu nam Opuvačići.
FOTO Zvali su je 'ruglom', a sad se pretvara u ljepoticu: Ovako se preobratila jedna od najpoznatijih zagrebačkih zgrada
Nakon godina provedenih u folkloru i brojnih putovanja po svijetu, Dora i Luka odlučili su, tako, svoju ljubav prema tradiciji pretvoriti u vlastiti projekt. – Na putovanjima smo primijetili da mnogi gradovi nude iskustva u kojima posjetitelji mogu odjenuti njihovu tradicionalnu nošnju. Shvatili smo da kod nas ne postoji nešto slično, a činilo nam se da bi takvo iskustvo moglo biti zanimljivo i Zagrepčanima i turistima. Ujedno smo željeli potaknuti ljude da se prisjete običaja – objašnjava nam Dora. Želja im je bila, dodaje, pokazati da tradicija ne pripada samo muzejima i prošlosti. – Ona živi na ulicama, kroz ljude i u njihovim sjećanjima – kaže nam.
Njihov studio, smješten u Jurišićevoj ulici 19, uređen je rekvizitima i detaljima koji oživljavaju stari Zagreb. Ondje se može naći, primjerice, starinska šivaća mašina Singer, stari tekstil, drveni detalji i alati koji su se nekad koristili. Za dodatan ugođaj u pozadini, pak, sviraju stare zagrebačke popevke. Folk me up iskustvo obuhvaća nekoliko koraka, objašnjavaju nam osnivači. Sve započinje pićem dobrodošlice, zatim slijedi upoznavanje s narodnom nošnjom, rihtanje i cifranje, odnosno odijevanje te šetnja centrom grada. Cijelo iskustvo traje između dva i četiri sata. – Nakon kratkog predavanja krećemo u šetnju gradom za koju smo pripremili kartu s prijedlozima lokacija za fotografiranje. Po povratku zajedno zaplešemo i nekoliko jednostavnih folklornih plesnih koraka, Luka zasvira tamburicu te zapjevamo. Za posjetitelje pripremamo i malu zakusku s tradicionalnom hranom – objašnjava Dora.
U narodnu nošnju obukli smo se i mi. Dok pažljivo navlačimo sloj po sloj odjeće, Luka i Dora nam objašnjavaju od čega se sastoji ženska prigorska nošnja. – Osnovu čini košulja, odnosno oplećak, preko kojeg se nosi haljina ili pregača, poznatija kao fertun – kaže Dora. Ovisno o prigodi, nošnja se ukrašavala različitim ukrasima, dodaje, poput marama, mašni, sjajnih broševa ili crvenih koraljnih ogrlica. Muška nošnja bila je, pak, jednostavnija i prilagođena radu u polju. – Za polja i vinograde ruho je bilo neukrašeno. Za svečane prigode muškarci su odijevali prsluk, lajbek, koji bi bio ukrašen s crvenim vezovima, gumbićima i malim zrcalima za koje se vjerovalo da štite od uroka – priča nam. Detalji su se razlikovali od sela do sela, napominje, a iz pojedinosti nošnje mogla se iščitati i nečija dob te društveni status.
Folk me up zasad najviše privlači strane turiste, ističu Dora i Luka, a ponajviše one iz azijskih zemalja. Turisti su oduševljeni ovim iskustvom, dodaju, a mnogi se rado okušaju i u učenju plesnih koraka. Posebno im je u sjećanju ostao par s Tajvana. – Nakon što su odjenuli nošnje, otišli su u šetnju gradom. Na Trgu su sreli članove jednog KUD-a koji su također bili odjeveni u narodne nošnje. Spontano su ih prihvatili kao dio svoje skupine pa su se zajedno fotografirali i plesali – prepričava nam Dora. U budućnosti bračni par Opuvačić želi proširiti iskustvo te posjetiteljima predstaviti i druge elemente zagrebačke, ali i hrvatske tradicije, kažu nam. – Sada smo usredotočeni na predstavljanje prigorske baštine, ali voljeli bismo da se naš projekt jednoga dana proširi i na druge gradove – otkrivaju nam.
FOTO Ovaj objekt na Trešnjevki stoji 150 godina, znate li što predstavlja?
Otvori KEKS Pay
