Zapanjujuća je razlika u ulozi koju smeće odigrava u životima Zagreba i Berlina. U hrvatskoj metropoli riječ je o problemu broj jedan na što upućuju katastrofalne slike prenatrpanih kontejnera na koje su svi Zagrepčani odavno naviknuli. S druge strane, stanovnici Berlina sebi su nametnuli veću pojedinačnu odgovornost dijeleći ključeve za lokote kontejnera stanarima u zgradama kraj kojih su kontejneri smješteni.
Nikoga neće čuditi da je to dovelo do boljeg rezultata od sustava u kojem individualizirane odgovornosti nema. U gradu u kojem se smeće baca na sve načine, od sasvim ispravnih do toga da se vreće jednostavno naslone na vrhove novih podzemnih kontejnera, pa se sljedeće samo bacaju na stare, i gdje je broj odvoza očigledno premalen, valja razmisliti o većem stavljanju naglaska na prava i obveze svakog od građana. Ključ za kontejner ispred zgrade, pa makar i po uzoru na Berlin, jedno je od rješenja koje bi moglo utjecati na porast kulture Zagrepčana u odlaganju smeća jer bi na svaku bačenu vreću trebalo potrošiti barem koju sekundu više i zatim za sobom zaključati spremnik.
Na tom je tragu i ideja naplate odvoza po količini otpada, o kojoj se već dugo govori, a nikako se je ne uvodi, i koja bi bila kompliciraniji i na kratki rok skuplji način odvoza smeća. No, on bi se vrlo uskoro isplatio jer bi ponovno stavio u središte pojedinca, a ne kolektiv u zgradi jer o svojoj se potrošnji nitko ne brine onako dobro koliko onaj koji plaća račun. A to koliko je nepošteno platiti račun za nekog drugog, uključujući i prolaznicima jednostavno dostupne kante po cijelom gradu, ne treba ni govoriti. U Berlinu je kolegica Stela Lechpammer našla tek jedan otvoren i lako dostupan kontejner koji bismo mogli nazvati “zagrebačkom anomalijom”. I naravno da je zagrebačka anomalija dovela do zagrebačkog rezultata: prenatrpan kontejner koji nije ničija odgovornost, ali je svačiji problem.
Otvori KEKS Pay
vise smeca manje cvjeca