Pileća juha, povrtni rižoto i kao prilog zelena salata. Naoko bezazlen i poprilično zdrav ručak iza kojeg nerijetko ostaje hrpetina otpada jer da bi hrana uopće došla do stola, većina pri kupnji nesvjesno odabire i more ambalaže koje će zatrpati vrećicu za smeće u kućanstvu. Grincajg za okrepljujuću juhu najčešće dolazi u plastičnoj posudi koja je dodatno omotana plastičnom folijom. Meso je pakirano na podlošku od stiropora i obloženo plastikom.
Riža se najčešće nalazi u papirnatoj kutiji, a onda i u plastici, a na odjelu voća i povrća posežemo za plastičnim vrećicama koje onda gomilamo u kućanstvu. Jeste li već počeli brojiti koliko je među ovim recima napisana notorna riječ na "p"? Ali činjenica je da je to naša realnost koju većina, obavljajući rutinsku nabavu, i ne osvijesti.
Samo da nije jednokratno
Stoga smo kao jedan od zadataka u dvotjednom "zero waste" izazovu u sklopu Večernjakova projekta Rezolucija Zemlja istražili načine održive nabave namirnica, a u tome nam je pomogla Marina Matijević, pokretačica inicijative Ja bolji građanin, koja od 2021. godine priču ekološke osviještenosti i održivog načina života dijeli sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama.
– Iako su me zapravo oduvijek zanimale te teme, sve je jače krenulo otkako sam počela raditi na inicijativi i baviti se problemom razdvajanja otpada. Bude ti nevjerojatno kada dođeš pred sve te kante i shvatiš koliko u njima ima različitog materijala, a time i problema. Onda sam počela kopati po temi gospodarenja otpadom, proučavati što je za reciklažu važno te koji problemi more taj proces i jednostavno shvatila da treba stvarati manje smeća. To je jedino rješenje kojim zbilja možemo utjecati na gospodarenje otpadom. Znamo da je plastika jedan od najvećih zagađivača i da se vrlo mali postotak reciklira, u svijetu je to tek oko deset posto. Europa malo bolje stoji, ali sve su to niske brojke do najviše trideset posto – objašnjava Marina.
Na njezin prijedlog odlazimo na Dolac. Naoružale smo se ambalažom koju smo ponijele od kuće pa su nam tako u šetnji po "trbuhu grada" zveckale staklenke i šuškale, pazite sad ovo, plastične vrećice.
– Nije li to grijeh zero waste koncepcije? – pitamo Marinu, ali ona odgovara kako je važno iskoristiti ono što već imamo u svom kućanstvu umjesto da vrećicu nakon jednog korištenja samo odbacimo.
>>VEZANI ČLANCI:
– Za sve koji žele smanjiti nepotreban unos ambalaže u kućanstvo tržnice su idealna solucija jer ovdje postoji mogućnost izbora i prilika da odbijete još jednu plastičnu vrećicu – poručuje Marina.
U nabavu s planom
Nabava je počela na platou placa u centru metropole, gdje se bilo potrebno opskrbiti svježim voćem i povrćem. Simpatična kumica kod koje smo uzele špinat u platnenoj vreći pohvalila nas je jer smo odbile plastičnu varijantu i darovala nam čičoku. Zimska mješavina salate i radiča stala je u kutiju u kojoj je nekoć bio sladoled, a ponovno korištenje plastične vrećice poslužilo je za grincajg i cvjetaču. U prizemlju Dolca svratile smo pak po rižu i suho voće, za koje su rezervirane staklenke.
– Trebamo prigrliti ovakav način kupnje jer nema razloga za sram, a gotovo nitko vas neće odbiti ako mu kažete da namirnice želite ponijeti u svojoj "ambalaži". Sve su to predmeti koje imamo kod kuće, a manje platnene vreće, koje su zgodne za povrće, mogu se sašiti od stare plahte ili nekog drugog materijala. Špinat, primjerice, u trgovinama ponajprije dolazi u onoj velikoj plastičnoj vrećici. Ona je prozirna, čak i reciklabilna, ali može ostati prljava. Moramo razmišljati o procesu nastanka ambalaže i osvijestiti da su u njega uloženi određena energija i resursi pa je već u tom postupku došlo do zagađenja. Posuda u kojoj je bio sladoled odlično je rješenje, a neke trikove možete primjenjivati i u trgovinama pa tako postoji opcija da se izbjegne nepotrebna ambalaža ako uzmete vrećice koje imate kod kuće. Važno je samo da uporaba materijala nije jednokratna jer to je predznak za onečišćenje okoliša – govori Marina.
Za dolazak na plac treba izdvojiti vremena, ali to nas potiče da svoju nabavu organiziramo. A s obzirom na to da je važna stavka održivosti ta da hranu ne treba bacati, pokretačica inicijative Ja bolji građanin objašnjava nam kako u nabavku treba ići s planom.
– Planiranje obroka zna biti dobra stavka koja utječe na smanjenje otpada od hrane. Nakon nabave treba procijeniti koja vam namirnica može dulje ili kraće trajati i prema tome slagati jelovnik. Treba kupovati sezonsko i lokalno jer i to su predznaci održivosti, a na kraju dana i cijeniti naše tržnice kao kulturnu baštinu i luksuz koje druge zemlje u svijetu nemaju na ovakvoj razini – zaključuje Marina Matijević.
>>VIDEO: Novinarka Karja Knežević počinje zero waste izazov
Nekada se išlo na plac sa cekerom i u njega je išjo voće i povrće, u dućanima je bilo puno rinfuze koja se stavljala u papirnate škarnicle..stariji to sve znaju, ali se time puno ne koriste.Treba vratiti vage i rinfuzi u trgovine, ali ne samo u "specijalizirane".