Sljeme, simbol metropole, nakon dva mjeseca neizvjesnosti, ponovo prima stari sjaj. Izletnici, biciklisti, šetači pasa, deke i sendviči. Svi su gore. Krajem tjedna na Medvednici više poznatih nego na zagrebačkoj špici. Marko Grubnić u Šestinama, Goran Giriček sa psom kod Kraljičina zdenca, šeće se i Iva Majoli... Poznatih i nepoznatih na sve strane. Svi u prirodi. U šetnji. Prije dva mjeseca činilo se da tome neće skoro biti tako.
Posljednja kava na šanku hotela
Prisjetimo se, bio je šok. Tomislavov dom postaje karantena. Vijest koja je krajem veljače objavljena na naslovnici Večernjeg lista proširila se u minutama po ostalim portalima, večernjim vijestima... Bio je to znak da epidemija stiže, da više zaista nema šale, da nas neće zaobići. Večernjakovi reporteri bili su u Tomislavovu domu u trenutku kada je prvi čovjek hotela Davorin Blagojević 26. veljače morao zatvoriti vrata za goste. U trenutku kada je kultni zagrebački hotel postao - karantena. Bili smo posljednji koji su na šanku popili kavu. Tada nadu nije ulijevala rečenica: "Ovaj nalog izdan je do opoziva naloga o demobilizaciji." Danas, točno dva mjeseca kasnije, Tomislavov dom više nije karantena. Gotovo je... U tjednima koji dolaze otvorit će opet vrata. Ispričali su nam kroz što su sve prošli. - Bio je zaista šok kada smo doznali da smo izabrani za karantenu, i to oba naša objekta na Medvednici - i Turistički apartmani Snježna kraljica, i hotel Tomislavov dom.
Slijedio je osjećaj ponosa, da smo jedini u Zagrebu koji sudjeluju u akciji kroz koju još nitko nije prošao. Miješali su se osjećaji straha, nesigurnosti, znatiželje, zaigranosti... do surove stvarnosti da radimo posao za koji nismo educirani i da nas i najmanja greška može dovesti u poziciju da se i mi sami nađemo u karanteni - objašnjava Goran Kršnjavi, voditelj podružnice Vladimir Nazor Zagrebačkog holdinga. Preko noći su pod tornjem hotel pretvorili u stacionar, zdravstvenu ustanovu. Karantenu. Sobe su prilagođene novim gostima. Onima koji su morali u samoizolaciju kako bi se vidjelo jesu li pozitivni na COVID-19. - Više nemate recepcionara, konobara ili kuhara, domara ili spremačicu, već imate osobe kojima ste dali povjerenje za obavljanje odgovornog posla, za koji nitko nije obučavan. I oni su to opravdali - govore u hotelu.
Stigla poruka u 21.28 sati: 'Stiže prvi'
- Stalno smo se vodili mišlju da se i mi, ne daj Bože, možemo naći na drugom kraju hodnika našega hotela. Bio je strah i nas i njih. U konačnici, osoba koja je bila iza zatvorenih vrata, koja je morala povesti 14 dana kod nas u samoizolaciji, bila je u još većem strahu od nas. A mi smo im bili jedina poveznica sa svijetom - kažu zaposlenici Tomislavca. Davorin Blagojević, voditelj hotela, dodaje: - Nikad nećemo zaboraviti onu poruku na WhatsApp grupi koja je stigla u 21.28 sati: "Stižu prve osobe..." Ili kada bi telefon zazvonio, znali smo što je poziv. Dolaze nove osobe u samoizolaciju... Tako smo i komunicirali, u istoj WhatsApp grupi bili su policija, Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagrebački holding, Ured za upravljanje u kriznim situacijama, sanitarna inspekcija... Podružnica Vladimir Nazor sve je svoje kapacitete usmjerila na uspostavu karantene... Prilagođavali smo se u hodu.
Može li frend u sobu do?
Kako su gosti reagirali na karantenu u - hotelu, je li se što lijepo dogodilo u tim teškim trenucima? - Kad bismo primijetili da netko od osoba u samoizolaciji ima rođendan, kopali bismo po ormarićima i ladicama ne bismo li pronašli kakvu čokoladu pa je poslali u sobu slavljeniku. Ako ne bi bilo čokolade, u sobu bi stigao dodatni desert. Jedan nam je mladić rekao: "Meni je ovdje u Tomislavovu domu fakat super, bi li mogao doći i moj prijatelj koji je zapeo na granici, mora i on u samoizolaciju, ali da ga stavite u sobu do moje pa da možemo razgovarati preko prozora?" Znali smo, kako bismo im olakšali duge trenutke samoće, i razgovarati s njima. Oni na prozorima, a mi vani... - kaže Blagojević. Što se događalo u trenucima potresa? - Prvi val potresa zatresao je hotel, ali bez većih posljedica. Odjednom zvoni mobitel i obavještavaju nas da se očekuje drugi ili čak i treći val potresa te smo morali pronaći način kako da ljude izvučemo iz hotela. Sad je prijetila druga opasnost.
Pada snijeg, na Sljemenu su minus dva stupnja. I svi stojimo izvan hotela, distancirani jedni od drugih. Neki su izjurili iz kreveta, bilo je jutro, neki samo u papučama bez čarapa, pa smo im kuhali čaj. Nakon što se sve smirilo, pitao sam ih u šali: "Hoćemo li i sutra svi van na svježi zrak?" Ljudi su se oduševili i rekli: "Naravno!" Dakako, pravila su bila jasna, izlaska više nije bilo do onog trenutka kada bi im istekla samoizolacija i kada su odlazili kući... Koja je budućnost Tomislavova doma, što dalje? Kada će hotel primiti prve prave, stare goste? - Hotel je trenutačno zatvoren s obzirom na odluku Vlade i mjera Civilnog stožera. No radimo, popravljamo, radimo generalno čišćenje, pripremamo se - govore ljudi iz hotela. Je li vam pao kamen sa srca? - Svima. Na državnoj, gradskoj razini, svi se veselimo smirivanju cjelokupne situacije i popuštanju mjera. Možemo biti sretni što smo u posljednja dva mjeseca položili ispit. Čim bude prilika, organizirat ćemo feštu tu na terasi.
Djelatnici koji su ovo sve odradili na zasluženom su odmoru. Hvala svima koji su u nas vjerovali, a posebno epidemiolozima na čelu s dr. Vanjom Tešić i njezinim medicinskim sestrama. Svi smo se pridržavali propisanih mjera i nijedan djelatnik hotela nije obolio... Neprestano smo se educirali, hvala epidemiolozima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i zagrebačkog Crvenog križa, ekipi Zimske službe... imali smo konstantu podršku. Slušali su i nas, naše prijedloge, radili smo skupa... Hotel Tomislavov dom bio je - karantena s bazenom. No kupanje - nije bilo dozvoljeno. Tko se posljednji okupao? - Ljudi nisu smjeli napuštati sobe, a kamoli ići na bazen. Bili su u samoizolaciji 14 dana. Posljednji kupači bili su članovi Hrvatskog paraolimpijskog odbora, naši posljednji gosti, koji su morali tog 26. veljače napustiti hotel zbog mobilizacije. Ispričavamo im se još jednom za tu neugodnost, nadamo se da će nam se vratiti u budućnosti... U posljednjih 17 godina, od renoviranja hotela, uspjeli smo ostvariti određen renome i razdoblju koje dolazi mi ćemo ga i opravdati... - kažu.
Hot-dog donijeli od kuće
Idemo dalje. Pred Tomislavovim domom na parkiralištu ima automobila. Izletnici dolaze i odlaze. Srećemo zagrebačku obitelj s Jaruna. Vesna, Franjo i - osmogodišnjak Roko. - Stotinu puta bio sam na Sljemenu, možda i više, tko će ga znati - kaže tata Franjo (39), a Roko dodaje: - Svaki tjedan mi se pješke popnemo na Sljeme. Išli smo i sada u doba karantene i držali smo razmak. U šumi smo bili sami... - govori dječak. Mama kaže: - Krenuli smo od kuće, kao pravi planinari, točno u podne! Tri sata lagane šetnje do gore. Nama je važna ova riječ - lagane. Da sve to traje što duže. Nikamo nam se ne žuri. Uživamo u prirodi - kaže, a otac dodaje: - Kavu smo nosili od kuće, u termosici. A na vrh Sljemena stigla su i tri domaća hot-doga i jedan sendvič. Jedva čekamo da se ponovo otvori Snježna kraljica, to nam je omiljeno mjesto za popiti kratki espresso. I najvažnije, držimo distancu! Ispod tornja, u kultnom lokalu Vidikovac, također - radovi.
- Moram pitati šeficu Stelu, svoju suprugu, smijem li davati izjave za medije - šali se Darko Sobota (52), vlasnik Vidikovca. Zapravo, suprug vlasnice Vidikovca. - Ona je glavna - kaže Sobota pa nastavlja: - Dobro je, stvari polako dolaze na svoje. Potres nam, iako smo na samom vrhu Sljemena, nije napravio puno štete. Nekoliko je čaša i tanjura razbijeno i to je to. I susjedi sa sljemenskog tornja mi kažu da ni njih nije jako zaljuljalo. Malo je, ali mogao bi naš toranj izdržati mnogo, mnogo jače udare... - govori Darko iz lokala koji je izletnicima poznat po dobrom grahu (28 kuna) i - konjskom gulašu (55 kuna). Uskoro će se i ovdje moći ponovo jesti.?- Čistimo terasu, spremamo se... Rade svi, gradi se žičara, obnavlja se sljemenski toranj. Tu je kod nas gore buka već mjesecima, prašina. A sa žičarom dolaze zlatni dani za Sljeme. Nekad, dok je ona radila, sve je bilo drugačije. Sad će opet ti dani. Kad očekujete da će žičara proraditi? - Na jesen... Dan prije ili kasnije, ali tada... Na Sljemenu su već navikli na ovakve situacije. I djedovi i bake koji su ovdje radili imali su - u blizini bolnicu. Bolnica Brestovac sagrađena je nadomak sljemenskog vrha, a početkom 20. stoljeća tu su se liječili bolesni od tuberkuloze. Danas zjapi prazna.... - Mi smo na Sljemenu stalno na mukama. Eto, od 2007. godine ne vozi žičara. Pa se u jednom trenutku odroni cesta. Ili je snježna oluja. Ili drveće na cesti. Sad je epidemija. Pa opet led koji lomi sve... Navikli smo. Tko je rekorder po broju uspona na vrh? - Ima jedan dečko, Kristijan iz Atletskog kluba Sljeme, koji se popeo na vrh više od 350 puta u jednoj godini! Nevjerojatno... - govore gore.
Pobjegli od Jaruna i Bundeka
Na Činovničkoj livadi - igra se badminton. Neki se dodaju ragbijaškom loptom. Kraj je tjedna, još nije vikend, kada je ovdje mnogo više ljudi. I sada ih je puno. - Radije smo na Sljemenu nego na Jarunskom jezeru ili Bundeku. Tamo je mnogo ljudi, gužva, a tu možemo biti sami - kažu izletnici. - Ja sam došao nakon posla, malo protegnuti noge - govori jedan kojeg na vrhu susrećemo pokraj stare stanice žičare. Nova se stanica žičare gradi, radi se, poprima već konačne vizure. Zadovoljan osmjeh hodača, sa štapovima za hodanje u ruci, jer je - uspio. Došao do cilja, do vrha. I s biciklistima koji se uspinju na Sljeme ista je priča, muče se, zavoj po zavoj na desetkilometarskom usponu od Pilane Bliznec do vrha. Sreli smo jednog, u 50-im godinama, na - električnom biciklu, on se popeo bez problema. Na struju.
- Kako ste uspjeli proći cestom, zar je otvorena? - pita nas jedna biciklistica kad nas je vidjela u automobilu. Ništa čudno, sljemenska cesta zatvorena je od 9 do 16 sati zbog radova na žičari pa je gospođa satima uživala vozeći se biciklom - sama. Bez automobila. A onda, iza 16 sati su krenuli. Čuje se zvuk motora. Motorist na Harley-Davidsonu, vozač Subaru WRX-a, cestovnog izdanja kultnog reli automobila s 310 KS prolazi... Slijede motoristi na Yamahinim R6 motorima... Svi oni guštaju, svatko na svoj način. Netko za volanom, drugi na klupi sa sendvičem i - prašnjavim cipelama. Nekoliko sati kasnije pada mrak, a klupe na Kraljičinu zdencu i dalje su pune. Teško se maknuti iz prirode. Polako se izletnici s Medvednice odlaze kući. Sljeme opet, nakon dva mjeseca neizvjesnosti, dobiva stari sjaj. Onaj koji znaju generacije. Mjesto za odmoriti dušu. Opasnost od epidemije još je tu, no polako nestaje... Pod tornjem tek čekaju zlatne dane. Žičara, pa i restoran na tornju... Sljeme 2.0.
Kraj je blizu