Naziv sela Granešina (villa Cranisapula) prvi se put javlja 1266. godine u opisu granica jednog posjeda u kojem se navodi velika cesta koja ide prema crkvi Blažene Djevice Marije u Granešini. Uz Čučerje Granešina je bila u prošlosti središte ovog kraja smještenog u sjeverozapadnom dijelu današnjeg Zagreba.
Među župnicima koji su vodili crkvu iz Granešine bio je i župnik Matija iza kojega je ostalo i materijalno svjedočanstvo o ugledu koji je uživao i imetku koji je posjedovao. Naime, nadgrobna ploča koju je župnik dao isklesati 1472., a koja je izložena u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba, upravo to potvrđuje.
Na okviru je uklesan natpis na gotici, koji u prijevodu glasi: 1472. ovaj je kamen dao načiniti gospodin Matija, župnik crkve Blažene Djevice Marije u Granešini. Ploča potječe iz kapelice sv. Fabijana i Sebastijana, a nekad se nalazila u sakristiji župne crkve sv. Marka.
U Granešini već spomenuta stara crkva stradava u potresu 1880. te se nakon toga prema projektu Hermanna Bolléa od 1885. do 1887. gradi nova neogotička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije sa zvonikom na pročelju. Smještena na obronku Medvednice crkva je danas nadaleko vidljiva i predstavlja vrijedno djelo historicizma.
Od stare crkve ostao je samo kip Bogorodice s djetetom iz 17. stoljeća. U Granešini je i prije osnutka redovne škole već 1830. godine župnik Franjo Kalabar dragovoljno i besplatno započeo učiti djecu, a 1859. otvorena je svjetovna škola u Granešini s upisanim 81 učenikom. Danas se u Granešini nalazi novija suvremeno uređena škola.
