Kad se šetamo Zagrebom, rijetko razmišljamo o tomu tko stoji iza imena koje vidimo na plavim pločama. A upravo su ona svojevrsna čitanka grada, podsjetnici na toponime i orijentire, ali i na ljude koji su ga mijenjali. Na administrativnom području metropole danas je oko 5500 ulica i drugih javnih površina s nazivima, a najviše rasprava uvijek izazivaju imena po osobama. I dok su pjesnici, banovi, političari i generali dobro zastupljeni, posebna je priča niz učitelja i učiteljica po kojima su nazvane zagrebačke ulice. Oni su, bez buke, godinama gradili ono što čini svaki grad, obrazovanje, navike, kulturu.
Prvi zaslužnik po kojemu je u Zagrebu imenovan javni prostor bio je ban Josip Jelačić, po kojemu je 1850., još za njegova života, nazvan glavni trg. Sustavno imenovanje uslijedilo je 1878., odnosno u doba bana Ivana Mažuranića, s jakim pečatom gradskog senatora i književnika Augusta Šenoe. Tada je imenovano ili preimenovano 46 ulica, uglavnom u Donjem gradu, a trend davanja naziva po zaslužnim osobama postao je pravilo. Kasnije su se imena krojila i prekrajala s političkim epohama, od Kraljevine Jugoslavije preko socijalističke republike do devedesetih, no jedna je nit ostala čvrsta, da je Zagreb volio i cijenio svoje učitelje.
Ulica Ivana Filipovića na Lašćini prva je, i to 1909. godine, nazvana po učitelju. Pedagog i pisac, organizator hrvatskoga učiteljstva i pokretač strukovnih udruga, bio je čovjek koji je školu shvaćao kao temelj slobode. Ulice su dobili i njegovi suvremenici i sljedbenici Skender Fabković, profesor i reformator učiteljske izobrazbe, te Stjepan Širola, učitelj, pisac, urednik dječjih i pedagoških časopisa, humanitarac i kulturni aktivist.Zagreb je odao počast i učiteljima koji su zapravo odgajali cijele sustave. Pa tako Vinko Bek, učitelj i pionir tiflopedagogije, urednik prvog stručnog časopisa za slijepe, autor početnice s Brailleovim pismom i ključna figura skrbi o slijepoj djeci i mladima, ima svoju ulicu na Črnomercu. I ime Sigismunda Čajkovca, prvog hrvatskog učitelja s doktoratom zagrebačkog Filozofskog fakulteta, ravnatelja učiteljskih škola i reformatora, također je upisano na karti metropole. Svoju ulicu u Zagrebu ima i Mato Lovrak, učitelj koji je postao nacionalni klasik dječje književnosti, a njegove "Družina Pere Kvržice" ili "Vlak u snijegu" i danas su možda najpoznatije lekcije o zajedništvu i snalažljivosti.
Zanimljiv su detalj i dvije ulice posvećene učiteljicama iz književnosti. U naselju Botinec, gdje tridesetak ulica nosi imena likova, dobile si ih Šenoina Branka i Đurđica Agićeva Ksavera Šandora Gjalskog. Fikcijske junakinje 19. stoljeća, koje odlaze učiti djecu u ruralne sredine, na pločama se susreću sa stvarnim učiteljicama čija su imena urezana u povijest obrazovanja.Kada je pak riječ o stvarnim učiteljicama, Zagreb s ponosom nosi ulice Marije Jambrišak i Jagode Truhelke, a obje su u Vrapču, kvartovskom gnijezdu učiteljskih imena. Marija Jambrišak bila je zagovornica ženskog obrazovanja i jedna od prvih žena koje su slušale predavanja na Sveučilištu u Zagrebu, a na općoj učiteljskoj skupštini 1871. zauzela se za načelo jednak posao – jednaka plaća. Jagoda Truhelka, osim kao učiteljica i ravnateljica, ostavila je trag i kao književnica i urednica, a posebice kao autorica popularne dječje literature.
Brojke, međutim, nisu na strani žena. Više od tisuću zagrebačkih ulica nosi imena muških zaslužnika, a tek ih je sedamdesetak nazvano po ženama. Upravo zato posebno vrijedi istaknuti ime koje, prema inicijativi Hrvatskog školskog muzeja, zaslužuje ući u taj krug, ono Klotilde Cvetišić-Kreneis. Učiteljica, profesorica i ravnateljica poznata je i kao prva hrvatska kustosica. Školovana je na bečkoj Pedagogiji, bila je prva ravnateljica Kraljevske zemaljske ženske stručne škole u Zagrebu, uredila je prvi postav Odjela ženskog ručnog rada u Hrvatskom školskom muzeju i sustavno podizala standarde ženske stručne izobrazbe. Vodila je i Višu djevojačku školu u Osijeku, organizirala prvu žensku gimnaziju u Sofiji, a u Zagrebu sudjelovala u stvaranju muzejske prakse koju je i Marija Jurić Zagorka opisala kao "senzaciju". Zato je logična, ali i potrebna inicijativa da metropola jednu ulicu nazove po Klotildi Cvetišić-Kreneis, ističu u Hrvatskom školskom muzeju. Kako bi na to ukazali, u sklopu nedavnog Zagrebačkog muzejskog vikenda na Zrinjevcu su postavili i izložbu o ulicama nazvanima po učiteljima i učiteljicama.
Otvori KEKS Pay
