Teško se “gule”, kvaliteta im je solidna, pune se brže nego što smo očekivali, osobito ako ne živite sami, a volumen odgovara zadanom. To su ukratko rezultati našeg testa novih ZG vrećica u kojima će se od 1. listopada u metropoli morati odlagati miješani komunalni otpad. U pokusu smo provjerili volumen i kvalitetu sva tri pakiranja, ali i koliko će otprilike vremena biti potrebno da ih napunite.
Pazite na veličinu kante
Kako je 11 milijuna kuna vrijedan posao s vrećicama dobila posuška tvrtka Weltplast koja je prije dvije godine Čistoći isporučila žute i smeđe vrećice za plastiku i biootpad čiji je volumen bio manji od istaknutog, ispitali smo najprije taj segment. Ovoga puta proizvođač nije napravio istu grešku, što smo provjerili ulivši propisanu količinu vode u sve tri vrećice. U onu od 10 litara stane deset litara vode, u onu od 20 točno dvadeset. Za vrećicu od 40 litara činilo nam se da stane i više, no onda se ispostavilo da je zbog velike količine vode pukla na dva mjesta, a dio tekućine iscurio. Također, vrećice napunjene s 20 i 40 litara nemoguće je podići, odnosno to postaje nemoguće na 15. litri, no valja uzeti u obzir da nisu namijenjene tome da se u njih ulijeva voda niti druge tekućine. ZG vrećice stoga su prošle taj “inicijalni” test.
Druga kategorija koju smo ocjenjivali, kvaliteta, nije nas zadivila, ali ni sasvim razočarala. Reciklirani materijal od kojega su navodno izrađene, navodno jer nigdje na ambalaži nije navedeno o kakvom je materijalu riječ, srednje je do dobre kvalitete. Test ulijevanja vode mala i srednja vrećica su prošle bez pucanja, što pokazuje da nisu izrađene od najjeftinijih sirovina. Iznenadila nas je i čvrstoća ručke. Usprkos tome što smo sve tri vrećice natrpali do vrha potencijalnim otpadom, ručke nisu pukle pa možemo zaključiti da je kvaliteta solidna, puno bolja od najjeftinijih sličnih vrećica na tržištu, ali i nešto lošija od onih crnih, debljih i relativno nepropusnih.
Najnekvalitetnija i najiritantnija stavka kod novih vrećica definitivno je omot kojim su oblijepljene gotovo cijelom dužinom. Taj se omot skida vrlo teško jer se doima da je za vrećicu pričvršćen nekakvim superljepilom. Više nam je Zagrepčana javilo da su prilikom raspakiravanja zbog toga oštetili prvu vrećicu, a isto se dogodilo i nama. Kada smo odljepljivali prvi paket, prva vrećica stradala je jer smo je prilikom skidanja omota slučajno zakačili noktom, no ni takva oštećena nije bila neupotrebljiva.
Prilikom odmatanja ostalih pakiranja pak bili smo oprezniji. Na drugom smo pažljivo skidali omot kao da gulimo naranču, što nam je uzelo nekoliko minuta života. Prilikom otvaranja trećeg paketa već smo se uhodali jer smo shvatili da se omot može “oguliti” uz rub vrećice pa onda povući, što se ispostavilo kao idealna metoda.
Prije kupnje vrećica valja provjeriti i veličinu kante. Vrećica od deset litara paše najmanjoj kuhinjskoj kanti, no kada smo onu od 20 litara stavili u nešto veću, shvatili smo da joj nikako ne odgovara te da će za takvu kantu trebati vrećica od 40 litara.
Nema proizvođača ni sastava
A najviše nas je začudila brzina punjenja vrećica otpadom. OK, možda nismo odvajali “štreberski”, ali naš je test pokazao da tročlana obitelj s kućnim ljubimcima, četiri mačke, vrećicu od deset litara napuni za tri dana. Četveročlanom kućanstvu je pak vrećica od 20 litara dovoljna za četiri dana, a mladoj obitelji s blizancima u pelenama ona od 40 litara “plane” za otprilike pet dana. Mnogi stoga s pravom gunđaju na odluku da oni s pelenašima ostvaruju pravo na četiri najmanje vrećice mjesečno, što je obiteljima s djecom uistinu premalo.
Neki prstom upiru i u činjenicu da na pakiranjima nije istaknut proizvođač, zemlja porijekla, kao ni sastav, zbog čega je bloger Saša Savić vrećice prijavio Državnom inspektoratu. S veseljem je pak među stanovnicima Hrelića, Jakuševca i Mičevca dočekana odluka da im se zbog narušene kvalitete života zbog blizine deponija dodijeli 100 besplatnih vrećica od 20 litara po kućanstvu. Stanovnici tih kvartova, podsjetimo, već su neko vrijeme oslobođeni plaćanja usluge odvoza otpada, sve dok gradonačelnik Tomislav Tomašević ne ispuni predizborno obećanje i zatvori deponij na Jakuševcu.
Svjetski trend je izbacivanje plastike iz proizvodnje i upotrebe na sve moguće načine, edukacijom, ali i zakonskim zabranama. Naši navodni ''zeleni'' pak uvode plastične vrećice (koje nisu biorazgradive) i čak štoviše najavljuju kazne za one koji ih neće koristiti.