Srijede mu uvijek izgledaju isto.
Uzima štaku za hodanje i kreće put stare gradske jezgre. Kipara Tomislava Ostoju (84) sjećanja vuku u nekadašnji stan u Opatičkoj ulici, u kojem je godinama živio sa svojom obitelji. No, posljednje dvije godine na Gornji grad odlazi zbog društvene namjene. Stan na kućnom broju 6 pretvorio je u galeriju, koju jednom tjednom pokazuje posjetiteljima. Ukoliko ih uopće bude.
Stvarao godinama
Dođu, kaže Ostoja, poneki ljubitelji umjetnosti, no uglavnom prijepodne provede sam, gledajući djela koja je godinama stvarao.
–Trenutačno živim u ateljeu u Medulićevoj ulici, stan u Opatičkoj pokazivat ću dok sam živ – kaže Ostoja, koji je stan i svojih više od 300 djela darovao Gradu Zagrebu. Kad on to ne bude mogao, stan će preuzeti Moderna galerija. U 130 četvornih metara stoje njegova najranija djela, od "Otočanki", koje je izradio 1958., skulpture riba, koje je radio u prvoj fazi stvaralaštva, replike kipova koji stoje diljem zagrebačkih ulica, no i kipovi koji su postavljeni u drugim gradovima.
–U Zagrebu na javnom prostoru izloženo je sedam skulptura, a diljem Hrvatske njih dvadesetak - kaže Ostoja. Najranije postavljen kip u Zagrebu je onaj S. S. Kranjčevića, ispred Filozofskog fakulteta, 1960., a tu su i Alojzije Stepinac u Utrinama, plivačice na ŠRC-u Mladost, devetmetarski spomenik revoluciji i dvije plesačice na Ciglenici, dječak na Vranyczanijevoj poljani, spomen-reljef hokejašu na Šalati, spomenik palim braniteljima u dvorištu Auto Hrvatske na Radničkoj. A oni koji dođu u stan-galeriju u Opatičkoj vidjet će i nikad izlivene spomenike hrvatskim pjesnicima, književnicima, umjetnicima, s kojima je Ostoja sudjelovao na raznim natječajima, a nisu osvojili prvu nagradu.
–Tamo gdje je danas skulptura Tina Ujevića pred kinom Europa zamislio sam spomenik Tinu, koji sam zamislio kao četiri bloka kvadra unutar kojih je izrezana Tinova silueta. U spomenik visine četiri metra moglo bi se i ući, a s unutrašnje strane bile bi ugravirane Tinove pjesme - priča Ostoja, te objašnjava zašto njegov rad nije izabran. Žiri mu je poručio da je novac za spomenik donirao čovjek koji se družio s Ujevićem te je izričito tražio figuru u bronci.
Grad mi je puno omogućio
Umjesto velike igle pred Muzičkom akademijom mogao je biti, pak, Ostojin spomenik Miroslavu Krleži... Donacija je, kaže, svojevrsna zahvala gradu u kojem živi od 1952.
–Ostao sam sam nakon što mi je poginuo sin i umrla supruga. Zagreb mi je puno omogućio, želio sam da nešto ostane iza mene - kazao je ovaj rođeni Splićanin.
