Obećanje, ludom radovanje – tiho će vlastitu naivnost priznati stanari Vrbana III. i još tiše promrmljati na račun gradonačelnika Milana Bandića.
Kreću u 7.30 sati
Sa svakim novim spomenom gradnje vrtića i škole u tome naselju polete maštarije. Tijesno je u Vrbanima – sve mlade obitelji s djecom, a najmlađi ranim jutrom kreću put vrtića i škola u druga naselja, preko najprometnijih prometnica. Političari najnovijim obećanjem predlažu javno-privatno partnerstvo kao jedini model realizacije “obećanja”. Drugačije neće ići, poručuju.
– Ja sam u grupi Lavić, jedan brat u grupi Tigrić, a drugi brat, on je u drugom vrtiću – objašnjava šestogodišnja Charline dok u 7.30 sati hodamo do vrtića zajedno s njezinom braćom. Max, četverogodišnji dječak koji se ustao još ranije kako bi napravio frizuru, hoda polako, a onaj najmlađi, 2,5 godišnji Eliott, s dudom u ustima, odlučio je baš jutros istražiti svaki detalj puta kojim prolazi. A prelazi Horvaćansku, pa presijecamo Ožujsku ulicu i ostavljamo Eliotta u njegovoj grupi u vrtiću “Grigor Vitez”.
Još petnaest minuta
Ovo dvoje očekuje još dalji put. Sigurno petnaestak minuta hoda ulicama i prijelazima – prestali smo brojiti na trećem semaforu. Očekuje nas prijelaz i preko Rudeške..
– Kad smo kupovali stan, vodili smo se planovima da ćemo na jednome mjestu imati baš sve, od vrtića do škole. Više ne očekujemo vrtić, sad palčeve držimo za školu jer užasavam se ovih prometnica koje će sami morati prelaziti – kaže Nadege, majka troje mališana.
Da je bilo kako je obećano, Eliott, Max i Charline bi iz ulaza zgrade imali točno petnaest koraka do vrtića i ne bi morali prijeći ni jedan pješački prijelaz.
Ma ovo je prestrasno, siroti. Da moraju hodati cak petnaestak minuta ulicama i prijelazima do vrtica i skola. Uzas.. I jos k tome ih ceka Prijelaz preko Rudeske a to je bit ce posljednji veliki test na tom dugogodisnjem proputovanju. Trebaju im napraviti vrtic u haustoru ili jos bolje u dnevnoj sobi pa onda ne bi morali hodati tim opasnim ulicama a eto ne bi morali prijeci ni jedan pjesacki prijelaz. Evo ja imam pricu o tome kako sam jucer putovao osobnim automobilom vise od sat vremena s jednog na drugi kraj Zagreba pa mozete o tome napisati veliki clanak. O svim rasplinutim iluzijama, surovom zivotu na zg ulicama i velikoj prijevari i obmani da je moguce stici s jednog kraja na drugi za 20min. Mislim kad se vec pisu gluparije.