Posao plinoinstalatera odgovoran je i zahtjevan. U njemu nema mjesta za pogreške, one se skupo plaćaju. A za postavljanje i puštanje u pogon jednog sustava za grijanje s plinskim bojlerom potrebno je šest majstora struke. To se, naime, ne može obaviti bez plinoinstalatera, instalatera centralnog grijanja, vodoinstalatera, dimnjačara, električara i ovlaštenog servisera, stoga obrti i tvrtke koje se bave ovim poslom moraju imati zaposlene sve navedene profile majstora. Zbog toga njihova usluga i košta pa se ljudi ponekad okreću susjedima ili poznanicima da im u "fušu" odrade posao.
– Apeliram na građane da za radove na plinskim instalacijama uzmu obrtnike ili tvrtke specijalizirane za te poslove. Sve drugo je kockanje sa životima sebe i svojih najbližih, ali i svih ostalih koji žive oko vas. Sigurnost je u ovom poslu na prvom mjestu. U posljednjih 40 godina bile su svega dvije eksplozije prirodnog plina u Zagrebu, no velik problem predstavlja ugljikov monoksid. Riječ je o "tihom ubojici" koji paralizira i ubija žrtvu, a da ona toga nije ni svjesna. Nastaje kao produkt izgaranja plina i kisika. Pri loše izvedenim radova ili nekog kvara može se dogoditi da se plin vrati u prostoriju, umjesto da kroz dimnjak ode van, u atmosferu. Tada može doći do gubitka ljudskih života – govori Nenad Kuzman, majstor plinoserviser.
Kako bi se zaštitili životi i zdravlje korisnika, važno je ispravno ugraditi uređaj. Prostorija u kojoj se nalazi atmosferski bojler mora imati nesmetan dovod zraka. Kad s jedne strane imamo ventilatore u sanitarnim prostorijama i kuhinjske nape koji isisavaju zrak iz prostora, a s druge strane plastičnu stolariju koja blokira ulazak svježeg zraka izvana, ispunjeni su svi preduvjeti za katastrofu. U situaciji u kojoj atmosferski uređaj ne dobiva dovoljno kisika iz svoje okoline, on zna povući zrak kroz dimnjak. Tada uz zrak u prostor usisava i ugljični monoksid.
– Kod nas se ljudi sve češće pri zamjeni stare drvene stolarije odlučuju za onu plastičnu. U uređenim državama to ne možete napraviti bez svojevrsne "građevinske dozvole", koju izdaje nadležna institucija. Ovlašteni inženjer određuje uvjete po kojima se to može učiniti. Majstor ne može doći i samo postaviti stolariju, mora se osigurati dovod zraka u prostorije. Moderni kondenzacijski bojleri imaju predviđen vanjski dovod zraka i tu nema ove vrste problema. No, u Zagrebu još imamo na tisuće i tisuće starih atmosferskih bojlera pa je zato nužno o tome voditi računa – ističe obrtnik.
Nešto manju opasnost po zdravlje građana predstavljaju nepravilno postavljeni fasadni bojleri na zgradama. Zakonski je regulirano da se i na tu vrstu uređaja mora instalirati dimovodna cijev koja odvodi otpadni dim u atmosferu, uz poneku iznimku. Problem nastaje u višestambenim jedinicama kad se izlazna cijev bojlera postavi blizu susjedova prozora. Kako je riječ o uređajima koji se koriste za grijanje prostora i toplu vodu, oni su u upotrebi cijele godine.
– Kad otpadni dim izađe iz plinskog bojlera, diže se prema gore. Ako putem naiđe na otvoreni prozor, kroz njega može ući u drugi stan i ugroziti ukućane. Kako ugljikov monoksid nema mirisa, ljudi nisu ni svjesni njegove prisutnosti. Oni koji su često izloženi tom plinu znaju patiti od kroničnih glavobolja – upozorava majstor.
Tvrdi i kako je Hrvatska jedna od rijetkih ili možda i jedina država Europske unije u kojoj građani mogu direktno kupiti plinski bojler. A on je, ističe, poluproizvod i kao takav ne bi trebao biti prodavan krajnjim korisnicima.
– Bilo bi bolje da se prije nabavke uređaja konzultiraju sa stručnjacima koji će im pomoći izabrati bojler adekvatan njihovim potrebama. Na to ne treba gledati kao na monopol instalatera. Krajnji korisnik bi trebao moći u trgovini dogovoriti cijenu i uvjete plaćanja, ali se proizvod ne bi trebao isporučiti direktno stranci, već isključivo preko ovlaštenog instalatera – objašnjava Kuzman.
Velike probleme plinoinstalaterima, prema njegovim riječima, stvaraju i protokoli koje nameće Gradska plinara Zagreb. Upravo zbog njih, kaže, može se dogoditi da zbog neke hitne intervencije korisnik ostane bez opskrbe plinom i više mjeseci, što zimi sigurno nije ugodno. Sve to ponekad dovodi do napetih odnosa.
– Kod zamjene plinskih trošila postoji obaveza izrade projekta. Zbog nejasnih kriterija, on nekad mora ići na reviziju u Plinaru, a nekad ne. Kad ne mora, onda samo treba predati projekt i sve se relativno brzo rješava. No, kada iz nekih razloga završi na reviziji, ondje se projekt može zadržati i do tri mjeseca. Indikativno je kako se neki projekti obrade u samo dva do tri dana, a neki čekaju mjesecima. Kriteriji revizije su ponekad, blago rečeno, nejasni. Prolaze povlašteni projektanti, a druge se opstruira zbog terminologije. Veći su problem točka i zarez nego tehnički dijelovi projekta. Obećano je uvođenje redomata, ali se to nikad nije realiziralo ili ako i jest, ne primjećuje se. Takva praksa loše utječe na našu struku i na tržišnu utakmicu – govori Kuzman.
No, napominje, unatoč svemu postoje ljudi unutar tog gradskog poduzeća koji pokušavaju pomoći obrtnicima. – Pohvalio bih djelatnice Gradske plinare Zagreb iz Odjela prodaje. Zahvaljujući njihovu znanju i dobroj volji, uspijevamo nekako plivati u moru nepotrebne birokracije – kaže.
Upozorava i na neke situacije u kojima bi se trebalo voditi više računa o interesima građana. Smatra kako bi Plinara radove zamjene plinomjera trebala najaviti šest mjeseci prije kako bi se korisnicima dalo vremena da ispune sve potrebne preduvjete. – Da bi im se promijenilo plinsko brojilo, korisnici moraju imati pozitivan dimnjačarski i nalaz ovlaštenog servisera da je trošilo ispravno. Ta dva dokumenta trebaju biti spremna prije zamjene plinomjera. U praksi Plinara često te radove najavi dvadesetak dana ranije. Ako dimnjačar ili plinoserviser pronađu neki kvar na instalacijama, korisnici nemaju vremena otkloniti ga i dobiti pozitivna rješenja te djelatnici Plinare zatvaraju plin – objašnjava naš sugovornik.
Tijekom zamjene plinomjera zna se dogoditi problem vezan uz desni spoj instalacije na brojilo, odnosno njezin mjereni dio. Djelatnici Plinare dužni su prebrtviti taj dio instalacije, iako se nalazi na korisnikovoj strani. Ako se pri zamjeni o tome ne vodi računa, može doći do curenja plina na tom mjestu, što onda korisnike izlaže velikom trošku i dodatnim komplikacijama.
– Kad stranka pozove ovlaštenog instalatera, on mora tražiti Plinaru da ponovno ukloni brojilo. Tek nakon toga može pristupiti rješavanju problema. Nakon što se kvar ukloni, slijedi tehnički pregled instalacije. Na kraju se podnosi zahtjev za vraćanje plinomjera. Svaki taj korak košta i povećava cijenu koju plaća krajnji korisnik. Osim toga, svaki korak zahtijeva i određeno vrijeme pa se to može odužiti i na mjesec dana – kaže Kuzman.
Uvjet za dobivanje statusa ovlaštenog izvođača je taj da obrtnik mora biti majstor plinoinstalater, a ako je riječ o trgovačkom društvu, ono mora imati zaposlenog majstora. No, ti se uvjeti ponekad znaju zaobići.
– Čest je slučaj da trgovačka društva zaposle majstora kako bi dobili status ovlaštenog izvođača, ali je on u međuvremenu dao otkaz i prešao u neku drugu firmu. Problem je što Plinara tijekom ispitivanja prijavljene plinske instalacije provjerava samo je li ona nepropusna, ali i ne tko ju je radio. Moje je mišljenje kako bi u prijavi trebao stajati i potpis stručne osobe koja je izvela radove. Ovdje je riječ o sigurnosti ljudi. Iza obavljenog posla mi stojimo svojim imenom i prezimenom i u konačnici smo odgovorni za izvedenu plinsku instalaciju. A osim odgovornosti, u finalnu su cijenu uračunati i naša stručnost i znanje. Nisu to stvari kojima se treba igrati – poručuje obrtnik.
Još jedan od problema su i materijali koji se koriste pri izradi novih ili rekonstrukciji postojećih plinskih instalacija. Postoje kvalitetniji i manje kvalitetni materijali, neki imaju certifikat samo za plin, a na tržištu se nude i slični proizvodi koji nisu pogodni za plinsku instalaciju.
– Tehnička kontrola Gradske plinare ispituje samo nepropusnost instalacije. Međutim, nitko ne kontrolira certifikate materijala od kojeg je napravljena instalacija. Korisnik uredno plati plinsku instalaciju, a dobije mačka u vreći. One koje su izvedene od kvalitetnog čelika i varene na spojevima mogu izdržati barem šezdesetak godina do potreba za rekonstrukcijom uz minimalno održavanje instalacije na njezinim krajevima. Takve instalacije su otpornije i na pomicanja kod potresa. U slučaju nastanka oštećenja cijevi u zidu mogu nastati veliki problemi kod kuća građenih šupljom ciglom. Kroz šupljine se zidovi kuće mogu napuniti plinom i može doći do eksplozije – govori majstor.
Za kraj se dotaknuo i reforme strukovnog obrazovanja. Prema novom kurikulumu, ukinuto je školovanje za zanimanje plinoinstalater, iako su Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija zbog velikog interesa prošle godine upisale veći broj učenika nego što je planirano. Ta struka sad je pripojena monterima strojarskih instalacija.
– Nisam siguran da je to dobra odluka uzmemo li u obzir koliko je ovo odgovoran posao. Bojim se da djeca neće dobiti potrebno specifično znanje i specijalizaciju nužnu za izvođenje ovog zahtjevnog posla – zaključuje Nenad Kuzman.
Otvori KEKS Pay
