Više od 4000 kilometara. Toliko je prešla Samane Fatemeh Reihani da bi započela novi život. Iz dalekog Irana prije četiri je godine stigla u Hrvatsku, a sa svoje je troje djece dom pronašla u Zagrebu. Ostavila je iza sebe težak i bolan život u dogovorenom braku, a čak dva desetljeća bila je i žrtva obiteljskog nasilja. Onda je odlučila okrenuti novu stranicu.
Vjerovala sam u sebe
Imala je u Iranu frizerski salon, no kada je stigla u Hrvatsku, kaže, u struci se nije mogla zaposliti. Završila je frizersko-kozmetičarski tečaj i taj posao veoma voli, napominje, pa je onda odlučila da će otvoriti svoj salon ljepote. Ime mu je Samane, a uspješno posluje već dvije godine u Makančevoj 17.
VEZANI ČLANCI:
– Tih prvih godina bilo mi je jako teško, znala sam se vratiti kući i plakati jer mi nitko ne bi došao cijeli dan. No vjerovala sam u sebe, a po ulici dijelila letke o salonu kako bi ljudi za njega saznali. Sada već imam stalne klijente – govori.
U salonu nudi šišanje, bojenje kose, šminkanje, korekciju obrva koncem, tradicionalnu perzijsku masažu ili samo druženje uz ispijanje iranskog čaja. To je prvo s čime će vas dočekati, a navika joj je, objašnjava nam, ostala iz rodne zemlje u kojoj je uobičajeno da goste odmah s vrata ponude čajem, keksom, bademima...
– Ako u Iranu ne uzmeš čaj koji ti nude, oni odmah misle da si tužna ili da imaš neki problem – kaže Samane.
Njezin najveći problem nakon dolaska u Zagreb bio je pak to što nije znala hrvatski jezik. No nije odustajala i sada već ima položenu razinu B2, a hrvatski najviše, napominje, nauči u svakodnevnim razgovorima s klijentima. Ističe i kako je posao frizerke ovdje lakše obavljati jer žene u njezinoj rodnoj zemlji njeguju gustu i dugu kosu. Preferiraju i jaču šminku jer im zbog hidžaba lice dolazi u prvi plan, a žene u Hrvatskoj uglavnom nose slabiji i nježniji make up.
– Stoga sam ovdje sa šminkanjem gotova za sat vremena, a u Iranu mi je trebalo i po četiri. Uvijek se iznenadim i kada u tramvaju vidim da je svaka žena drukčija, jedna ima kraću plavu kosu, druga dugu smeđu, i to mi daje inspiraciju – govori Samane.
Osim što se morala priviknuti na nove frizure, vesela Iranka prihvatila je i potpuno drukčiju kulturu. Čudno joj je, primjerice, navodi, bilo vidjeti da se ljudi grle i ljube kada se pozdravljaju, ali i žene u haljinama raznih dužina i boja.
– To sam nekada gledala samo u serijama i filmovima, a sada i ja tako živim – kaže. Bilo je i ljudi koji su nju gledali drukčije, priznaje nam, no kada bi ih primijetila, predstavila bi se i nasmijala, a onda bi sve bilo u redu. Zagrepčane opisuje kao vesele i gostoljubive, a s njima sad dijeli grad koji joj je, ističe, postao dom.
– Došla sam ovamo kako bismo moja djeca i ja bili sigurni, a to i jesmo. Ništa mi više ne treba – poručuje samohrana majka 14-godišnjih blizanki i 21-godišnjeg sina. Svu snagu ulaže u to da im osigura život bez financijskih problema, dodaje, pa joj nije teško raditi po cijele dane.
VEZANI ČLANCI:
Zauzvrat neka isprave padež
Radno vrijeme njezina salona je od ponedjeljka do subote od osam do 20 sati, a kada vidi zadovoljne i nasmijane mušterije, kaže, srce joj je na mjestu. Salon je nazvala po sebi, Samane, što na hrvatskom znači Sunčica, pa su je onda brojni klijenti odlučili tako i preimenovati. Njoj to ne smeta, a poručuje i kako Zagrepčani u salon ne moraju doći samo na frizuru, šminku ili masažu.
– Svi mogu doći kod mene na iranski čaj. Obožavam ga piti s ljudima i družiti se, a zauzvrat tražim da me oni ispravljaju kada krivo izgovorim neku riječ na hrvatskom ili stoti put u danu pogriješim padež – kroz smijeh zaključuje simpatična Samane.
Jedna od hrabrih. Uputiti se na drugi kraj svijeta sa troje djece, u potpunu neizvjesnost. Bog je blagoslovio i pomogao joj.